Apoteke Sarajevo
ajkula

Ronilačka ekspedicija otkriva tajne neumskog akvatorija: AJKULE I RAŽE SU IZUZETNO STIDLJIVA STVORENJA

28.08.2017

U potrazi za zanimljivim pričama, novinari magazina Start BiH ovoga puta su razgovarali sa istraživačima ronilačkog kluba „Bosna“ iz Sarajeva, Hrvojem GavrančićemSamirom Solakovićem i Adnanom Drndom. Oni su ronioci, podvodni fotografi i marinski biolozi  , a u saradnji s istraživačima „Sharklab Adria“ marinskim biolozima Andrejem Gajićem i Adlom Kahrić sredinom marta su proveli tri dana na ekspediciji u Neumu. Ekspedicija je predstavljala dio projekta istraživanja i konzervacijske biologije hrskavičavih riba (ajkule, raže i himere) u neumskom akvatoriju. 


SUSRETI SA PSIMA


Prema Gajićevim riječima, rezultati istraživanja primarno se odnose na raznolikost vrsta prisutnih u našem akvatoriju, te njihovih bazičnih bioloških osobina, poput ishrane, razmnožavanja, uticaja sredine i zagađenja. On ističe da je ovom prilikom dat i osvrt na ponašanje određenih skupina tokom interakcija sa roniocima pod vodom, a po prvi put su mapirana i mrijestilišta ciljanih vrsta raža. U narednom periodu, u fokusu će biti monitoring koji će dugoročno pratiti populacije ciljanih vrsta unutar akvatorija Bosne i Hercegovine, te obuke mladog naučnog i istraživačkog kadra.

- Tokom ekspedicije smo imali direktne susrete pod vodom sa više primjeraka električne raže drhtulje i velike modropjege raže, a na prethodnim istraživanjima susrete sa ražom žutuljom, morskim golubom, morskim psom mekušom, morskom mačkom mrkuljom i drugim vrstama hrskavičavih riba - navodi Drnda.

Do uzoraka za istraživanja često, kaže Drnda, dolaze i u saradnji sa lokalnim ribarima, koji ih zovu kada ulove neke od ovih vrsta. Drnda ističe da se radi o vrstama koje su izuzetno plašljive i bježe od ronioca, pa je potrebno dosta znanja i strpljenja, a ponekad i sreće, kako bi se snimio foto- i videomaterijal, napravila interakcija sa životinjama koja je neophodna za daljnja proučavanja vrsta.

- Na istočnom Jadranu do danas zabilježene su oko 33 vrste morskih pasa, od kojih sedam vrsta unutar samog Neumskog zaliva. Usljed nedostatka sistematskih studija, teško je govoriti o stanju pojedinih populacija većine od zabilježenih vrsta. U Jadranskom moru najčešći su susreti sa predstavnicima porodice Scyliorhinidae (morske mačke), Squalidae i Triakidae (pas mekuš), zatim Carcharhinidae (morski pas modrulj), a rjeđe Heptranchidae, Lamnidae (velika bijela ajkula)... Morski psi naseljavaju iznimno širok spektar staništa, te ih nalazimo od površine sve do iznimno velikih dubina mora. Unutar Jadranskog mora susreti su najčešći na otvorenim vodama od površine sve do 200 metara dubine, a i do krajnje tačke Jadrana od 1.230 metara. Također, populacije su prisutne i u priobalnom regionu, no to su dosta manji morski psi, dužine 50 do 250 cm, iznimno plašljivi, a hrane se najčešće rakovima, školjkašima i košljoribom - pojašnjava Gajić.

Naši sagovornici napominju da ga kada se govori o morskim psima mora se imati na umu činjenica da se radi o više od 500 recentnih vrsta, od kojih samo nekoliko prelazi dužinu od jednog metra, a tek 20-ak vrsta može predstavljati potencijalnu opasnost za čovjeka. Iz toga se, kažu, nameće zaključak da je nužno izaći iz stereotipnih pogleda na morske pse i prevazići nepotrebni strah kako bi se racionalno upravljalo vrstama koje su kritično ugrožene.


STIDLJIVA STVORENJA


- Ajkule i raže su izuzetno stidljiva stvorenja, koja u principu izbjegavaju interakciju sa čovjekom. Godišnje od ajkula na planeti strada u prosjeku pet ljudi, za razliku od mnogih drugih kopnenih vrsta koje imaju puno veću statistiku napada na ljude. Članovi našeg tima godinama rone u Jadranskom moru od Istre do Prevlake, u Crvenom moru i susreti sa ajkulama i ražama su izuzetno rijetki i nikada se nije desio ni najblaži oblik agresije životinja prema roniocima. Ronili smo i u akvarijumima sa ražama i ajkulama i to potencijalno opasnim po ljude, u skučenom prostoru akvarijumskog tanka, ali bez neugodnih iskustava. Naravno, potrebno je poznavati vrste, te njihove navike - navodi Drnda.

Strah je, kaže on, masovno eksponiran i kroz holivudske filmove u kojima se ajkule uglavnom pojavljuju kao ljudožderi zbog čega je potrebno uložiti dodatne napore u bolju edukaciju i populaciono-ekološka istraživanja.

- Kao i ostale životinje, ajkule i raže imaju svoju zonu privatnosti u kojoj, kada u nju uđe čovjek, dolazi do interakcije koja najčešće završava bijegom životinje. Naravno, ulaskom u vodu, čovjek ulazi u svijet koji je prirodan za morske organizme. Mi smo tu uljezi koje životinje uglavnom ignorišu, a ukoliko se osjete ugroženim, mogu u odbrani napasti - ističe Drnda.

 

NASLJEDNICI DOKTORA ŠOLJANA


Sharklab Adria, kao službeni odjel Sharklab International (evropsko tijelo posvećeno istraživanju i konzervacijskoj biologiji hrskavičavih riba) u suradnji s Udruženjem za inventarizaciju i zaštitu životinja, Veterinarskim fakultetom u Sarajevu, Internacionalnim univerzitetom u Sarajevu, a u partnerstvu sa RK Bosna iz Sarajeva, te brojnim drugim državnim i inostranim tijelima, već šestu godinu istražuje i prati ajkule i raže u bh. teritorijalnim vodama.

- Naše studije nastavak su onog što je započeo akademik dr. Tonko Šoljan sredinom prošlog vijeka. Nekoliko godina nam je trebalo da usavršimo metodologiju rada, te da otpočnemo sa bliskim interakcijama sa pojedinim vrstama tokom podvodnih studija. I danas, kao i svaki put, saznajemo neke nove činjenice i dolazimo do novih zaključaka koje publiciramo u relevantnim naučnim žurnalima - kaže Gajić.

 

UBIJAMO 200 MILIONA AJKULA GODIŠNJE

 

Nažalost, veliki broj vrsta spada u jednu od kategorija ugroženosti, primarno usljed nekontrolisanog lova zbog peraja koje se koriste u prehrambenoj industriji, ali i lova iz straha koji se javio kao rezultat negativne medijske propagande.

- Morski psi i raže su mahom apeksni predatori, koji u velikoj mjeri kontrolišu niže trofičke lance. Odlikuju se dugačkim generacijskim vremenom, kao i malim brojem potomaka. Pojedine vrste morskih pasa u Jadranskom moru polno sazrijevaju i do 35 godina, a kote jednog ili dva mladunca svake dvije do tri godine. Uzmemo li u obzir da na godišnjem nivou čovjek ulovi više od 200 miliona jedinki, shvatit ćemo da smo ove životinje svjesno osudili na izumiranje. No, izumiranje pojedinih vrsta imalo bi drastične posljedice po pojedine marinske ekosisteme - kaže Gajić.

 

STRUJNI UDAR DRHTULJE


Kontakti s ajkulama i ražama su uvijek zanimljivi, saglasni su naši sagovornici, naročito kada se radi o većim primjercima.

- U takvim trenucima utrkujemo se ko će snimiti bolju fotografiju ili videosnimak. Bude i smiješnih situacija kada u neopreznosti malo jače stisnemo, naprimjer, drhtulju i ona nas iznenadi strujnim udarom! Ili kada nađemo poluzakopanu ražu u pijesku i kada je pokrenemo, ona nas iznenadi svojom veličinom - priča Drnda.

 

TIGAR AJKULA U JADRANU


Autohtone vrste svoje stanište nalaze unutar Jadranskog mora, pa tako i Neumskog zaljeva gdje žive, hrane se i razmnožavaju.

- Morski psi i raže su kosmopolitska skupina koja naseljava sve slane i dijelom slatke vode. Određenim vrstama Jadransko more predstavlja idealno, tipsko stanište. Sporadično i neke migratorne vrste uplivaju u Jadransko more, poput tigar ajkule koja se nekoliko puta pojavila i u Albaniji. Ovakve vrste označavamo kao „alohtone“ - kaže Gajić.

 

 

 

 

 



NAJNOVIJE IZ RUBRIKE

krv
BBC: Naučnici korak bliže univerzalnom testu krvi za otkrivanje raka
19.01.2018

- Ovo je sveti gral medicine, da imamo test krvi koji otkriva rak bez drugih procedura poput skeniranja i kolonoskopije - dodao je, ističući da su naučnici vrlo blizu toga, piše BBC.

geo
Zemlju će danas pogoditi geomagnetska oluja, fluktuacije u opskrbi strujom
19.01.2018

Magnetsko polje našeg planeta (Zemlje) danas će pogoditi geomagnetska oluja. Fenomen je to koji može imati utjecaja na elektromreže, avionske linije i satelite te tako prouzročiti zastoj čitavog svijeta, prenose mediji.

cig
Pušači češće moraju na operaciju kralježnice
12.01.2018

Rizik od bolova u donjem dijelu kralježnice pušenje čini većim, a to su bolovi koji bi se trebali sanirati putem operativnog zahvata, sugerira novo švedsko istraživanje.