niksic

Damir Nikšić, kosmopolita - Ćeram svoje i nemam dilema

20.07.2017

• Jeste li se oporavili od poraza na lokalnim izborima?

- Nisam imao kad. Morao sam se prethodno oporavljati od pobjede. Naime, kao nezavisni kandidat sa pet milja maraka budžeta za kampanju, a i još neki ljudi koji su upućeniji od mene i vas u političke analize, ovih 11% glasova osvojenih u izbornoj utrci protiv sedam protukandidata, protiv najvećih i najjačih partija i još većih koalicija koje su iz sve snage potrošile stotine i stotine hiljada maraka na kampanju na život ili smrt u opštini koja je važnija od deset drugih, smatram svojevrsnom pobjedom. Kao samostalni umjetnik i slobodni građanin prvi put sam pokušao u opasnim vodama naše korumpirane i poprilično kriminalizovane politike, i uz pomoć nekolicine volontera i jedne startup firme mladih ljudi na koje sam stavio sav novac koji su mi online putem donirali moji fanovi i istomišljenici, postigao rezultat na kojem mi mogu pozavidjeti i partije srednje veličine! A vi mi postavljate pitanje kao da se radi o profesionalnom političaru koji je posljednjih dvadesetak godina proveo na javnoj funkciji pa tek sada, po prvi put, izgubio svoju poziciju i privilegije! Gledajte to ovako: ja sam retardirana osoba koja je jedva prošla trojkom u regularnoj školi. Neko može da mi se ruga, ali to je zapravo veliki uspjeh za mene. Svjestan sam svoje pozicije i zadovoljan sam i ponosan na svoje glasače koji su me svojim glasovima izbacili na četvrto mjesto. Taj uspjeh nam daje nadu. Izborni rezultat je 11% građana učinio vidljivim i meni i vama i sebi. Znamo da nas ima. Ako taj procenat na narednim izborima pretvorimo u istinsku političku snagu na bilo kojem nivou vlasti, vjerujem da će se mnogi drugi ohrabriti i pridružiti, da ćemo se iz manjine ili tihe većine pretvoriti u silu koja kreira novu političku stvarnost u Federaciji ili Kantonu, zavisi gdje ću se kandidovati.

 SARAJEVO JE SVEDENO NA PALANKU

• Zašto niste imali dovoljno glasova za pobjedu? Ljudi vas sreću na ulici i tapšu! Sa vama i pravimo intervju jer  vjerujemo da ćemo bolje prodati novinu! Kada je Beli (Ljubiša Preletačević) u Srbiji izgubio na izborima rekao je da ne može da vjeruje jer su svi koje je sretao rekli da će glasati za njega!?

- Beli nije ni očekivao pobjedu kao ni ja. Uistinu, postoji taj efekt: čovjek u jednom momentu pomisli da bi mogao pobijediti jer mu prilaze ljudi i daju podršku, pa vidi samo njih! Istovremeno, ne vidi one koji mu ne prilaze! To je ta fatamorgana. Radi toga mnogi, kada čuju rezultate, misle da su izbori bili namješteni. A možda i jesu. Beli je izvojevao jednu važnu pobjedu: pobijedio je Šešelja, istrolovao najvećeg svjetskog trola u politici, nakon Trumpa! Trivijalizirao je trivijalizatora. Možda bismo i ja i Beli pobijedili da je više ljudi, naročito mladih, izašlo na izbore i glasalo, da im ego i ponos dozovljavaju da zaokruže naša imena. Izgleda da im je to ispod časti. Oni zaslužuju bolje, te zato odlaze iz ove zemlje. Tamo su se njihovi vršnjaci i generacije prije njih izborili za to bolje. Ofirno je to isto raditi ovdje, u zemlji seljaka na brdovitom Balkanu. A i lakše je doći na gotovo. Navikli smo. Šalim se! Bez obzira koliki sam cinik, bitno je koristiti mehanizam demokratije dok još uvijek postoji. Ako ga zapustimo i ne podmazujemo, vladajuće partije i vođe ima da zapeknu u institucijama vlasti, da se utvrde i učvrste tako jako da ih ništa neće moći odstraniti i da ćemo se sa nostalgijom sjećati prava glasa kojeg smo nekad imali i uzimali zdravo za gotovo.

• Šta vas ovih dana nervira, brine, plaši?

- Puno toga me i nervira i brine i plaši. Najviše me nervira, a i brine i plaši, to što se progresivni ljudi ne drže zajedno, što se ne druže. Shvatam da su ova sredina i društvo poprilično propali, ali ne govorim o kućnim posjetama i prijateljima, o intimiziranju, već o socijaliziranju, o odgovornom druženju. Istovremeno, postoji u nekoj mjeri i ta dekadentna samosažaljevajuća depresija, apatija intelektualne elite koja otmjeno propada umjesto da se bori svim intelektualnim, pismenim i civilnim sredstvima, kroz nauku i umjetnost, za kvalitetnije i pravednije društvo. Nervira me, brine i plaši razbijenost progresivnih intelektualaca, umjetnika, naučnika, filozofa. Kao da imamo pet života, kao da ćemo živjeti zauvijek! Kao da nemamo jedan život, time i jednu priliku da ovom gradu, sredini, društvu podarimo zajedničku budućnost, da svojim primjerom, druženjem, zajedničkim fokusom, akcijama i djelovanjem ponovo posijemo sjeme kosmopolitskog duha, kosmopolitskog društva, kosmopolitskog grada, kosmopolitske BiH, sjeme koje samo što nisu do kraja zatrli partikularisti trenutnog etnokratskog režima. Ovo je mali grad. Premali da bismo bili toliko rastureni. A možda u tome i leži osnovni problem. Grad nije dovoljno velik, nije metropola da bi u njemu postojalo takvo društvo, već je sveden na palanku, mahalu, selendru u kojoj svako ima svoj uski krug i kružok, uglavnom porodični, familijarni, sa kim se intimno druži na zatvorenim sijelima i po minderima. To da će se i ta posljednja iskra kosmopolitizma ugasiti i da ćemo utonuti u kompletni mrak - taj mrak me brine i plaši. Sve ostalo mi se regularno gadi.

HVATAČI ZJALA

• Šta od medija pratite i šta mislite o njihovom radu? Znaju li ljudi šta se stvarno dešava u zemlji?

- Mediji uglavnom prenose iste vijesti. Vrlo malo istražuju. Nema puno dubljih analiza. Nema zvučnih imena novinarstva. Svi traže pažnju i u tu svrhu se koriste raznim trikovima, dok su stilovi i maniri svedeni na elementarne. Na jednoj strani je žutilo, skandal i jeftina šprdačina, dok je druga krajnost totalna drama. To je tako svugdje. Mediji su biznis i vode se zakonima tržišta: gledanost, čitanost, klikovi. Prilagođavaju se potrošačkom društvu i iskorištavaju njegove karakteristike i slabosti. Nema medija kojima je cilj izgradnja boljeg, pravednijeg, kvalitetnijeg društva, a zaista ne znam, osim kulture i umjetnosti, ko bi to pored njih trebao raditi. Mediji uglavnom nisu nezavisni, megafoni su partijskih centrala, banaka, korporacija. Svugdje u svijetu je uglavnom isto, pa ni mi nismo mnogo drugačiji. Kada novinar nema para ili inspiracije, kao i umjetnik, napisat će ono što mu naručite, naslikat će sliku koju želite, portretisat će nekoga tako što će ga uljepšati ili prikazati gorim nego što jeste. Sve zavisi ko i koliko plaća. Radi toga je bitno imati nezavisne medije, da to, k'o biva, država malo pogura, ali onda država hoće da upravlja njima, a to znači da će u upravnim odborima da sjede partijski ljudi i to je kraj - svi polako postanemo režimski ljudi.

• Šta je mišljenju najveći problem u BiH: nacionalizam, kriminal, neodgovornost, neznanje, nezainteresovanost, nedostatak novca?

- Sve to zajedno je najveći problem.

• Premijer FBiH je rekao da nam možda i ne treba autoput, nego da treba ulagati u željeznice! Doduše, rekao je i da novce za Roditeljsku kuću treba skupljati kroz donacije...

- Fadil Stečajni je moj omiljeni lik. Slažem se sa njim za željeznice. Ali to je nemoguća misija. Kamiondžijski lobi je jači od države. Niti jednom šverceru nije u interesu željeznica jer onoliko cisterni koje zakačite na naftnom terminalu u Pločama - mora doći i na destinaciju. Veća je kontrola. Sa kamionima je druga priča! Jedna cisternica se uvijek može zagubiti u procesu i otići nekim drugim putem, stranputicom. Istovremeno to čini naše puteve opasnim za civilni saobraćaj. Uz porodice s djecom po njima tutnje cisterne sa zapaljivim gorivom. Prava avantura, zar ne? Definitivno sam romantičarski fan željeznica. Ne bi trebao biti problem brzim vozom otići u Mostar ili Čapljinu na kafu, ručak, večeru, provod, dernek i vratiti se u Sarajevo pijanskim, a da pritom ne brinemo kako ćemo voziti ili gdje ćemo da prespavamo. To bi pomoglo ekonomiju, a i ovo rastrgano društvo. Više bismo se družili, bolje poznavali. Što se tiče Roditeljske kuće i donacija - dabogda nikom od nas ne zatrebali, ni kuća, ni donatori, ni donacije. Ipak, ima roditelja i djece kojima je to potrebno i valja nam se boriti za humanije društvo koje će izabrati humanije lidere humanijih partija koje će, zauzvrat, postavljati humanije premijere. U razvijenim kapitalističkim zemljama je praksa skupljati novac kroz donacije, donatorske večere, s tim da se kasnije nešto odbije i od poreza. Ali kada pomislimo da u nas partije i vjerske zajednice nisu spremne odreći se svojih pozamašnih budžetskih sredstava ili barem časno predložiti da se novci daju i za preče i humanije stvari, kada se već šakom i kapom rasipaju na hvatače zjala iz političkih i vjerskih organizacija, čast izuzecima, onda shvatimo da i dalje živimo u nekoj vrsti etno-klero-nacional-socijalizma koji se sjeti kapitalizma samo onda kada hoćeš da preraspodjeliš njegov dio budžetskog kolača za nešto humano i od opšte društvene koristi i važnosti.

 GEJ PARADA

• Šta biste aktuelnim vlastima u BiH preporučili kao prioritet?

- Bosanskohercegovačko društvo! Moraju raditi na društvu. Građani će sebi izmisliti posao i radno mjesto ako je društvo kvalitetno, progresivno, zdravo, ako ima smisla živjeti, djelovati i raditi u njemu. Ako je problematično, destruktivno, korumpirano, kriminalno - uzalud i dobar posao i dobra plata i dobar stan i dobar automobil. Nećeš spavati plašeći se da te neko ne opljačka, da ti ne siluje kćer ili ženu, da ti učitelji, vaspitači i nastavnici u lošim školama djecu ne zatruju toksičnim idejama, a dileri u školskom dvorištu opojnim supstancama. Prioritet je društvo: jedinstveno, otvoreno, pluralističko, slobodno, građansko, kosmopolitsko društvo. Stranci su ulagali u njega i radili na njemu, ali ne i vlast. Od kada su stranci otišli - društvo se strmoglavilo.

• Vijeće ministara je usvojilo prijedlog zakona o kažnjavanju negiranja genocida i sličnog govora. Iz Republike Srpske poručuju da je to podvala protiv njih!    

- Ako i jeste podvala, onda zasigurno nije usamljena podvala bosanskohercegovačke vlasti, pakleni plan nekog pokojnika ili rahmetlije koji uzvraća udarac iz groba ili mezara, lukavi potez neke partijske centrale, kako se lokalnom umu koji hronično pati od lošeg holesterola može učiniti! Radi se o podvali u kojoj učestvuje čitava Evropska unija i tzv. slobodni svijet.  Pošto u Evropskoj uniji odavno zvanično komemoriraju srebrenički genocid, upravo ovim egzaktnim riječima, a kažnjavanje negiranja genocida i sličnog govora je standardna stvar u slobodnom svijetu, možemo zaključiti da se ne radi o lokalnoj podvali, već se o jednoj široj, možda čak globalnoj zavjeri. Šalim se! U svakom slučaju, stvar nije lokalnog karaktera, već jedan od preduslova ulaska u EU. I Srbija će to morati ako kani u EU, a i BiH će, prije ili kasnije, morati organizovati gej paradu. Standardna procedura. 

• Šta, ko je najveće zlo na političkoj sceni u BiH?

- Najveće zlo u BiH je entokratski režim konzervativnih desničara koji se u radno vrijeme bave svojim milionima, a u slobodno vrijeme vode državu kao da im je to hobi. Sve to vrijeme zajedno vode bosanskohercegovačko društvo u regresiju, u srednji vijek, pa i dalje - u kameno doba. Etnokratija je politički režim u kojem je državni aparat prisvojen od strane dominantne etničke grupe i ona kroz njega sprovodi svoje etničke interese, moć i koristi zajedničke prirodne i državne resurse. Mi imamo državu koju su podijelile etnokratske partije između sebe i uspostavile, svaka u svom dijelu, ekskluzivnu etnokratsku vlast na principu mita krvi i tla koji je dokazano zlo, ne samo u nas već planetarno. To su uglavnom konzervativne narodnjačke partije desnog centra, s unutrašnjim tendencijama  prema ekstremnoj desnici. Progresivne demokrate se moraju boriti protiv etnokratije koja je sramota ne samo za sve napredne građane ove zemlje, već i za građane Evropske unije koja ovdje ima svog predstavnika, kao i za građane SAD čiji su pametnjakovići u Dejtonu uspostavili ovakvu sramotnu tvorevinu baziranu na segregaciji i aparthejdu tvrdeći naivno i ishitreno da se radi o demokratiji. Nisu imali pojma o tome kakvog su antidemokratskog monstruma kreirali: institucionalnog nemezisa elementarnih ljudskih prava. Moramo se izboriti za liberalnu, građansku demokratiju, distancirati se od etnokrata koji se lažno predstavljaju demokratama. Moramo učiniti ovu zemlju poznatom ne po partikularizmima, folkloru i etnokratiji, već po njenoj kosmopolitskoj tradiciji, nauci, kulturi, po artikulisanoj civilnoj borbi za liberalnu, građansku demokratiju i druge vrijednosti demokratskog i kosmopolitskog društva.

SREDNJA ŽALOST

• Rekoste da ćete se kandidovati? Prepoznajete li sebe u nekoj stranci ili pokretu?

- Prepoznaju oni sebe u meni, ali ja sebe u njima ne toliko. Mnogi od njih su kukavičija jaja. Osmišljeni su da odvuku glasove i neutrališu moguću opoziciju. Doduše, i za mene su to govorili. Ima pokreta koji imaju potencijal. Neki su jaki na operativnom nivou, ali programski i ideološki - sve je to srednja žalost, mediokritetski politički žanr koji niti smrdi niti miriše i nastoji da se više-manje dopadne svima, širokom spektru glasača. Ne mislim da je to dobro. Mislim da ovo podijeljeno društvo možemo samo podijeliti po drugoj osnovi, onoj koja ima najviše smisla - na konzervativne etnokrate, na jednoj, i progresivne demokrate, na drugoj strani, bez obzira na etničku pripadnost. Konzervativne etnokrate su za čiste narode i njihove teritorije po mitu krvi i tla! Progresivne demokrate bile za kosmopolitsko društvo i kosmopolitske brakove za sada grubo i neadekvatno nazivane mješovitim brakovima, za politiku koja favorizira i daje beneficije, povoljne kredite, stanove, radna mjesta građanima i njihovoj djeci. Progresivne demokrate bi etničku pripadnost vidjeli kao datost čija je jedina svrha to da bude prevaziđena u ovoj generaciji. Ne bi se furali na multi-kulti, niti multietničnost! Neka to rade konzervativne desničarske etnokrate. Progresivne demokrate bi promovisali kosmopolitsku prošlost i tradiciju BiH, aktivno gradili buduće mješovito bh. društvo kosmopolitskog karaktera. Ja ću pokušati skupiti potpise i kandidovati se kao nezavisni kandidat, ako mi raja ukaže to povjerenje i čast. Ako u međuvremenu primijetim neku ozbiljniju koaliciju, listu, koja stoji za iste vrijednosti koje sam naveo, možda se pojavim na njihovoj listi. Najviše bih volio ići kao nezavisni kandidat, usamljeni jahač kako bih ostao dosljedan svom stilu i svojim biračima. No, za tu nezavisnost se moramo zajedno izboriti potpisima i donacijama. Ima da bude gusto: 2018. je zadnji voz za kosmopolitsku i demokratsku BiH.

• Umjetnik ste! Kako koegzistiraju umjetnik i političar u Vama?

- Ima raznih umjetnika! Neki su se dobro okoristili i o prošli i o ovaj sistem, naslijedili ateljee koje su proglasili stanovima, pa onda preko jarana i ratnih prijatelja to učinili ratnim plijenom. Nekim umjetnicima, kao i političarima, sve ide na ruku. Ima i ovih mlađih. Pokušavam da pokrenem angažovanu umjetnost i 2011. godine, kada samo okupirao Umjetničku galeriju BiH, pokušao sam napraviti bijenale angažovane umjetnosti. Ali tada je to bilo valjda rano, a danas je sasvim normalna stvar. Sve što sada radim je program. Nekada su postojali režimski umjetnici koji su vizuelizirali svoja uvjerenje ili slikali vjerske motive, pa političke. Živim u vremenu gdje sam morao naći svoju ideologiju i vrijednosti u koje vjerujem, koje vrijede i ovdje i u Evropi, koja ima svoje probleme. Sam sebi sam mecena i šegrt, sam sebi zadajem. Imam i opus slika koji za sada ne žele ni da izlažu ni da kupe, a nema smisla gomilati slike.

 CURE I ČINČILE

• Da li se oficijelna boji angažovane umjetnosti?

- Boji! Većina direktora je politički stavljena na radna mjesta. Njima je najbolje  raditi neku srednju žalost, nešto što je lijepo, što nema političkih elemenata. Oni puste nekog ljevičara, pa nekog desničara, nego onako - ne talasaj, amatere koji vole da rade pejzaže i vaze sa cvijećem, suvenirsku umjetnost, vodopade, šume, čaršiju, dedu koji pije kafu. Mi smo spali na to, na srednju žalost i manje od toga. Ima entuzijasta: Crvena, Cure, bend Činčile... Oni imaju slobodu, ali ona nije urbano ukorijenjena i sve zavisi od toga ko postavlja direktore, a to kod nas rade partije i oni odgovaraju partiji, ne struci.

• Loše živimo, žalimo se na vlast, a uvijek glasamo za iste! Kakvi smo mi to ljudi?

- To vi koji glasate za iste ili ne glasate pitajte sebe. Ja se u međuvremenu trudim da ćeram svoje i nemam takvih dilema.

 

 

DA SAM SEKA, LAKIRAO BIH NOKTE

• Na onkologiji u Sarajevu nisu radili uređaji za zračenje, otpuštali su pacijente koje imaju, mahom žene... Direktorica Kliničkog centra univerziteta u Sarajevu je supruga člana Predsjedništva BiH i predsjednika najjače političke partije!?

- Svi se u BiH trude da tranzicija iz jednopartijskog sistema bude tranzicija u „više-jednopartijski sistem“, u „trojednopartijski sistem“. Neka vrsta „trotalitarizma“.  I privatizacija je posve originalno interpretirana. Umjesto da se privatizuje državno i razdvoji javni od realnog sektora, privatizuju se narod i država! Težimo patrimonijalnoj državi. Što se konkretne institucije i situacije tiče, sve je to već bilo korumpirano i trulo i prije, na drugi način! Sada je površina zagrebana i počelo je da smrdi. Niko tu nije bez grijeha, ali svi se bacaju i drvljem i kamenjem. I partije i mediji. Ne volim linč. Meni takve stvari smrde na oportunizam ili jalovu osvetu. Za sada, samo posmatram da shvatim o čemu se radi.

Šta biste uradili da ste direktor bolnice, supruga predsjednika države i vladajuće partije?  

- Nikad nisam bio direktor bolnice i supruga predsjednika države i vladajuće partije, niti sam se družio sa njima. Ne znam šta se radi u tim okolnostima. Vjerovatno bih u slobodno vrijeme lakirao nokte i išao na frizuru.

• Zašto Parlament FBiH nije prihvatio razmatrati inicijativu za smjenu Sebije Izetbegović, direktorice?

- Bacate me u u dnevnu politiku. Ne vidim se u tome toliko. Problemi u BiH, a samim tim i njihova rješenja, dublji su i na duge staze. Zahtijevaju veće programske i ideološke zahvate. Ne mogu se rješiti „na male golove“. Ne sumnjam u dobre namjere mnogih, a ne sumnjam ni u klasične političke manire i mehanizme: traže se smjene, ovi drugi odgovaraju na svoj način i na kraju ko je jači - pobjeđuje. To je parlament, to je demokratija, tako se to radi. Onaj ko gubi, ko je nemoćan – plače! U državi korupcije parlamentarna demokratija služi kao pokriće za sveopštu pljačku od strane nekoliko familija. Nismo usamljeni u tome. Problem je sistemski! Ne bi trebalo da se radi samo o odstrijelu „kapitalca“ vladajuće partije / koalicije od opozicije. Važnije je da se građani politički opismene i odluče kakvu državu žele: u kojoj mjeri privatizovanu, regulisanu, deregulisanu, u kojoj mjeri podložnu instrukcijama iz vana, diktatu organizacija kao što su Međunarodni monetarni fond. Nikada nismo napravili društveni ugovor u ovoj dejtonskoj Bosni, čak ni na nivou kantona. Sve je „download“ poput videoigre i tražimo načine kako da pređemo sve političke nivoe - žedne preko vode. Demokratiju treba razvijati. Suverenitet treba iznijeti. Nije to nešto što se podrazumijeva, što je bogomdano. Jednom kada se zajednički donese nekakav plan i program u parlamentu, kada se odredi politika i pravac djelovanja - svako može biti direktor bolnice, pa čak i supruga predsjednika države i partije, sve dok i on i ona za svoga mandata rade onako kako smo im mi građani to naložili. Ne radimo na tome ni sada, niti smo, niti ćemo. Sumnjam da se i u trenutnoj borbi i natezanju u parlamentu radi o tome. Prije će biti da se radi o „borbi za prijestolje“, čast izuzecima koji pokušavaju objasniti ovo što i ja. Toliko mogu da „ošacujem“! Ako me građani odluče poslati u parlament, raportirat ću vam sa lica mjesta o svim pasjalucima i zakulisnim političkim igrama. Do tada ćemo svi samo da nagađamo.

 

PITAJ, AKO SMIJEŠ

  Znate li da li je neko od istaknutih političara teško bolestan i gdje se liječe? Šta mislite o inicijativi da ih novinari, gdje god ih sretnu pitaju za zdravlje i gdje se liječe?

- Pitajte! Pitajte bogataše! Pitajte i kriminalce! Pitajte ratne i poratne profitere! Pitajte ih ako smijete. Zaustavite džipove na ulici, zagledajte malo ko u njima sjedi! Nikada više poršea nije bilo po glavi stanovnika. Pitajte 'okle im? Sa kim su u biznisu? Nisu samo „kapitalci“ skrivili propast ove zemlje. Kapitalce poznajemo likom, djelom, nedjelom, imenom, prezimenom! No, na svakog „kapitalca“ dođe stotinu anonimusa, armija poprilično obskurnih porodica iz njihove svite koje, garantujem vam, nećete smjeti ni pogledati, a kamoli uslikati. Pitajte ih! Poslije ću vas pitati gdje se liječite, tj. gdje vas previjaju. Najlakše je streljati bračni par Čaušesku, ali to ne mijenja činjenicu da su rumunski parlamentarci prije neki dan sebi povisili plate za 300%. Nije stvar u tome čiji pad želimo vidjeti! Moramo se pitati čiji uspon ne želimo gledati nakon njega. Obje stvari građani moraju imati u vidu ako žele napredak. Ako na mjesto današnjih političara dođu njihovi dobermani i pitbuli koji su bili u drugom planu, iza kulisa – bit će još gore.

 

NIKARAGVA, GVATEMALA

• Ša ste pomislili kada ste pročitali da je na imanju Amira Zukića tupim predmetom ubijen konj? Prije toga pas!

- Sada prvi put čujem! Šta reći? Dobro je da je bio u zatvoru, a ne na svom imanju jer bi se možda probudio s odrubljenom konjskom glavom u krevetu. To ništa ne govori o ljudima, o društvu, to govori o kriminalnim organizacijama, o partijskim kartelima koji vladaju u ovoj zemlji trećeg svijeta! Moj poklič je u tim slučajevima: Nikaragva - Gvatemalaaaaaa!!!

 

GUBIMO BITKU ZA GRAD

• Kakav odnos imate prema ili sa nevladinim sektoru u BiH? Kada su bili protesti za JMBG, bili ste kontra aktivista, bar se takav utisak sticao iz vaših „skitam i pričam“ obraćanja? 

- Bio sam im i više nego podrška. Napravio sam i transparent "JBMVMJQ", nosio ga okolo. Redovno sam dolazio na kafu, na plato ispred institucija BiH. S istim entuzijazmom sam pristupio sugrađanima i februara 2014. kada se desio socijalni revolt, mada sam tih dana imao upalu pluća. Vidio sam kako neke nevladine organizacije nastoje da izmanipulišu raju, da preusmjere, zatome tu energiju, da iskoriste nešto što je bilo spontano i izvorno za svoju agendu. To mi se nije dopalo. Zato sam lajao i kukurikao na sav glas u svoju kameru. Tada sam predlagao, kada se već ušlo u Dom mladih, da se okupira Dom mladih i uspostavi građanski upravni odbor, te da se na taj način izbace partije i depolitizira ta institucija kulture, kao prva u nizu. To sam nazvao „građanskom kajlom“. Šta znači „građanska kajla“, građanski upravni odbor Doma mladih? To znači da u tom odboru sjede zaslužni građani grada, ne zato što su članovi partije, već zato što su bili članovi benda, umjetničke grupe, pozorišne trupe. Da se Čičak, Tifa, Tula i drugi ne moraju učlaniti u neku partiju da bi bili u upravnom odboru Doma mladih i radili ono što najbolje znaju. To bi trebala biti neka počasna, a ne oportunistička pozicija, odskočna daska sitnih karijerista profesionalnih političara, poslušnika partijskih centrala. Da smo to uradili tada, možda bi se izborili za to da direktore pozorišta u Sarajevu ne postavljaju političke partije. Mislim da gubimo bitku za ovaj grad.

 

 INCEST I BIJELA KUGA  

Bili ste u Travniku na okupljanju protiv podjele škole u Jajcu? Šta Vama znači bunt mladih iz Jajca?   

- Ja sam 70. godište, služio sam JNA i dezertirao iz te vojske. Moja generacija zna kako je bilo, a sada tu istoriju svako interpretira na svoj način. Svjedočili kosmopolitskom drušvu, niko nije znao za drugog iz kog je naroda, niko to nije pitao. Sarajevo je bilo puno mladih koji nisu htjeli ni znali ili mogli da se odrede. Nama je to bilo normalno. Znamo koliko je ovo što sada živimo iščašeno. Ova generacija je prva koja je odrasla u eksperimentu etnokratije -  segregaciji i mi ne znamo kako je njima. Na njima se vidi da pucaju po šavovima. To su mladi organizmi koji biološki ne mogu izdržati ovo što im se dalo da žive. Etnokrate se ne boje da će ti mladi ljudi učiti nešto tuđe ili nešto što kao ne bi trebali da znaju! Strah ih je da se mladi ne zaljube i ne naprave djecu i ne poremete linije razdvajanja. Moja teza je pseudonaučna, ali ja vjerujem da se u organizmu društva pojavio instinkt, impuls sa samoodržanje. Na jednoj je strani bijela kuga, konzervativni roditelji koji ne daju da se miješamo, a s druge strane svijest da ako toga ne bude - idemo u incest i izdegenerisat ćemo se. Pojavio se impuls za preživljavanje i izletio u formi te djece koja se bore za svoje pravo da mogu u školskoj klupi da sjede zajedno, za svoj prostor u instituciji. Mislim da je to impuls, molekula duha, čestica koja od njih traži da se odupru opasnosti. Sve je to svjesno, nesvjesno ili podsvjesno - ne znam! Antroplozi bi to trebali izučavati.

 

KINDER JAJE

• Navodno je termoelektrana u Stanarima, koja je počela da radi u septembru, zatvorena. Moglo bi se desiti da kredit koji je EFT uzeo za tu termoelektranu vraća Vlada RS!

- Obični sam nezaposleni istoričar umjetnosti i samostalni umjetnik, da izvine kome se gadi. Prva knjiga koju sam kupio kada sam išao na postdiplomski studij u SAD bio je American Heritage Dictionary. Kupio sam ga na rasprodaji, za dolar! U njemu je definicija fašizma bila: spajanje države i biznisa + ratoboran narod. Kasnije se ta definicija izgubila iz rječnika. U međuvremenu su država i biznis postali toliko bliski da ih je nemoguće razlikovati. Državu partije i predsjednici vode kao privatnu firmu. Nešto slično sistemu koji smo imali prije „demokratskih promjena“ i „tranzicije“, s tim da je glavni cilj bio proizvodnja. Građani su bili radnici - proizvođači unutar socijalističkog društva. Sada je glavni cilj profit. Građani su kupci, potrošači, pretplatnici, subskrajberi, kurajberi. Država se svela na tržište u kojem potrošačko društvo guta sve što mu serviraš! Političari rade kao strana predstavništva, za korporacije, banke. Igraju se planiranja, državnika, ali ne preuzimaju odgovornost u slučaju kataklizme. Sve njihove greške i propale projekte ćemo na kraju platiti mi. Porezi su jedini istinski izvor prihoda i vrijednosti. Nema proizvodnje. Do kada će tako biti, ne znam. Struja ili voda koju plaćamo povod su za plaćanje malih taksi, akciza, PDV-a! Državni biznis je u tome da državna preduzeća i njihove usluge bivaju racionalno pakovanje za još puno malih iracionalnih poreza. Nešto kao kinder jaje. Dva ili tri u jedan.

 

 

LOŠI ĐACI

• Pažnju je privukao zakon o akcizama! Podržavate li taj način skupljanja novca za gradnju autoputa?

- Akcize nisu problem. Možemo poskupiti gorivo i od te razlike izgraditi sebi autoput. No, uvijek postoji „ali“! Moramo biti sigurni da poskupljenje goriva akcizama neće izazvati lančanu reakciju i povećati cijenu drugih proizvoda. Moramo osigurati posebno i jeftinije gorivo poljoprivrednicima. U suprotnom će nas taj autoput dokrajčiti. Uništit će nam ionako slabu ekonomiju. Samo će pomoći dostavljačima stranih proizvoda u našu zemlju da brže isporuče i pokupe kajmak. Na kraju ćemo autoput skupo platiti, preskupo. Ako i platimo danak poskupljenja, a ionako već jedemo najskuplju hranu u regiji i šire, koja je nagrada? Da li će građanstvo koje plaća autoput i svaki put kada registruje vozilo, besplatno uživati u njemu ili barem znatno jefitnije ili ćemo ga plaćati jednako kao i svaki drugi stranac? Godinama ne donose nikakve zakone, ne rade ništa, a onda u zadnji tren žure. Vidi se da nas vode loši đaci i kampanjci.

 

 



NAJNOVIJE IZ RUBRIKE

basara
Svetislav Basara za magazin Start BiH:Srbijanski tablodi su neopisivo odvratni
07.08.2017

"Galama i moralna panika se po običaju podižu na posledice, a ne na uzroke. Srbijanski tablodi jesu neopisivo odvratni. Verovatno im u odvratnosti nema premca u Evropi, a možda i u svetu, ali oni su istovremeno ...."

centar
Općina Centar novcem počastila 10 privatnih medija
07.08.2017

Načelnik donio Pravilnik o kriterijima za subvencije privatnim medijima, Stručna komisija sačinila rang listu prema kojoj su dodijeljena sredstva za 10 medija u rasponu od dvije do četiri hiljade KM

66
Ismete, blago tebi
04.08.2017

Nije mala zajebancija javno se suprotstaviti menadžemntu KCUS oličenom u liku supruge predsjednika države i predsjedniku najveće partije u Bošnjaka. Gavrankapetanovićeve kolege su to napravile