Apoteke Sarajevo
bucalo

Elvir Bucalo: Mnogi BHT-u žele brzu i bezbolnu smrt

29.09.2017

(Magazin Start BiH)

Novinar i dopisnik BHT-a iz Brisela, Elvir Bucalo, za Start kaže da BHT ubija menadžment "koji sa proizvodnjom programa i vođenjem medijske kuće ima toliko zajedničkih tačaka koliko i ja s odgovorom na pitanje otkud Sjevernoj Koreji raketni motori. Spremili smo za njega 33  pitanja! 


  • 1. U Briselu pratite događaje vezane za BiH. Kako politička BiH izgleda iz te pozicije?

- Koliko god u Briselu bili zaokupljeni sami sobom, od bezobrazno visokih plata do budućnosti Unije, koliko god im naši političari prodavali maglu, a EU birokrate sa terena slali prazne izvještaje, ovdje ipak vide da u toj haman kandidatskoj zemlji sve je nekako „haman“, „sad će“, „samo što nije“. A dok to što nije ne postane jeste, „uveseljavaju“ se novim komplikacijama što dolaze iz te male zemlje kojoj je najveći adut činjenica da je prokleto blizu. Budimo pošteni, za glavobolje Evropljana brine se i ostatak društva, svak na svoj način, koliko umije i može... A šta je ono bilo pitanje?

  • 2. Nema veze! Ovdje je svaki dan drama: transportna zajednica, koalicija SDA - SBB, različiti stavovi o gradnji mosta prema Pelješcu... Da li je to za Vas koji živite u uređenoj zemlji normalno, očekivano, prihvatljivo?

- Kad se probudiš sa pomenutom glavoboljom, sve ti je normalno osim da glava ne boli! Odavno imam utisak da bi u EU, na pomen nas najradije rekli: Ma gonite se više, dosta nam je laži i u celofan umotanog ničega sa čime nam dolazite! Ali šta da se radi, ne mogu. Nego, valja im opet sa poda pokupiti rasute kockice koje su zločesta i zla djeca rasturila, dozivati obećanja, opredjeljenja, potpisane dokumente, agende i krenuti iznova. Sjećam se kada je za komesara za pregovore o proširenju došao Johannes Hahn, čulo se dosta kritika: te nema karizmu, snagu ubjeđivanja, te nema ni moć velike i snažne države iza sebe, a ni jedistven stav 28-ce... Po mom skromnom mišljenju, on, u kombinaciji sa temperamentnom šeficom EU diplomatije Federicom Mogherini, jeste pravi odgovor na bh. rašomon. Evidentičarski precizno se drži fakata, preskače vruće dnevnopolitičke teme i vraća se uporno i precizno na suštinu, a to što je ona katastrofalna druga je priča.

  • 3. Znate da predstavnici BiH u zajedničkoj komisiji EU za provedbu Sporazuma o stabilizaciji traže entitetsko glasanje. Kako to Vi, kao Evropljanin, razumijete? 

- Ja to, pošteno, ne razumijem, a Evropljani, vjerujem, još manje...

  • 4. Koji tonovi preovladavaju kada se u evropskim institucijama govori o BiH? 

- Više geste, nego tonovi: od odmahivanja rukom, pokreta glavom koji oslikavaju nevjericu, do zabrinutog češkanja po tjemenu i unezvjerenog kolutanja očima tipa - đe me nađe? A bilo mi je interesantno kada sam, još krajem prošlog vijeka, ničim izazvan upao po prvi put u Evropsku komisiju među stotine evropskih i svjetskih novinara i javio se za riječ, mislim pitanje. Predstavim se, preskočimo godište, TV-kuća i zemlja u nas nam Bosna i Hercegovina. Nasta tajac. Bolivija? Jok, BiH. Burkina Faso? Jok, BiH. Benin? Burundi? E, to! Vidite, možda je to bio ključni trenutak stvaranja slike o nama jer kažu da si ono kakvim te drugi vide. Dakle, prijateljski Burundi.

  • 5. Ima li u EU još neka zemlja koju prate slične teme i pitanja?

- Ima, vidite odgovor na prethodno pitanje. Nego, ima li tih pitanja još puno?

  • 6. Polako, čarobni broj je 33! Izvještavate za BHT. Pratite li program te televizije i kako vam to izgleda?

- Kako izgleda? Najbolje ili skoro najbolje što se trenutno može. Ako zbog dotrajalosti klone auto kojim biste išli snimati reportažu, kameri otpadne objektiv, a sve to radi ekipa kojoj plata dođe ponekad i na rate, a zdravstveno i penziono se nije godinama ukazalo. Tada, vjerujem, objektivne okolnosti nemilice rade protiv bilo kakve motivisanosti. Ipak, ona još, na sreću, postoji.

  • 7. Pratite i događaje oko BHT-a? Vidite li izlaz iz trenutne situacije?

- Pa, situacija nije trenutna. Ona je trenutno samo eskalirala i postala jedna od naslovnica. BHT se ubija sa više strana i to traje godinama. Od menadžmenta koji je sa proizvodnjom programa i vođenjem medijske kuće imao toliko zajedničkih tačaka koliko i ja s odgovorom na pitanje otkud Sjevernoj Koreji raketni motori, konstantnog degradiranja profesije novinara i svih onih koji prave program, a u korist „savjetnika za oberliht i meteorske kiše“, do strašne indolentnosti vlasti u kojoj jedni BHT-u žele brzu i bolnu smrt. Druge to i ne zanima jer imaju svoj partijski bilten sa pokretnim slikama, a treći. Eh, treći! Vazda će biti treći, valjda u pomen ocjeni kakvu je u školskim danima sanjao njihov vođa po nasljednom pravu. Izlaz? U ovakvom pozorištu apsurda gdje država ruši jedan od svojih rijetkih preostalih atributa, smijući se u lice građanima dok ih lišava medija koji je i stvoren i vlasništvo je tih istih otpuštenih, zapuštenih, nikad uposlenih, prestrašenih, uniženih i preko vode žednih prevedenih, izlaza nema. I još jedan ne nevažan detalj. Evropski namjesnik na privremenom radu u BiH je BHT davno prekrižio, u matičnom mu Briselu na pominjanje tog problema na je'n, dva, tri mantraju o potrebi da država obezbijedi funkcionisanje i nezavisnost javnog servisa koji će biti u službi... Dalje nisam pratio, malo me san shrvao. A svi znamo, da su htjeli, mogli su. A nisu, jer su prostoj računici sabiranja faktora stabilnosti u zemlji javni RTV servis označili kao „nebitno“, a možda je neko, iz čiste empatije, dodao olovkom: bilo bi seksi da opstane, a i ko nam garantuje da će se za nas, na onome što ostane od medija, ikada upaliti kamere? 

  • 8. Znate da su neki nezadovoljni radnici najavili da će uzeti kamere ili drugu opremu i otići (neki šaljivdžija je čak rekao da će uzeti jednu od novinarki i odvesti je kući)?

- Ovo sa kamerama je ozbiljna prijetnja. Mogli bi silne pare uzeti od kakvog medijskog muzeja koji vapi za eksponatima starim više decenija i koji nekim čudom još rade...

  • 9. Koliko ljudi broji vaša ekipa u Briselu i kako se organizujete?

- Dobro pitanje i prilika da predstavim ekipu u Briselu: producent - ja, novinar - ja, kamerman: pogađate - ja i montažer... Evo da nikad nećete pogoditi?

  • 10. Kako uopšte radite? Ko vam drži kameru?

- Kako radim? Rukama i nogama! Snimam se sam i koga nahvatam. Do sada me nije snimao samo Juncker, i to ne zato što neće, već sam čuo da je sklon piću, pa se bojim da mu se ruke ne tresu...

  • 11. Da li vam je teško dobiti sagovornike za priloge? I sa kim je lakše, s domaćim političarima ili evropskim?

- Jedna je zajednička tačka domaćih i stranih - pristaju da govore kad imaju ili misle da imaju koristi od toga. Predugo bi trajalo da nabrajam razlike, slažete se?

  • 12. Koliko su evropski političari nagodni kada su u pitanju izjave, intervjui... 

- Pa, kažem da lako govore ako imaju koristi od toga i ako se to uklapa u medijski plan njihovog kabineta. Gotovo je nepotrebno napomenuti da za velike medijske kuće koje u Briselu imaju armiju producenata, kamermana, montažera, šminkera, šaptača, sastavljača i dodavača, cvrkuću koliko treba i ne treba, dok nama Balkancima, kada imamo sreće, dobace rečenicu-dvije ili tek pogled u prolazu. Ali ne bismo mi bili mi da se ne snađem. Tako Jean-Claude Juncke izađe na press konferenciju sa predsjednikom Obale Slonovače, a mi ga pitamo o dijalogu Beograda i Prištine! Ili, ministri vanjski se okupe oko pomoći Afganistanu, a ja ih onda cijedim o bh. pikanterijama. 

  • 13. Dobivate li honorar redovno? Ako ne, od čega živite?

- Eto, sad mi je krivo što nisam vičan psovkama. Ima ljudi kojima to stoji, iz psovke nekako otresu prostotu, a ostalo iskoriste da tačno poentiraju i psovka kod njih ima novu, preciznu, a šarmantnu dimenziju. Lijepo ih je slušati kako psuju dok govore i svaka psovka je baš na mjestu i savršeno vam dočara emocije! Iz mojih usta psovka zvuči najblaže rečeno glupo. Šteta što je tako jer ovdje bi baš dobro došla.

  • 14. Šta biste voljeli da se promijeni u informativnom programu BHT-a?

- Cijenim rad kolega iz informativnog programa koji, uprkos nemogućim uslovima, rade i uspijevaju da održe ozbiljnost programa. Da sam ja neko, dao bih im više prilike za to, mogućnosti, podsticao na dobronamjernu kritiku gdje je ona neophodna, a neohodna je gotovo svuda. Osim suhe informative želio bih vidjeti više istraživanja, analitike, jakog svjetla na ono što nam se u kabinetima vlasti pakuje, seciranja poteza koji nam se prodaju kao neophodnost a svi mi, obični smrtnici, vidimo da je riječ o lopovluku i bahatosti nedodirljivih. Zvuči kao fraza, ali mikrofon i kamera ispred političara nije prilika da izdeklamuje šta je naumio, već da ga svi mi, koji nemamo to lično zadovoljstvo, pitamo šta nam je na srcu, da ga podsjetimo da on treba da služi nama, a ne obratno. Srcem i dušom podržavam ono što rade novinari okupljeni oko projekata kao što je CIN i dao bih im i prostora i podrške da rade još više, dublje. Takvo novinarstvo je šamar i nauk armiji tzv. novinara koji čuče u partijskim, nacionalnim, entitetskim rovovima. I više priča o stvarnim vlasnicima javnog servisa, običnim ljudima, dobrih, pozitivnih priča koje će probuditi nadu i u drugi plan potisnuti nikad prekinutu predizbornu sve prljaviju političku kampanju...

  • 15. Pratite li medije iz BiH, kako vam izgledaju? Kako uopšte djeluje medijska scena BiH? Postoje li u BiH mediji u pravom smislu riječi? 

- Još jedno teško pitanje! Ovim se mudro ograđujem od grešaka generaliziranja u koje se bacam: dijapazon reakcija normalnog čovjeka na bh. medije ide od grohotnog smijeha, do gorkog plača. Negdje u sredini su pošteni profesionalci kojih još ima, nađu se začudo svuda: od javnog servisa, do regionalnih, pa i privatnih projekata. Zvuči li ovo dovoljno diplomatski ili da tvrdim kako ste prethodno sami izmislili?

  • 16. Hajde, dobro! Koje teme preovladavaju u, recimo, belgijskim medijima ili „evropskim“? Koliko se uopšte razlikuje novinarstvo tamo i ovdje? 

- Ne znam da li je Belgija reprezentativni primjer? Možda i jeste. U svakom slučaju, tamo je novinarstvo jedna od žrtava ekonomske krize, komercijalizacije medija. Novinarima je ostavljen izbor da ili napravi priču koja će se gutati uz pomfrit ili potraži izlazna vrata. Tako se desilo da su mnogi ozbiljni projekti ugašeni, novinari otpušteni ili ih prepoznate kako pišu o tome da je nekadašnja zvijezda njihove verzije „Parova“ viđena u društvu poznatog plastičnog hirurga pa je nacionalno pitanje da li to znači da će uvećati (opet) grudi ili usnama dati nešto nostalgije za kolonijalnim danima Belgijskog kraljevstva? Evropske i svjetske teme su za njih daleke iako se svaki dan guraju na cesti sa automobilima evropskih zvaničnika koji, uzgred i na opšte zgražanje, nemaju policijsku pratnju.

  • 17. Prije nekoliko godina je bila velika tema o aferama u institucijama Evropske komisije. Ima li tamo kriminala i nepotizma, nezakonitih javnih nabavki? 

- Ma, nema! U EU je sve med i mlijeko! Godinama se ovdje prepričava valjda istinita stvar - pisala rodbina iz zavičaja nekom Kurdu u Belgiji: E, lako je tebi, pišu oni, vidjeli smo na televiziji kod vas ima rupa u zidu i kad god ti zafali para, odeš i uzmeš koliko ti treba! Naravno da ima svega, ljudi su svuda isti, samo su zakoni drugačiji ili se, barem u većini slučajeva, poštuju. Tu je i OLAF, evropska agencija koja kontroliše trošenje evropskih fondova. Ipak, nedavno je jedna španska NGO otkrila da se troši bjesomučno: visoka predstavnica EU samo na jedno putovanje spiska pedesetak hiljada eura, predsjednik Komisije za dva dana Rima tridesetak... mislim hiljada. Može im se, a i razumjeti ih je, kao i naše političare. Oni žive u nekom drugom, boljem svijetu gdje nema krize,  razvlačenja od prvog do prvog, honorara koji kasne i pune hrpe posljednjih opomena. Kod njih „ovrha“ dođe kao: kelner, nek teletina bude mehka, a „ovrha“ stavi kakva kajmaka...

  • 18. Radite i za Glas Amerike. U čemu se razlikuje izvještavanje za njih i za BHT?

- BHT ima svoju vanjskopolitičku redakciju, pa najveći dio tema oni obrađuju. Tu sam za njih da uskočim gdje je neophodna riječ i lik dopisnika i sudjelujem u tematskim vanjskopolitičkim emisijama. Za VOA sam tu za sve što se dešava u EU i tako i biram priče. Ima tema koje se, nažalost, ne mogu izbjeći. Ima i onih koje se zgodno uklapaju u neki kontekst. Kada ste već, evo, dvije decenije u prilici da pratite zbivanja, procese, trendove, nije teško naći odgovarajući kontekst aktuelne priče i njen mogući razvoj. Takve teme se same prave, potrebno ih je samo malo potaći i „upakovati“.

  • 19. Mnogo putujete po BiH. Kakve su impresije? Možete navesti i neki zanimljiv primjer!

- Impresije, kao i moja želja da vidim što više od BiH, čisto su privatne i sve odreda su čarobne. Od nestvarne dobrote i širine porodice Bektić u Zelenom Jadru, poviše Srebrenice, čije kćerke jašu konje čudesnim predjelima, do mistike gradina povrh Kulen-Vakufa. Nisam ni prvi ni posljednji koji je gledajući Štrbački Buk ili vodopad u Martinbrodu mislio da sanja. Ili u Žepi, uz Drinu, prepoznao nadrealnu ljepotu fjordova koji ipak nemaju mosta kao njihov da svjedoči o trajnosti ljepote. Zvučim li zaljubljen u Bosnu, a i Hercegovinu? E, onda dobro zvuči.

  • 20. Može li se ovdje napraviti država ugodna za življenje? Kako? 

- Može li? Mora! Nemam ja tu pamet kako to učiniti, ali bilo bi sigurno lakše kada bi svi malo više voljeli to što vide. Ne mislim na zastavu, nedovršenu himnu i nesretne nacije. Mislim na pogled ujutro kroz prozor, na scenu kad domaćin, kad ga niko ne gleda, iza krivine istrese smeće, federalnog premijera, čiji kvalitet je klase „ne daj Bože nikome“, koji pravi planove za vađenje nafte da nam neke bjelosvetske barabe, u vrijeme kad cijeli svijet okreće leđa fosilnim gorivima, unište i ovo ljepote koju još jedino imamo, o korupciji, otimačini, molovima umjesto fabrika, a o politici „e, da ima akciza - bilo bi i autoputa“ ne želim ni da govorim jer doći ću tada u napast da propsujem.

  • 21. Ima li u Belgiji redukcija vode, neredovnog gradskog prevoza, prosjaka, pasa lutalica, uništenih nacionalnih spomenika...

- Belgija je uređena država. Ima hrpu problema! Mnoge od njih još uvijek ne zna kako da riješi, ali zna i koristi umijeće kompromisa. Znam, strana riječ koja mnogima kod nas zvuči daleka i miriše na kukavičluk i predaju samo zato što nisu dostigli minimum političke zrelosti. A vode ima kao i prevoza i, mada je uređena zemlja sa jakim socijalnim predznakom, ima i prosjaka. Bit će da ne znaju ono što su čak i u Kurdistanu zapazili: odeš do rupe u zidu i zemiš koliko ti drago...

  • 22. Koliko dugo ste gore i jeste li Bosanac i Hercegovac ili ste Belgijanac?

- Kada mi postave takvo pitanje, kažem: predugo sam ovdje! Time sam valjda odgovorio i na drugi dio pitanja...

  • 23. Da li biste se vratili i pod kojim uslovima?

- Evo, kad smo kod uslova, bit ću skroman - ne treba rotacija, a ni oružana pratnja. Nikad nisam ni imao osjećaj da sam otišao. Ne zbog sve češćih dolazaka kući, već valjda zbog posla koji radim, fokusa na BiH i region, tema kojima sam, zajedno sa kolegama, svakodnevno zaokupljen. Da li je to dobro ili loše ne znam, ali je tako. Uvijek uspijevam ubijediti sebe da nisam poput ljudi iz naših krajeva koji o skorom povratku uporno govore, a još upornije ostaju gdje jesu. Jedno znam, kada ne budem mogao da radim, ako taj trenutak ikad dođe, neću biti čiča koji u dokolici baulja briselskim parkovima. Radije ću bauljati našim planinama. 

  • 24. Znate da je ogroman broj ljudi koji su napustili BiH  u posljednjih par godina. Hoće li naći sreću tamo negdje i da li uopšte ljudi u BiH imaju dovoljno informacijao tome kako se živi na „zapadu“? 

- Koliko sam vidio, postoje dvije „škole mišljenja“. Jedna kaže - idi, ne okreći se, svuda je bolje nego ovdje! A druga zlurado objavljuje loša iskustva naših ljudi vani. Ne treba biti mudrac da bi se zaključilo da je istina negdje između. Ja sam se, naprimjer, lako navikao da mi kao pješaku u Belgiji na ulici redovno stanu da pređem na zebri - naglasak je na zebri - a ne „ukoso zalomi, pa pretrkaj pohitro“! Jer, što bi gubio vrijeme kad možeš život! Lako sam se navikao da mi u javnom prevozu niko ne diše u njedra, a pred šalterom nema fakina koji preko reda, „samo nešto da pita, brzo će on jer je parkir'o u zabrani, a žena 12. mjesec trudnoće, a istekla registracija i to autu koji je od Hame posudio jer mu ovaj pliva 100 maraka“. Nema ni situacije, kao kod nas kad sam se prije pet-šest godina našao pred šalterom suočen sa mračnom nemani birokratije, dokumenata, papirologije koja je prijetila da me proguta zajedno sa cipelama u kafkijanskom procesu... Upita me tada službenica: Pa dobro, imate li vi išta kod sebe bosansko? Mozak bjesomučno radi, prevrćem, tražim rješenje, a njega nema. Umjesto pristojnog, očekivanog odgovora, čujem sebe kako kažem: „Imam, srce!?“ Bubnuh i preživjeh, a i moja papirologija. E, u Belgiji toga nema. A ni ja nemam savjet šta činiti, otići ili ostati. Znam samo da pobjeći od sebe nećeš, sve i da hoćeš. Što ovo rekoh ne znam, ali lijepo zvuči, a?

  • 25. Lijepo! Gdje se bolje, lakše ili ljepše živi?

- Dakle, da zaključimo: gore bolje, dolje ljepše! 

  • 26. Uz koje piće se bolje prave izvještaji: viski, pivo, konjak, vino...

- Velika je to nauka! Sve zavisi od izvještaja. Oni o posjeti naših Briselu traže žestoko piće i to u ozbiljnim količinama. Kako je svojevremeno savjetovao moj kućni doktor - optimalno je pet jedinica dnevno!? Pet jedinica, ushićeno ponovim. Jeste, kaže on, možete kombinovati tri piva, dva konjaka ili obratno. Tek tada mi je bilo jasno zašto mu je nos uvijek bio crven, a pogled lutao. 

  • 27. Pivo je bolje u BiH ili Belgiji?

- Ovo pitanje je iznimno hrabro jer Belgijanci imaju više od 400 vrsta piva što navodi na jedini mogući odgovor: kod nas, naravno!

  • 28. A gdje je jeftinije?

- Zavisi! U Belgiji je pivo prilično skupo, drugo ti dođe nako, a cijene trećeg nikako ne možeš da se sjetiš...

  • 29. Akademski ste slikar. Ima li vremena za slikanje?

- Dobro ste me napomenuli, slikar kažete? 

  • 30. A kako napreduje saksofon? 

- Sad ispade kao da sam multitalenat! Kad ne pravim izvještaje - slikam, kad ne slikam - sviram, kad ne sviram - vozim airbus.To sa saksofonom je džez cviljenje za moju dušu sve u nadi da komšiluk neće zvati policiju. A kako su mi prve komšije Britanci iz britanske ambasade, očekujem da će razlozima za brexit dodati i – „spasavaj se ko može, Brisel protiv nas vodi i specijalni muzičko-psihološki rat“!

  • 31. I da li je pas zaista čovjekov najbolji prijatelj?

- Moj Oskar? Jeste, on je najbolji prijatelj svima koji mu donesu kakve hrane, bilo šta, samo ne ono što mu ja spremim...

  • 32. Da li biste i pod kojim uslovima došli na BHT kao direktor ili glavni i odgovorni uredenik?

- E, polako! Šta je sa mjestom člana Predsjedništva BiH, kakvim ministarstvom? Moram priznati, jednom sam se ubacio u auto VIP kolone sa svim što spada: motoristi, rotacije koliko voliš, obični smrtnici zaliježu u jarak! Lijep je osjećaj moći, nema šta! I razumijem što naša krema voli i upražnjava takav život. Vi biste mene tamo gdje se mora raditi, na noge staviti javni servis, informisati ljude kako jeste, a ne kako bi političari željeli čuti? Pošteno, izazov je prevelik, ali i posao! Čovjek ukoliko nema odriješene ruke i punu podršku teško da može mnogo tu da učini. Sa podrškom i slobodom, zašto ne?

  • 33. Ima li ljubavi poslije 50-te?

- Naravno! Kada je ne bi bilo - šta bi ostalo?




NAJNOVIJE IZ RUBRIKE

jug
Da Jugoslavija postoji danas, da bi li bila jedna od svjetskih velesila?
19.01.2018

Ne, Jugoslavija ne bi bila velesila.

arapović
ADIS ARAPOVIĆ:Prvo odbrana disertacije, pa konačan obračun s veleizdajnicima, dinastijama, tajkunima i hohštaplerima u vlasti i opoziciji
10.01.2018

Projekt menadžer Centara civilnih inicijativa (CCI) Adis Arapović odlučio je zamijeniti nevladin sektor političkim. Svoj odlazak nagovijestio je i u intervjuu za magazin Start BiH u kojem je, između ostalog, na pitanje novinarke Starta,

djed mraz sa p oklonime
Postojanje Djeda Mraza s aspekta fizike kao nauke
29.12.2017

Djeda Mraz radi ne 24, već 31 sat, zahvaljujuci različitim vremenskim zonama koje se smjenjuju na Zemlji. Uz pretpostavku da putuje sa istoka na zapad (što izgleda logično), znači da mora obaviti 822.6 posjeta u jednoj sekundi