Apoteke Sarajevo
aida

Aida Begić-Zubčević, rediteljica: Kinezi su plakali zbog sudbine dječaka iz Sirije

06.12.2017
U Kinu je išla sa svojim novim filmom „Ne ostavljaj me“. Film je priča o traganju, boli i prijateljstvu sirijskih dječaka Ise, Ahmeda i Mateza, koji se upoznaju u izbjeglištvu u Turskoj. Iako selekcija u kojoj je ovaj film prikazan nije bila takmičarska, Aida se u Sarajevo vratila sa nagradom • Ovoga ljeta je pozvana u članstvo Američke akademije filmskih umjetnosti



Razgovarao: Zdravko Čupović

  •  Upravo ste se vratili iz Kine. Kojim povodom i gdje ste bili?
- U Kinu sam išla sa svojim novim filmom „Ne ostavljaj me“, koji se prikazivao u selekciji „Galas“ prve edicije Pingyao film festivala. 

  •  Da li Vas je iznenadio poziv?
- Umjetnički direktor festivala je Marco Muller, kojeg poznajem godinama. Bio je koproducent mog prvog kratkog filma „Prvo smrtno iskustvo“. Marco je pogledao film za vrijeme Sarajevo film festivala na jednoj internoj projekciji i odmah nakon gledanja je film pozvao u Pingyao. U selekciji „Galas“, koja nije takmičarskog karaktera, prikazani su filmovi nekih od najboljih reditelja današnjice poput Arnauda Desplechina, Takeshi Kitana, Brune Dumonta. Predsjednik festivala je Jia Zhangke, koji je najveće ime savremenog kineskog filma. Tako da sam veoma počastvovana i sretna jer sam se našla u tako značajnom društvu. Posljednjeg dana festivala su dodijeljene nagrade publike i film „Ne ostavljaj me“ je dobio nagradu. Iako selekcija u kojoj smo prikazani nije bila takmičarska, ipak smo se vratili s nagradom. 

  • Krajem oktobra u Turskoj, na Antalija Film Festivalu premijerno je prikazan pomenuti igrani film „Never leave me“ (Ne ostavljaj me). Kakve su bile impresije te publike?
- Publika, kritika, kao i naši saradnici su divno reagovali na film. Ono što je meni bilo najvažnije jeste reakcija sirijske djece koja su glumila u filmu. Djeca su bila jako sretna i ponosna na naš zajednički rad i trenutak premijere podijeliti s njima za mene je bilo od neprocjenjive važnosti.

  •  Šta nam možete reći o radnji filma?
- „Ne ostavljaj me“ je priča o traganju, boli i prijateljstvu sirijskih dječaka Ise, Ahmeda i Mateza, koji se upoznaju u izbjeglištvu u Turskoj. Tragajući za razrješenjem trauma iz prošlosti prolaze put od destrukcije i netrpeljivosti do smisla i ljubavi. 

  • Iako je u pitanju igrani film, radnja je zasnovana na istinitim pričama. Zašto ste se odlučili za ovu tematiku?

- U svakom ratu najviše stradaju nevini. Žene i djeca. Mi o ratu u Siriji slušamo razne stvari i dobivamo mnoge informacije, ali najčešće tragediju tog dugogodišnjeg rata percipiramo samo kroz brojke poginulih, ranjenih. Film publici približava konkretne ljudske priče. Samim tim, ljudi se mogu poistovijetiti sa žrtvama, te na taj način stvoriti istinsku empatiju. Čini mi se da je cilj filma upravo to, da prenosi pojedinačne ljudske priče u svoj njihovoj kompleksnosti i da na taj način stvara mostove među ljudima u vremenu kada se ti mostovi najčešće samo ruše.

  •  Koliko je teško bilo organizovati snimanje u drugoj zemlji?
- Ovaj film je za mene i cijelu ekipu bio veliki izazov. Prije svega je postojala jezička barijera. Režirala sam film u kome likovi govore jezike koje ja ne govorim. Zatim, snimali smo u gradu koji je svega nekoliko kilometara udaljen od sirijske granice. U Turskoj je trajalo vanredno stanje. Glavni likovi su djeca koja su zaista siročad i izbjeglice. Sve u svemu, veliki umjetnički i produkcijski izazov i snažno i jedinstveno iskustvo. 

  •  Kako ste izabrali dječije glumce?
- Proces istraživanja za film smo počeli glumačkim radionicama za sirijsku siročad. Iz našeg rata znam da posljednje o čemu odrasli imaju vremena razmišljati u doba velike krize je kako zabaviti djecu. Djeca, opet, imaju svoje potrebe za igrom, jer njihovo djetinjstvo jeste ugroženo, ali nije prekinuto. Zato smo željeli napraviti program tokom kog će djeca barem nakratko zaboraviti svoju bol i probleme. Tokom radionica smo vidjeli nekoliko stotina djece od kojih smo odabrali one za koje smo mislili da bi mogli igrati u filmu. Nakon toga smo radili dosta probnih snimanja kako bismo na kraju izbor sveli na osmero djece koja tumače veće uloge. U sporednim ulogama se ipak pojavljuju i mnoga druga djeca koja su prošla proces radionica.

djeca,aida.jpg


  •  Na kojem jeziku je sniman?
- U filmu se najviše govori arapski jezik, a u nekim scenama i turski.

  •  Koji su bili najveći problemi tokom snimanja?
- Emotivno to nije bio jednostavan proces. Pripremajući film paralelno smo radili humanitarni posao. Kada bismo procijenili da nekoj porodici ili nekom sirotištu treba određena vrsta pomoći, onda bismo preko organizacije Bešir tu pomoć i dostavljali. Na neki način smo u izbjeglicama i djeci vidjeli sebe prije dvadeset godina, pa je to sve skupa za nas iz BiH bilo mnogo više od snimanja filma. 

  •  U čijoj produkciji je rađen?
- Bešir Dernegi je glavni producent filma, a Film House iz Sarajeva je preuzeo kompletnu izvršnu produkciju.

  • Šta je najpotresnije što ste čuli ili vidjeli tokom priprema ili samog snimanja?
- Dvomjesečna beba koja je izgubila oba roditelja, pa se o njoj brine rodbina koja i sama ima mnogo svoje djece, ili troje djece koja su siročad i u izbjeglištvu su sa bolesnom nanom i dedom. Bilo je dosta ranjene djece, teško traumatizirane. Procjenjuje se da je tokom rata u Siriji šest stotina hiljada djece ostalo bez roditelja. To je strašna brojka i velika humanitarna kriza kojoj se ne vidi kraj.

  • Kada će film imati priliku vidjeti publika u BiH?
- Još nismo odlučili kada ćemo prikazati film kod nas. Nadam se uskoro.

  •  Kakav će sada biti život filma?
- Film dalje putuje po festivalima. Uskoro će igrati na Bosfor festivalu, u Istanbulu, nakon čega bi trebao ići u kinodistribuciju u Turskoj. Nadam se da će tokom ove i naredne godine igrati na svim kontinentima. 

  • Planirate li možda čak i u Siriji da ga prikažete?
- Nisam sigurna kada i gdje bi to bilo moguće. 

  •  Iako ste mlada režiserka, brzo ste se oprobali u inostranstvu. Pukom slučajnošću ili namjerno?
- Kinematografija u našoj zemlji je na izdisaju. Nažalost. Posljedice katastrofalne nebrige za kulturu već osjećamo, a tek ćemo u skoroj budućnosti osjetiti. Bojim se da će mnogo ljudi sve više tražiti mogućnosti da rade van BiH. To je sramota za zemlju u kojoj umjetnost nije umrla ni u ratnim godinama. Filmski radnici se bore, svako onoliko koliko može, ali pojedinačni napori odavno nisu dovoljni. Sistemskog rješenja ne da nema, nego se čini da je cilj da se kinematografija uništi.


aida,žene kork.jpg

  •  Koje su prednosti, a koje mane snimanja vani i u BiH?
- Prednosti snimanja u BiH su to što radite u svojoj zemlji, na svom jeziku i možete zaposliti mnogo više naših ljudi. Mi smo se čak i u ovom projektu izborili da većina ekipe dođe iz BiH, jer ja znam da su filmski radnici kod nas fantastični profesionalci kojih se ne biste zastidjeli nigdje. Međutim, kada radite u zemlji sa razvijenom kinematografijom, onda je sve lakše, jer postoje resursi, imate izbora.

  • Nepostojanje poticaja, oslobađanje od PDV-a za inostranu produkciju mnogi smatraju velikim hendikepom jer tvrde da to sprečava dolazak stranih produkcija u BiH. Kakvo je Vaše mišljenje?
- U okviru aktivnosti udruženja UFR i URiRU godinama smo pokušavali da se izborimo za taj zakon. Međutim, nikada obećanja koja su nam političari davali nisu ispunjena. Mi na taj način kao društvo propuštamo velike mogućnosti. Mnogi vozovi su prošli, mnogi i dalje prolaze.

  •  Aktivno radite i na projektu „Balada“. Šta nam o tome možete reći?
- To je priča zasnovana na usmenoj baladi s naših prostora. Želim se baviti temom ljubavi i onim što je od toga ostalo danas. Nadam se da ćemo film snimati u mnogim gradovima BiH. Ženska perspektiva je ono što me zanima. 

  • Ovoga ljeta ste pozvani u članstvo Američke akademije filmskih umjetnosti. O koliko značajnom priznanju se radi?
- Veoma značajan je poziv u članstvo. Nije mnogo ljudi ušlo u AMPAS sa prostora našeg regiona. Sami procijenite onda kolika je to čast.

  •  Šta zapravo znači samo članstvo?
- To znači da mogu glasati za kandidate za nagradu Oskar, ali i to da se mogu uključiti u brojne aktivnosti Akademije - od mentorskog rada, do raznih stručnih susreta, događaja. 

  •  Imate i svoju producentsku kuću Film House. Koliko Vam to olakšava rad?
- Mi smo mala produkcija. Nemamo kapacitete da produciramo mnogo stvari osim filmova koje ja režiram. To je princip po kojem mnogo evropskih reditelja i rediteljki rade, jer je tako lakše dugotrajan proces rada na umjetničkom filmu kontrolirati i ispratiti.

  •  Zanimljivo je da je i Vaš suprug Erol Zubčević direktor fotografije. Koliko često sarađujete zajedno i bude li nekada profesionalnih „nesuglasica“?
- Erol snima sve moje filmove. Naravno, on radi i sa drugim rediteljima i rediteljkama, tako da ne sarađujemo na dnevnoj osnovi, jer je meni potrebno nekoliko godina da razvijem svaki svoj projekat i dođem u fazu snimanja. Radimo zajedno od samih početaka i njegovih i mojih. Tokom rada prolazimo ozbiljne procese tokom kojih, naravno, ponekad raspravljamo o određenim pitanjima. Sve stvari usaglasimo prije snimanja, tako da na setu nema nesuglasica. 

  •  Na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu predajete režiju. Kakvi su studenti?
- Volim rad sa studentima i mladim ljudima. Od njih uvijek nešto naučim. 

  •  Kada će konačno biti završena zgrada Akademije scenskih umjetnosti, koja se već godinama gradi?
- Ne znam zaista. 

aida b..jpg
  •  Svaka nagrada je važna, postoji li neka malo draža od ostalih?
- Nagrade u Cannesu su sigurno bile ključne za razvoj moje karijere, ali mi je takođe važna nagrada publike u Kini za film o Sirijcima, kao i nagrada u Beogradu za film „Snijeg“. Susret sa publikom je divna stvar kada su festivali u pitanju. Tu vidite smisao onog što radite. Kada ljudi u Kini plaču zbog sudbine jednog sirijskog dječaka, onda kažem sebi - ima smisla sav trud koji smo uložili.

  •  U pretežno muškom poslu Vi ste žena i još pokrivena, ali ste ipak uspjeli. Koliko i kakvih prepreka je bilo na tom putu?
- Ženama je uvijek teže postići uspjeh u karijeri. Pokrivenim ženama možda i za nijansu komplikovanije. Posebno u filmskom svijetu, gdje nije uobičajeno vidjeti ženu sa maramom. Prepreka ima raznih. Od pronalaženja sredstava do diskriminacije na fondovima, na ulici. Ipak, prepreke nisu nesavladive, jer znanje i kvalitet su na kraju krajeva ono što vas preporučuje.

  •  Zašto uopšte izabraste film i režiju?
- Uvijek sam znala da se želim baviti umjetnošću jer sam svirala klavir, pisala, slikala, još kao dijete. Režija mi se činila kao najbolji spoj svih mojih afiniteta.

  • Kako biste opisali položaj žena u BiH?
- Nije ova zemlja ni najgore ni najbolje mjesto za žene. Ono što je meni zanimljivo, a čime se želim baviti u svom novom filmu je taj čudan spoj emancipiranosti i patrijarhata koji je prisutan bez obzira na koji dio BiH pogledate. Žene su ovdje jake, hrabre i zaslužne za mnoge dobre stvari. Ipak, konačna krivica za mnogo toga se svaljuje na leđa žena. Naprimjer, ako je u pitanju nasilje u porodici, uvijek je na kraju žena kriva, iako je muž taj koji je zlostavlja. To konstantno nametanje krivice ženi je u nekim segmentima slabi i čini da trpi stvari koje nikako nije dužna trpiti.

  •  Pratite li politička dešavanja u zemlji i koliko Vas ona uznemiravaju?
- Toliko me uznemirava da sam prestala da pratim. Ne mogu više da podnesem nemoral i neciviliziranost.
  •  Kakva su Aidina interesovanja izvan filma?
- Bavim se svojom djecom. Izučavam sufizam. Sport me zanima rekreativno. 

  • Kako najradije trošite slobodno vrijeme?
- Nemam slobodnog vremena.

  •  Na šta Aida nikada ne žali potrošiti pare?
- Na putovanje. 

  •  Znate li gdje ćete za Novu godinu?
- Ne slavim Novu godinu, ali se potrudim da se sklonim iz grada na par dana kako ne bih bila izložena buci i pirotehnici koja se bjesomučno (zlo)upotrebljava.



NAJNOVIJE IZ RUBRIKE

Trenutno nema dostupnih novosti iz odabrane rubrike.