Apoteke Sarajevo
dragan

Nikola Kolja Pejaković:Ćevapi su izmučeno meso, baš kao i mi

17.12.2017

   Godinama se borio protiv ovisnosti od droga i alkohola, a onda se okrenuo Bogu. Mnogi ne znaju da je Kolja tvorac čuvenog hita . Bila je ta pjesma parodija na narodnjake, ali ju je kasnije uozbiljio.Scenarista je serije "Meso" , a slijede serije "Kosti" i "Koža"




Razgovarao: Zdravko Čupović (zdravko@startbih.info)

 

Rodio se sa četiri prsta na jednoj ruci, ali je na to, kaže, uvijek gledao kao na prednost, a ne manu. Kao dijete ličio je na Briana Jonesa (osnivač Rolling Stonesa), ali ko je tada znao za njega. Mnogima je zapravo ličio na malog Rusa, pa i ne čudi nadimak Kolja. Godinama se borio protiv ovisnosti od droga i alkohola, a onda se okrenuo Bogu. Kao glumac i scenarista ostavio je dubok trag u domaćoj i regionalnoj kinematografiji. Mnogi ne znaju da je Kolja tvorac čuvenog hita „Haljinica boje lila“. Aktuelni projekat je serija „Meso“, koja se trenutno emituje na RTRS-u.


  KOST I KOŽA


  • Režiser, glumac, scenarista, muzičar, slikar... Šta je zapravo Nikola Pejaković?

- Niko i ništa.

  • Trenutno je aktuelna serija „Meso“. Za one koji ne znaju, o čemu govori?

- O prijateljstvu. Kroz odnos dva prijatelja slikamo ovo vrijeme, ljude, naše jadne živote i laži u kojima se kupamo i prevrćemo.

  • Zašto baš „Meso“?

- Zbog ćevapa koji se pominje u seriji i koji je, ustvari, metafora: samljeveno, izmučeno, izubijano meso - baš kao i mi sami.

  • S obzirom da je u pitanju trilogija, šta slijedi?

- Slijede „Kosti“ i „Koža“. Sve su to svjedočanstva ovog vremena i naš pogled na stvari, nas iz Bosonoge produkcije. Neka da Bog da se ta trilogija i desi.

  • Iza projekta stoji „Bosonoga“ produkcija Saše Hajdukovića. Naziv ne sluti na nafaku?

- To nije njegova, nego naša produkcija, nas četvoro smo tu: Saša, Brana Janković, Đorđe Vranješ i ja. A ime je mali omaž Branku Ćopiću i njegovom „Bosonogom djetinjstvu“, ključnoj knjizi moje mladosti. Brančilo je naš Krajišnik, on je, takođe, imao život i sudbinu koja sve nas može da upozori i opameti. Ako imamo pameti, naravno.

  • Poređenja „nekada“ i „sada“ su popularna. Kakva je Banja Luka bila nekada, a kakva sada?

- Nisam nostalgičan, došlo je mnogo ljudi koji su oplemenili grad, a i onih drugih. Međutim, građanski rat učinio je svoje i svaka sredina je doživjela promjenu, kao i ljudi. Tako je bilo i poslije Drugog svjetskog rata, grad se promijenio iz korijena. Nema boljih i lošijih vremena, sve je to isto.

  • Šta Vam najviše smeta u današnjoj Banjoj Luci?

- Ništa mi ne smeta. Ko sam ja da meni nešto smeta? Neke stvari su nepovratno nestale i to su životni ciklusi; mladost se ne može vratiti, idemo dalje.

  • „Lepa sela lepo gore“, „Mi nismo anđeli“, „Rat uživo“, „Složna braća“, „Crni Gruja“, „Rane“... Pojavljujete se u brojnim hitovima. Koja Vam je najdraža uloga?

- Nemam najdražu ulogu, zaista.


 SEVE I BREGA


  • Autor ste čuvenog hita „Haljinica boje lila“. Da li je prvobitna namjera bila narodnjak i kako je pjesma nastala?

- Bila je to parodija na narodnjak, ali sam je kasnije malo uozbiljio i sada je takva kakva je. Ja volim narodnu muziku, naravno, ne i turbo-folk i ostalo smeće. Istine radi, smeća ima u svim vrstama muzike. Muzika je jedna, a podjela može da ide samo po sistemu - dobra ili loša, kvalitetna ili ne, iskrena ili ne, uzvišena ili ne.

  • Zašto i za koga ste je napisali?

- Za sebe. Ta pjesma je nastala početkom devedesetih i nisam je radio po narudžbi. Pjesma k'o pjesma, ništa naročito...

  • U međuvremenu ju je prepjevala i Severina. Kako dođe do saradnje?

- Ona ju je čula u filmu, javila se, i tako. Bila je to jedan zaista korektna i dobra saradnja. I sa njom i sa Goranom Bregovićem.

  • Jeste li se oparili na haljinici?

- Za sada - ne.

  • Imate li averziju prema turbo-folku kojeg mnogi uvrštavaju na vrh liste državnih neprijatelja?

- Imam, ali, kao što rekoh, ima smeća na sve strane, turbo-folk je samo najjasniji primjer kako smo pali u jarak.

  • Šta se dešava sa Vašom grupom „Kolja i Grobovlasnici“ i kakvu muziku svirate?

- Radićemo četvrtu ploču, uskoro, a sviramo - ritam i bluz, ako me već pitate.

  • Imate li problema sa obožavateljkama?

- Ne. To nije na spisku mojih problema.

  • Iako ste Banjolučanin mnogi misle da ste iz Sarajeva, možda zbog humora, prezimena... Smeta li Vam to?

- Ponekad mi zasmeta, ali sve manje. Više se uznemirim zbog toga što je ljudima iz Beograda i regije sve - iz Sarajeva. Nigdje Zenice, Tuzle, Banje Luke, Doboja, Bihaća...

  • Nadimak Kolja je tipičan ruski. Da li je tačno da ste i kao dijete ličili na Rusa?

- Jesam. Ustvari, ličio sam na Brajana Džonsa, ali tad je malo ljudi znalo ko je on.

  • Ne krijete da ste imali problema sa drogama i alkoholom i da ste spas našli u vjeri. Kako vam je okretanje Bogu pomoglo?

- Pomoglo mi je, kako nije pomoglo. Pomogne i kada se čovjek okrene drugom čovjeku za savjet, pomoć, a kamoli kad okreneš lice Bogu Živome i zavapiš za pomoć. To je strašna i veličanstvena promjena. Svakom bih je preporučio.

 

BUDITE PČELE, A NE MUHE


  • Šta se od tada promijenilo u Vašem svakodnevnom životu?

- Uglavnom sve.

  • Šta Vam je sada najbolji izduvni ventil?

- Nemam izduvni ventil, radim svoj posao i živim. Nemam neko specijalno vrijeme niti faze opuštanja.

  • Životna iskustva je teško prenijeti porukom. Ali šta biste mogli poručiti današnjoj omladini, okruženoj siromaštvom i neizvjesnom budućnošću?

- Budite normalni i bježite od zla i ružnoga. Budite normalni, obični i svoji. Budite skromni i nepotkupljivo dobri, dobronamjerni. Budite pčele, a ne muhe.

  • Iz osnovne škole ste izbačeni u 7. razredu, što je vjerovatno bilo šokantno u ono doba. Čime ste to „zaslužili“ i kako je to uticalo na Vas u tim kritičnim adolescentskim godinama?

- Ne sjećam se razloga. Ma, to je sve davno bilo, slabo se sjećam tih vremena. Ona su više u mom srcu, nego u sjećanju.

  • Rođeni ste bez jednog prsta na desnoj ruci. Koliko je taj hendikep uticao na vaše djetinjstvo ili na neke druge stvari tokom života i karijere?

- Pa, sigurno je uticao, ali koliko i kako, to ne znam. Bio sam, nekako, na miru sa tim. Gledao sam na to kao na prednost, a ne manu ili hendikep.

  • Poslije ženidbe prije nekoliko godina ste preselili u Trebinje. Šta danas piše u ličnoj karti pod „prebivalište“?

- Uvijek je pisala - Banja Luka. Nikada nisam zvanično mijenjao mjesto prebivališta. Možda to nije bilo po zakonu, ali takva su vremena bila.

  • Kakav ste kao otac? Strog, popustljiv, nagodan?

- Strogo nagodan. Nervozan sam često, i to mi je krivo, porodica trpi zbog toga. Ali, generalno, mislim da nisam neki problem.


 TERS, ŠTA JE TO?


  • Imate li išta radnog staža?

- Imam, čini mi se, sedam, osam godina staža. Tako nešto.

  • Znam da biste voljeli imati koji kilogram manje. Jeste li pokušali nešto uraditi po tom pitanju?

- Ne.

  • Jeste li ters?

- Nikad nisam čuo tu riječ. Ne znam šta znači, ali pogledaću.

  • Zovu li vas u ove mega popularne reallytije?

- Ne zovu.

  • Hoće li ikada ovdje zasijati sunce?

- Teško. Ali, narod mora da živi i živjeće.

  • Na šta trošite novac?

- Uglavnom računi, hrana, život... Hvala Bogu da je tako, nekada je lova odlazila na gluposti. Sad bar ide da porodica, djeca, imaju normalan život.

  • Kada ste se zadnji put obrijali?

- Mislim za neko snimanje, prije pet, šest godina. Brada je, konačno, ušla u modu, pa i ja.

  • Planirate li neko ludovanje za Novu godinu?

- Ma, jok! Samo krevet. Krevet je majka.



NAJNOVIJE IZ RUBRIKE

Trenutno nema dostupnih novosti iz odabrane rubrike.