Apoteke Sarajevo
hana

Hana Hadžiavdagić Tabaković za magazin Start BiH: Problem je kada si drugačiji

26.07.2017
 Hana Hadžiavdagić Tabaković  sebe opisuje kao „life stile influensera“. Kaže da može uticati ne samo na modu i modne trendove, nego da pokušava uticati na svijest mladih ljudi i motivisati ih da pozitivno razmišljaju.  Prestrašno je koliko je mržnje i negativnih komentara na društvenim mrežama, misli ona...


O vama se  govori kao o nekom ko ima 200.000 pratilaca na instagramu i drugim društvenim mrežama!?
- To znači da sam osoba koja nameće trendove. Prati me ukupno 230.000 ljudi i to me čini jako odgovornom za stanje u društvu. Osim što mogu da namećem trendove u modi, prehrani, vježbanju ili način života, mislim ili nadam se da mogu da nametnem ili da motivišem ljude da budu bolji. Primjera radi, kad god dajem krv, a to je svaka 3-4 mjeseca, postavim to na društvene mreže, ali ne da se pohvalim, nego da motiviram ljude da urade isto. I svaki put nakon toga dobijem desetine poruka od ljudi koji kažu da su uradili isto. Da nema društvenih mreža i tih pratilaca ja, to ne bih mogla uraditi.



   ZORANA I SANDRA AFRIKA



Pominje se riječ influenser od riječi influence, što znači  uticaj, dakle „uticatelj“. Je li to možda novo zanimanje? 
- Influenser je neko ko utječe na ljude do kojih dopire putem društvenih mreža i to postoji u svijetu u segmentu ishrane, mode. Ja sam, recimo, „life stile influenser“ i mogu uticati ne samo na modu i modne trendove, nego pokušavam uticati na svijest mladih ljudi i motivisati ih da pozitivno razmišljaju. Prestrašno je koliko je mržnje i negativnih komentara na društvenim mrežama. Dakle, nisam modni bloger niti bih to htjela biti.  

Od prisutnosti na društvenim mrežama napravili ste biznis? 
- To nije nikakva novost! U svijetu to postoji već godinama. U Srbiji imate modnu blogericu Zoranu koja dobro zarađuje i živi od svog bloga. Ona je prije par godina ostala bez roditelja i nije „širila noge“ da bi preživjela, nego je od svog pisanja napravila biznis. Možete o tome pričati šta god hoćete, ali ona je napravila knjigu koja je prošle godine bila najprodavanija na sajmu knjige. O njoj su mnogi pisali loše nakon toga, ali to govori o njima, a ne o njoj. I meni je drago da je njena knjiga prodavanija od, recimo, koncerta Sandre Afrike.

Da li je to trivijalizacija i javnog prostora i knjiga?  
- Pa Kim Kardashian je jedna od najbogatijih žena svijeta i to sve govori. Možete je voljeti ili ne, ali to su činjenice. Ljudi plaćaju da je vide, a ona svoj dolazak naplaćuje 150.000 dolara. Lično sam protiv toga, ali je mnogo više ljudi koji će platiti da je vide. 

Zar oni koji nude Kim Kardashian ne proizvode trivijalizaciju odnosa?
- Svijetu samo treba više zabave! TV emisija „Red karpet“ je bila idealna emisija za nedjelju poslijepodne i za zabavu. I koliko god su svi govorili da je ne gledaju, u ponedjeljak su svi znali šta je Simona rekla o Anti ili šta je Hana obukla i gdje je ljetovala.



HANČICA



Na portalu „Slobodna Bosna“ Senad Avdić je uporedio odnos javnosti prema vama i jednoj univerzitetskoj profesorici, vaš i njen uticaj! O čemu je tu riječ? Da li društvo generalno traži zabavu ili profesorica nije prepoznala moć komunikacijskih kanala? 
- Nikog ne tjeram da me prati na društvenim mrežama. Mislim da privlačim pažnju svojim komuniciranjem i postovima. Zaista komuniciram sa ljudima koji me prate, dobivam stotine poruka ljudi koji mi pišu o svom životu, problemima, uglavnom žene i jako obrazovane, direktorice i vlasnice preduzeća od 25 do 40 godina. Način na koji one pišu bi mogao da posrami autora teksta o kome govorite. Ne hvalim se, ali postoje ljudi koji me vole zbog onog što jesam. Ne mislim ništa loše o Senadu Avdiću i ne želim nikom zlo, ali ne razumijem zašto bi neko pisao o meni ili zašto ja nekom smetam? Zato što sam napravila biznis, otvorila firmu u Hrvatskoj i što pravim pare? Zaista ne razumijem. Udala sam se za svog muža kada je bio student i kada nismo imali ništa, a sada imamo sve. Nisam se udala bogato i nisam sponzoruša, a ako Avdić nije shvatio šta su sponzoruše i njihovu priču - onda ima problem s inteligencijom.

Rekli ste da ste u Beogradu Hančica, u Zagrebu gospođa Tabaković, a u Sarajevu dobivate samo uvrede. Kako razumijete tu negativnu energiju u Sarajevu? 
- Nije to samo Sarajevo, to je cijeli Balkan. Pa i ljudi iz Beograda i Zagreba su bolje prihvaćeni u Sarajevu nego u svojim gradovima i obrnuto. Meni je Nova TV prva dala priliku da radim, oni su prvi prepoznali moj talenat. Uostalom, zašto Zdravko Čolić živi u Beogradu, a ne u Sarajevu? Kod nas je generalno problem ako si po bilo čemu drugačiji, ako si uspješan, ako zarađuješ više od komšije. Odmah si omržen. Kod nas je Dino Merlin na „'ta će on“, a čovjek puni stadione širom Evrope. Mi stalno pričamo o ratu, generacijama se mrzimo i ubijamo, imamo negativni otpor prema svemu što je drugačije. U svijetu se 20 godina nakon Drugog svjetskog rata pričalo i o Bitlsima, a mi smo još uvijek kod masovnih grobnica. I to je dobro, ali ima li fabrika, novih radnih mjesta, svjetskih uspjeha mladih ljudi iz BiH? Zašto su nam na naslovnici novina uvijek Izetbegović i Dodik, zašto im dajemo toliki prostor i pažnju, a ne bavimo se mladim uspješnim ljudima kojih je BiH puna?

Je li to možda politika vladanja strahom? 
- To je politika uhljeba! Nevjerovatno je koliko se mi žalimo da nam je loše i stalno istim ljudima dajemo glasove na izborima. Isto je i u Srbiji i u Hrvatskoj i u Bosni! Vazda se glasa za HDZ i SDA, a Njemačka, koja je u Drugom svjetskom ratu napravila to što je napravila, napravili je takav PR da danas niko ne pominje Hitlera, rat ili ono što su uradili Jevrejima, nego je Njemačka simbol za dobre automobile, razvijenu ekonomiju, osnivanje EU ili Angelu Merkel. 




 POLITIČARI UHLJEBI 



Čime se bavi Vaša firma? 
- Marketingom i sve ovo što radim na društvenim mrežama. To je mali obrt, do 280.00 kuna.

Zašto ste firmu registrovali u Hrvatskoj?
- Blogerica u Parizu uzme 18.000 doara da stavi jednu fotografiju modnog brenda. To je biznis koji godinama postoji u svijetu. To što smo mi primitivni i što i to kod nas dođe kada svuda prođe, nije problem

Često Vas pozivaju da govorite o upotrebi društvenih mreža. Da li ljudi razumiju značaj i mogućnosti društvenih mreža?
- Razumiju svi osim u BiH! Mene zovu u Osijek, Split, Zadar, Pulu, Zagreb, ali niko iz BiH, a to govori o BiH. Volim ja svoju zemlju, ali tu nisam dobila ništa osim mržnje i ružnih komentara. Zadnjih deset dana sam se pojavila u „Slobodnoj Dalmaciji“, „Večernjaku“, „24 sata“ i još nekim medijima u Hrvatskoj u najboljem mogućem svjetlu, a zadnjih pet dana u BiH se o meni piše samo sve najgore! I zbog toga ne želim da živim u BiH i savjetujem svima da idu gdje znaju jer će im svuda biti bolje. 

Koliko pratite politiku u BiH?
- Pratim i zgrožena sam. Tužno je, prije svega, što ne znamo ni ko nam je predsjednik nego imamo neko sveto trojstvo, uhljebe koji 25 godina uzimaju pare od naroda, a nisu u stanju napraviti autoput. U bivšoj Jugoslaviji je BiH imala obilje fabrika, bili smo Zapad za Poljsku, Mađarsku, Češku, a sada su oni 30 godina ispred nas. Sami smo krivi. Neki dan sam objavila da ću se početi baviti politikom i zvali su me iz nekoliko stranaka da me pitaju da li je to istina i hoću li kod njih? Ali ja u partiju ne mogu jer ja govorim sve što mislim, a ne ono što mi neko kaže i znam da bi me iz bilo koje stranke odmah izbacili ako bih rekla ono što mislim i ako ne bih mislila kako je predsjednik rekao. 

Na društvenim mrežama je obilje komentara u kojima se loše govori o političarima, političari su takođe na tim mrežama, ali se ne osvrću na te komentare!
- Pitanje je da li možeš da živiš sa tim da si uzeo pare za kuće za borce ili za autoput, a oni očito mogu. Ne obazirem se ni ja na negativne komentare o meni, ali ja ne radim javni posao, a i ne radim ništa loše. 



RADIM NA SEBI



Zašto društvene mreže u sferi politike nemaju uticaj kakav imaju kada je u pitanju moda ili life stile? 
- Na društvenim mrežama ljudi hoće da se zabave, ne smatraju ih ozbiljnim prostorom.  

Ali socijalna slika u BiH je takva da malo ko može da uživa u modi ili načinu života kakav Vi pokazujete na tim društvenim mrežama. 
- Jeste, ali svi više vole da gledaju glamur nego jad! Pa moja mama, visokoobrazovana osoba koja nakon 35 godina radnog staža ima penziju od koje jedva može da preživi, gleda samo one turske serije u kojima su svi jako bogati i kaže da joj je dosta jada i sirotinje. 

Je li to neka vrste utjehe?
- Jeste.

A jeste li možda i Vi nekom ujeha jer kada vas vidi pomisli da možda može isto kao i vi? 
- Vjerovatno! Ali ako meni neki modni kreator plati da obučem neku haljinu i slikam se u njoj, a onda proda 20 tih haljina i opet mi plati - onda mi nismo siromašni.

Vaš život djeluje kao lagan: slikate se, objavljujete slike i uzimate novac! Kako ste došli do toga?
- Krenulo je spontano. Nije to bio moj cilj ili želja, desilo se. I zašto sada ne bih promovisala nešto što je lijepo? Pazite, ja radim na sebi svaki dan, kada drugi idu na posao u urede, ja idem u teretanu i tamo radim 4-5 sati. Za svako slikanje platim fotografa, moram uvijek izgledati savršeno, imam vrlo zahtjevne sastanke sa predstavnicima preduzeća sa kojima sklapam ugovore od četiri ili pet hiljada eura i praktično prodajem sebe kao brend. Ako generalni direktor neke svjetske kozmetičke kompanije, čija krema košta i do 300 KM, mene prepozna kao brend, ponosna sam. Moram održati taj nivo.

Da li to može da radi svako?
- Ne! Ne može svako od sebe napraviti brend. Ali nije pitanje kako neko izgleda, ja ne mislim da sam lijepa, ali moj heštag „opet najljepša“ govori o unutarnjoj ljepoti. I ko to nije shvatio, ima problem, ne gleda ispod površine.



  KAKVE SU TI MISLI...



Imate li neku ideju kako da ljudi koji nemaju sreće kao Vi iskoriste društvene mreže da poprave svoj život. Ne moraju zarađivati, ali da im bude ljepše. Na mrežama je ogroman broj ljudi koji teško žive! 
- Pa, neka krenu od sebe i svojih misli i komentara. Znate ono,  kakve su ti misli, takav ti je život! Ako im se nešto ne sviđa, neka to preskoče, a ne da pišu nešto negativno ispod fotografije ili postova ljudi koje čak i ne poznaju. Zašto će nekom negativan komentar o meni ili bilo kome, šta to govori o autoru tog komentara? Ja o ljudima ne pišem ništa loše, nemam potrebu da budem zločesta.

Otkud ta mržnja prema ljudima koje i ne poznaješ?
- Voljela bih da te osobe koje pišu loše o bilo kome  kažu šta ih muči, šta je to toliko strašno u njihovom životu što ne mogu riješiti pa moraju pljuvati po drugima. Ne znam koja je to frustracija da pišeš loše o nekom koga uopšte ne poznaješ.  




NAJNOVIJE IZ RUBRIKE

čaobnjak
KAKO NAS SPINUJU: Je li lakše živjeti u laži ili u istini koja će uznemiriti
11.12.2017

U „Čarobnjaku iz Oza” se radnja završava kada Doroti zaviri iza kulisa i vidi šta se zapravo dešava. Ni regionalnoj javnosti ne bi bilo teško zaviriti iza kulisa da ima hrabrosti i da hoće.

florens hartman
Florens Hartman: Ovo je drugi put da nedozvoljena sredstva uđu u Tribunal
29.11.2017

Kada sam ja bila u zatvoru, konzulici Francuske je zabranjeno da mi donese čokoladu - zašto za sve ne važe ista pravila?

murat
Murat Šabanović: Mektiću, haj'mo zajedno u Višegrad
27.11.2017

Taj Zoran Slavković, iz Smedereva, čovjek koji živi u mojoj kući u Višegradu, bio je, prema mojim saznanjima, u jedinici dobrovoljaca iz Rusije. On, dakle, nije terorista koji je iz Srbije došao sa Rusima ratovati protiv Bosne, a ja, koji sam branio