Apoteke Sarajevo
vida

Hraniteljstvo je način života: TREBA ZNATI LJUBAV DATI

22.08.2017

Piše: Zdravko Čupović (zdravko@startbih.info)

Foto: Mevludin Mekić

 

Nije tajna da sevdalinka može rasplakati odraslog muškarca. Kada vam u jednom dahu i milim glasom četverogodišnjakinja u Domu za nezbrinutu djecu otpjeva sevdalinku „Ružo moja, mladost sam ti dala“, srce od tuge hoće da iskoči iz grudi taman da je čovjek od kamena. I oči rose od silne nepravde jer takvu sudbinu ne zaslužuje nijedno dijete. Nigdje i nikada.

Srećom, Vidosava Matuh (60) je žena od djela. Nju, tetu-Vidu, možemo nazvati pionirkom hraniteljstva u Bosni i Hercegovini. Dočekala nas je u svom sarajevskom domu koji ne odiše luksuzom, ali je ispunjen ljubavlju i porodičnom atmosferom. A to je najpotrebnije njenim ukućanima. Na vratima nas nije dočekala sama. Sa stidljivim osmijehom i očaravajućim zelenim očima odmjeravala nas je i već šestogodišnjakinja sa početka priče. Ime joj ne smijemo napisati. Čak ni inicijale. Stoga ćemo je zvati „mala M“. Dočekala nas je i 19-godišnja T. I za nju važe ista pravila o povjerljivosti ličnih podataka. Ona je kod teta-Vide duže od 10 godina.



 VIDINO BOGATSTVO


- Hraniteljstvom se, u raznim oblicima, bavim dug niz godina. Sve je krenulo 1987. godine, kada sam rodila sina i otišla na porodiljsko. Pošto živim u blizini Doma za gluhu djecu u kojem su bila smještena djeca iz drugih gradova, odlučila sam da neku od te djece uporedo čuvam. Vikendom su svakako išli svojim kućama. Kada je počeo rat, ostalo mi je troje djece koja se nisu mogla vratiti kući. Jedna djevojka su uskoro udala, a dva dječaka su se nakon rata vratili svojim biološkim roditeljima - prisjeća se teta Vida početaka.

To iskustvo je ostavilo snažan utisak na nju pa je već 2004. godine, kada je putem medija čula za hraniteljstvo, odlučila da se prijavi. Prolazi potrebnu edukaciju, dobija certifikat, a potom u njen dom stiže troje mališana iz iste porodice, osnovnoškolskog uzrasta koji kod teta Vide provode jedno polugodište. Na hraniteljstvo i staranje joj 2007.godine dolaze dvije djevojčice. Prva će ostati punu deceniju prije nego što će se udati, dok je druga T. koja još uvijek živi sa tetom Vidom.

U međuvremenu, dom teta Vide postaje bogatiji i za dva dječaka s određenim poteškoćama u razvoju, koji su došli iz Mjedenice. Oni će ostati sve do svoje 18. godine kada su, po slovu zakona, morali biti smješteni u adekvatnu instituciju u Pazariću jer nisu mogli samostalno živjeti. Priča o njima teta-Vidi teško pada jer su rastanci uvijek bolni. Po njihovom odlasku, prije dvije godine stigla je i „mala M.“ koja će u septembru krenuti u školu.

- Kroz dom je prošlo puno više djece jer su mnoga dolazila samo tokom praznika. Rođena sam u malom gradu, u malobrojnoj porodici, tako da je meni ovo istinsko bogatstvo. Kuća je uvijek puna mladosti i smijeha. Briga o djetetu je velika i obaveza i odgovornost, ali to je i neopisiva obostrana sreća. Pomoći nekome, ako ste u mogućnosti, veliko je zadovoljstvo. Sa svima njima sam i dalje u kontaktu, a znaju da navrate ponekad i bez najave da me iznenade. Drago mi je što su skoro svi zaposleni, imaju porodice... - priča nam Vida.

Potom napominje da je uvijek imala punu podršku biološke porodice.

- Suprug mi je nedavno preminuo, a imam dva odrasla sina koja su fakultetski obrazovani i vjerujem da ni oni ne bi bili tako uspješni da su rasli u drugačijem okruženju - misli naša sagovornica.


 TREBA ZNATI LJUBAV DATI


Očekivano, neminovni rastanci su najbolniji dio hraniteljstva. Prema zakonu, djeca u hraniteljskim porodicama mogu ostati do punoljetstva, odnosno sve dok se redovno školuju ukoliko u međuvremenu ne dođe do usvajanja.

- Vido, je l' prošlo kasnije? - prekida nas simpatičnom upadicom mala M.

Vida nam pojašnjava da joj je prije našeg dolaska obećala da će malo kasnije moći otići u komšiluk da vidi malu bebu.

- Još samo malo - odgovara Vida.

A onda nam otkriva da je mala M već u procesu usvojenja.

- Zbog svojih godina ne ispunjavam uslove za usvojenje, a ni moja djeca nemaju stalan posao pa ne mogu ni oni, a rado bih je usvojila - pojašnjava nam Vida, koju djeca zovu po imenu mada je nekada nazovu i mamom.

- Završila sam predškolsko. Volim se igrati sa lutkom. Ovdje mi je lijepo - priča nam mala M, s olovkom i sveskom u ruci nestrpljiva da nam pokaže svoje umijeće crtanja.

- Ona divno pjeva, čita... - dodaje teta Vida, u šta ćemo se kasnije i sami uvjeriti.

Kako nam je rečeno, veza djece sa biološkom porodicom se uvijek nastoji održavati ukoliko je to moguće i ako nema zakonskih prepreka, a djeci se istina ne krije nego im se pojašnjava shodno uzrastu. Starija T. je tako upoznata sa svakim detaljom dosadašnjeg života.

-  Nakon smrti oca, majka se ubrzo razboljela nakon čega je smještena na psihijatriju. Pošto nisam imala gdje ostati, i mene su smjestili na dječiji odjel. Tada se počela tražiti hraniteljska porodica. Nakon određenog vremena u bolnici se pojavila teta Vida. Dolazila sam kod nje nekoliko puta na vikende zbog upoznavanja i zbližavanja. Ubrzo sam se i preselila kod tete-Vide. Ovdje sam već duže od 10 godina. U početku je bilo teško jer je nova sredina, ali teta Vida mi je puno pomogla. Upisala me u IV razred i tako je sve krenulo. Svoju sam situaciju znala od prvog dana, nisam imala problema ni u školi ni sa drugarima. Nama ovdje ništa ne fali i osjećam se kao svako drugo dijete. Nemam iskustvo sa domovima, ali sam sigurna da je hraniteljstvo bolja opcija za dijete - vraća T. vrijeme unazad.

Ona novim izazovima ide u susret sa osmijehom na licu i teta-Vidom u srcu. Zna šta hoće. Planira upisati Prirodno-matematički fakultet, odsjek Biologija, smjer Ekologija. Ukoliko tu ne prođe, probat će upisati Fakultet političkih nauka, smjer Socijalni rad.

- Treća opcija je Filozofski fakultet, Pedagogija. Imam pravo da budem kod teta-Vide sve dok se redovno školujem. Sada sam fokusirana samo na fakultet. Ne razmišljam šta će biti poslije. Teta Vida nam svima daje maksimalnu podršku i svi mi u njoj vidimo prijateljicu. Odlično funkcionišemo bez obzira na to koliko je djece ovdje - uvjerava nas T.

Vida dodaje da sa Centrom za socijalni rad imaju odličnu saradnju, koja je po definiciji službena, a u praksi zapravo prijateljska.

- Na hraniteljstvo se obično odlučuju ljudi koji imaju svoju biološku djecu, ali i oni koji nemaju svoju mogu se okušati. Treba samo znati ljubav dati - poručuje teta Vida na kraju.


 NEVENKINE BEBE


Za razliku od Vide, Nevenka Kapetanović (55), iz Kiseljaka, dosadašnje je hraniteljsko iskustvo imala samo sa bebama. Prvi susret sa djecom iz asocijalnih porodica, odnosno djecom bez odgovarajućeg staranja imala je, kaže, prije sedam godina kada je suprug zamolio da pričuva bebicu za koju se majka nije adekvatno brinula.           

- Beba je imala osam mjeseci i za tako kratko vrijeme promijenila je čak 16 porodica koje su je na neki način čuvale. Kod mene je došla traumatizirana. Reagovala je preplašenim pogledom i to je bilo strašno. Na bradi je imala jednu ranicu, koja je pucala i iz koje je curila krv. U početku sam mislila da je u pitanju alergija, ali se ispostavilo da se radi o neuhranjenosti. Bila je jako zapuštena, nije pregledavana kod liječnika. To mi je bio veliki izazov - sjeća je Nevenka prvog iskustva.

S obzirom da beba nije bila u „sistemu“, vremenom je naša sagovornica, inače odgajatelj po zanimanju, uspostavila komunikaciju i sa biološkom majkom koja je postepeno prihvatila očekivanu roditeljsku ulogu, promijenila svoj život i prihvatila bebu nakon šest mjeseci. Uskoro je, nastavlja Nevenka, saznala za hraniteljstvo i organizovane seminare u Srednjobosanskoj županiji / kantonu koje je organizovao Hope and Homes for children BiH (HHCBiH). Prijavila se u nadležni centar za socijalni rad. Uslijedila je stručna porodična anamneza, potom seminar i obuku 2012. godine. U svemu tome, imala je, kaže, podršku porodice. Osim dva biološka sina, Nevenka ima i dva unuka.

- Nakon dva mjeseca sam dobila bebicu, nedonošče koje je 24 dana bilo u inkubatoru. To je bilo prvo hraniteljsko iskustvo i meni i Centru za socijalni rad. Već smo tada svi bili svjesni koliki je značaj hraniteljstva i šta se može dobiti ako dijete nije smješteno u institucionalnu brigu - prisjeća se naša sagovornica.

Zatim ističe i veliku podršku okoline i Centra s obzirom da je bebi trebalo uraditi mnoštvo pretraga, uglavnom na Pedijatrijskoj klinici u Sarajevu.

- Beba je nakon 10 mjeseci otišla na usvajanje. Ogromna je emotivna veza između djeteta i hranitelja. Usvojiteljska porodica je provela kod mene 10 dana prije usvajanja. To su krasni ljudi i znali smo da ide u sigurne ruke gdje će je voljeti kao što je mi volimo. Upravo to razdvajanje djeteta i hranitelja u jednom trenutku je nešto što mnoge odbije od hraniteljstva jer je to jako bolno. Ali mi imamo zagrljaj za sljedeću bebu, a bebu koju smo voljeli, volimo i dalje. Ona sada ima porodicu koja se brine za nju cijeli život - kaže Nevenka.


 DIJETE BRŽE NAPREDUJE KOD HRANITELJA


Sljedeća beba je došla već nakon 10 mjeseci. Naša sagovornica ističe da je s usvojiteljskim porodicama uspostavila trajnu vezu što joj, kaže, daje dodatnu snagu. Povratne informacije su svojevrsno priznanje da su kao hranitelji napravili kvalitetne temelje za dijete. A prednosti hraniteljstva u odnosu na institucionalna rješenja su, ističe ona, brojne.

- U instituciji je normalno da dijete ne prohoda do 18 mjeseci. U hraniteljskim porodicama, u radu jedan na jedan, dijete prohoda znatno ranije. Hranitelj je jedina osoba od koje dijete nešto traži, dok se u instituciji lica mijenjaju. Tete koje tamo rade nisu hobotnice i ne mogu se posvetiti svakom dijetetu onoliko koliko im je potrebno. To je ogromna prednost hraniteljske porodice - ističe Nevenka.

Pukom slučajnošću, i druga beba je u Nevenkinom naručju ostala 10 mjeseci prije usvajanja.

- Svako dijete ima svoju priču. Neko dijete može, a neko ne može otići na usvojenje iz, recimo, pravnih razloga. Primjera radi, imate maloljetnu majku koja ne može dati saglasnost za usvajanje, a nema adekvatnog skrbnika koji bi se izjasnio umjesto nje. Bitno je da djeca odrastu u zdravu i normalnu osobu. Hranitelj mora u djetetu prepoznati potencijale. Mora prepoznati dječiji plač, da li ga nešto boli, da li je gladan, da li želi zagrljaj... Plač je u tom uzrastu njihov način komunikacije - govori naša sagovornica.

Uporedo ne propušta naglasiti važnost brojnih edukacija za hranitelje.

- Zbog materijalne situacije, nažalost, mnogo se djece napušta, a sve je više maloljetničkih trudnoća. Hranitelja nedostaje. Hraniteljstvo je način života jer se sve prilagođava novom članu porodice. Hranitelja ima iz svih oblasti i profila. Nema pravila. Znam krasnu hraniteljicu koja ima samo osnovnu školu, a po troje djece je kod nje znalo biti u pojedinim momentima. To što je moje iskustvo samo sa bebama je čista slučajnost. Takve su bile potrebe u tom trenutku. Želim istaknuti da je pomoći malom biću kao da ste pomogli cijelom čovječanstvu. Iako se ne sjećam kada sam prespavala cijelu noć bez dječijeg plača, ništa mi nije teško. Naprotiv - kaže Nevenka koja je treću bebu, i to iz porodilišta, dobila prije 18 mjeseci i još uvijek je kod nje.

 

 

 PROCEDURA


Nevenka pojašnjava da hraniteljstvo traje od 0 do 18 godina ili duže, ako se redovno školuje.

- Kada je u pitanju usvajanje, postoji zakon koji kaže da jedan od bračnih partnera ne smije imati više od 45 godina. To me je onemogućilo da postanem i usvojitelj. Kada je riječ o proceduri, prvo se prijavite u centar za socijalni rad, potom stručni tim radi anamnezu porodice i daje mišljenje da li je porodica adekvatna po pitanju stambenog prostora, materijalnih uslova, ne smije biti krivičnih prijava. Nakon toga ide obuka. U hraniteljstvo može da uđe bračni par ili samostalno jedna osoba bez bračnog druga - navodi naša sagovornica.

Usvajanjem novog zakona koji će stupiti na snagu početkom naredne godine naknade za dijete, koje sada variraju od kantona do kantona, bit će ujednačene. Konačna mjesečna naknada za hraniteljsku porodicu još nije poznata.

- Finansijski motiv ne smije i ne može biti motiv za hraniteljstvo. Ako je tako, bolje je da ne ulaze u ovu priču. Morate biti spremni pomoći bespomoćnom biću iza kojeg je teška priča. Smeta mi kada ljudi kažu jadno dijete, a sami nisu spremni pomoći - poručuje Kapetanović.

 

  HOPE AND HOMES FOR CHILDREN BiH


Hope and Homes for children BiH je neprofitna nevladina organizacija koja je u Federaciji BiH aktivna od 1994. godine. Misija HHC-a je ukidanje institucionalne brige o djeci na globalnom nivou, odnosno da djeca više ne trpe nedostatke institucionalne brige. Rad organizacije je usmjeren na zamjenu institucionalnog staranja sa porodičnim rješenjima za djecu bez roditeljskog staranja kao što su reintegracija djece sa njihovim biološkim porodicama, lokalnim usvojenjem, hraniteljstvo, pružanje podrške mladim osobama koje napuštaju institucionalni sistem brige i razvoj kvalitetnog stambenog zbrinjavanja u malim porodičnim domovima sa kapacitetom do 12 djece, te razvoj programa za sprečavanje razdvajanja djece i članova porodice. Njihov prvi uspješni projekat zatvaranja institucije proveden je u Zenici, zatvaranjem Dom-Mosta u junu 2008. godine. Trenutno im je u fokusu rad na unapređenju zaštite djece bez roditeljskog staranja i porodica pod rizikom od razdvajanja u Sarajevskom i Tuzlanskom kantonu.

 

HRANITELJSTVO, ŠTA JE TO?


Hraniteljstvo je oblik zaštite izvan vlastite porodice kojim se djetetu ili odraslom licu osigurava odgovarajući porodični smještaj i zaštita u hraniteljskoj porodici. Hraniteljstvo može biti nesrodničko i srodničko.Nesrodničko hraniteljstvo je hraniteljstvo koje obavlja hranitelj koji nije u krvnom ili tazbinskom srodstvu sa hranjenikom. Srodničko hraniteljstvo je hraniteljstvo koje obavlja hranitelj koji je u krvnom ili tazbinskom srodstvu s hranjenikom, kada je takav oblik zaštite u njegovom najboljem interesu. Zakon o hraniteljstvu Federacije BiH donesen je u februaru 2017. godine i njegova primjena počinje 1. 1. 2018. Predstavnici HHCBiH su imali aktivnu ulogu u stvaranju i donošenju zakona o hraniteljstvu.

 

  U FBiH 1.500 DJECE BEZ RODITELJSKOG STARANJA


Prema dostupnim podacima, u FBiH je u 2014. evidentirano 1.439 djece bez roditeljskog staranja, a od tog broja njih 1.008 je odrastalo kolektivim načinom života u različitim ustanovama, gdje znaju provesti i po 10 godina. Prema važećim zakonskim propisima, u slučajevima kada dođe do razdvajanja djece i porodica, institucija za djecu nije jedino rješenje. Povoljniji oblik zbrinjavanja djece bez roditeljskog staranja je hraniteljstvo, što podrazumijeva smještaj djeteta izvan vlastite u drugu, zamjensku porodicu.

- U FBiH, od ukupnog broja djece bez roditeljskog staranja, samo je 426 djece dobilo priliku da odrasta hraniteljskim porodicama, od kojih je većina bila porodica srodnika. Tek 79 djece je smješteno u hraniteljske porodice koje nisu bile srodničke. Svakom djetetu je potrebna sigurnost i ljubav porodice. U Sarajevu preko 30 mališana bez roditeljskog staranja čeka na hraniteljsku porodicu koja bi im mogla pružiti ljubav i zaštitu. Svako od njih sanja o budućnosti, novom životu i sigurnom zagrljaju, a vi im možete život oplemeniti, poklanjajući im porodicu i sebe kao roditelje. Odrasla ste osoba, stambeno obezbijeđena, imate primanja, u braku ste ili ne, imate vlastitu djecu ili možda nemate, imate strpljenje, energiju i vrijeme. Postanite hranitelj, promijenite nečiji život već danas - kaže Mirza Avdić, koordinator za razvoj u HHCBiH.

 

KONTAKT

Za sve informacije o hraniteljstvu kontaktirajte:

HOPE AND HOMES FOR CHILDREN U BIH

Tel: +387 33 200 672

JU KANTONALNI CENTAR ZA SOCIJALNI RAD „SARAJEVO“

Tel: +387 33 723 628


(Magazin START BiH)



NAJNOVIJE IZ RUBRIKE

ba
Humanitarna akcija Pomozi.ba sutra i u nedjelju u Sarajevu
19.01.2018

- Cilj nam je da ovaj projekt širimo na veći broj korisnika i zajednica, te ćemo ga uskoro proširiti na još jednu zajednicu i 200 dodatnih korisnika - rečeno je.

fna
Premijer Novalić obrazložio delegatima Doma naroda budžet FBiH za 2018.
19.01.2018

- Pred vama je kvalitetan, ali i više nego realan dokument - kazao je Novalić delegatima.

obl
U BiH sutra pretežno oblačno, u jutarnjim satima sa snijegom
19.01.2018

Vjetar slab istočnog smjera. Jutarnje temperature od -4 do 2, na jugu od 4 do 7, a najviša dnevna od 1 do 7, na jugu od 8 do 11 stupnjeva.