Lutrija BiH
srebrenica

Kako je vršen genocid: „PAKETI“ PUKOVNIKA BEARE

11.07.2017
Piše: Đuro KOZAR (magazin Start BiH)


Nakon pada Srebrenice, Prislušna služba Armije BiH 15. jula 1995. presrela je i skinula radiokomunikaciju između štabova i jedinica Vojske Republike Srpske koja glasi:

„Krle, najbitnije je da kažem da imam još 3500 paketa koje treba da razdelim i nemam rešenja.“

Tim riječima je pukovnik VRS Ljubiša Beara ubjeđivao komandanta Drinskog korpusa generala Radislava Krstića da mu pašalje 15 do 30 ljudi da „završe posao“ i nove ubice su stigle na traženu lokaciju. „Paketi“ su zapravo bili zarobljeni Bošnjaci iz Srebrenice, a riječ „razdijeliti“ znači – likvidirati. Ovo Bearino traženje (15. jula 1995.) podudara se sa sudbinom zatočenih u Osnovnoj školi u Pilici kod Zvornika, koji su poslije danima ubijani na Vojnoj ekonomiji Branjevo. 


General Krstić teretio Bearu


Streljački vod u Branjevu bio je iz 10. diverzantskog odreda Glavnog štaba VRS, a iz tog voda je i vojnik Dražen Erdemović, koji je priznao zločin u Haškom tribunalu i kažnjen. Davno je ovaj optuženik davao iskaz, ali su ostale u sjećanju njegove riječi da je on pucao i da više nije htio da ubija zarobljenike na toj vojnoj ekonomiji, radi čega je i sam mogao stradati. Vojnicima lišenih svakog humanizma nije bilo teško da vrše masakr, pa je na tom stratištu, u okviru genocidne namjere, ubijeno između 1.000 i 1.200 osoba u dobi od 16 do 76 godina samo zato što su Bošnjaci.

Masovna ubistva Srebreničana na pomenutoj lokaciji, kao i na drugima (Jadar, Cerska, Pilica, Orahovac, Petkovci...) bila su planirana i izvršena na zvjerski način. Pored pomenutog Beare, članovi udruženog zločinačkog poduhvata, čiji je cilj bio istrebljenje bošnjačkog naroda, bili su i general Zdravko Tolimir i potpukovnik Vujadin Popović i toj trojci je u Tribunalu izrečena kazna doživotnog zatvora. Šef te grupe bio je njihov komandant Ratko Mladić, kojem se sudi u Hagu, a sudeći po nepobitnim dokazima, i njega čeka doživotna robija.

Tolimir, Beara i Popović su proglašeni krivim na temelju individualne krivične odgovornosti za genocid, udruživanje radi vršenje genocida, istrebljenje, progone i ubistva. To su zločini protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja.

Osim rijetkih svjedoka Bošnjaka koji su uspjeli preživjeti masovna streljanja, pomenute planere genocida, što je indikativno, teretili su i pojedini oficiri Srbi – Radislav Krstić i Momir Nikolić, koji služe kazne zatvora od 35 godina zatvora, kao i Vinko Pandurević, koji je ranije pušten sa izdržavanja kazne a izrečeno mu je 13 godina zatvora. Bearu je prozvao i haški optuženik Miroslav Deronjić, iz Bratunca (nije bio oficir), koji je u međuvremenu umro, a kažnjen je zatvorom od 10 godina. 

Kadar KOS-a režirao masakr


Kako je došlo do toga da perfidni kosovac Ljubiša Beara, koji je do početka devedestih bio mornarički oficir (kapetan bojnog broda) u Splitu, bude doveden u Glavni štab Vojske RS na Pale? Inače, rođen je u Sarajevu 1939. godine.

Ratko Mladić postavljen je 1990. za komandanta kninskog korpusa JNA, gdje  je stigao iz Prištine. U Kninu je zatekao Bearu, koji je poslat iz Splita prethodno skinuvši mornaričku, a obukavši uniformu kopnene vojske. Mladiću nije promakla revnost ovog KOS-ovca. Tu će im se pridružiti još dvojica Bearinih kolega – Tolimir i Popović. Tako je još prije agresije na BiH u tom hrvatskom gradu formiran četveročlani klan srpskih nacionalista spremnih za vršenje najtežih zločina. 

Kad se toliko kosovaca grupiše na jednom mjestu to može imati samo tragične posljedice, kakve su se, nakon pada Srebrenice, nažalost i dogodile. U samo nekoliko dana likvidirali su više od 8.000 Srebreničana.

Osim Mladića, ostala trojica iz ovog klana nikad nisu bila ni na kakvim zapovjednim dužnostima, nego su se bavili praćenjem, isljeđivanjem, sumnjičenjem i prijavljivanjem pojedinih kolega starješina i „nepodobnih“ voljnika. Malo su kome vjerovali, a bili su spremni i od ničega napraviti slučaj. Nerijetko su i izmišljali neprijatelje!

Takvi su zanat „pekli“ u Centru za obavještajni  rad JNA u Pančevu, a u toj kasarni bilo je više jedinica i komandi JNA. Autor ovih redova 80-tih godina bio je službeno tamo i pažnju mu je privukla jedna zgrada koja je posebno čuvana i kojoj se nije moglo prići. Novinarska radoznalost nije pomogla, nitko od viših oficira nije htio reći šta se tu nalazi. Enigmu je, kad smo već napustili Pančevo, riješio jedan vojni novinar rekavši („za našu informaciju“) da se tu školuju provjereni kadrovi KOS-a i da o tome javnost ne treba da zna. 

Kakvi su tu sve tipovi obučavani najbolje potvrđuje upravo neljudski karakter pukovnika Ljubiše Beare koji je, u trenutku obraćanja generalu Krstiću, putem radioveze tada još žive zarobljene Bošnjake iz Srebrenice nazivao „paketima“. Nakon masakra, Beara i njegova skupina naredila je da se kosti pobijenih Srebreničana teškim inžinjerijskim mašinama otkopaju iz primarnih i ponovo zakopaju u sekundarne grobnice. Unatoč tome, megazločin se nije mogo sakriti, jer je većina i sekundarnih grobnica otkrivena, a kad-tad bit će i ostale.


Krajnja brutalnost na terenu


Tolimir je bio general, a Beara pukovnik, ali kad je riječ o genocidu subordinacija je zanemarena, budući da je Beara bio šef formacija VRS koje su vršile masovne egzekucije nad Bošnjacima iz Srebrenice. To naravno ni u kom slučaju ne umanjuje Tolimirovu krivičnu odgovornost, koja je na koncu i sankcionirana najtežom Tribunalovom kaznom. Međutim, Mladiću i Tolimiru je na terenu, gdje je bilo planirano pobiti tolike zarobljenike, trebao baš takav šovinista, surov i brutalan kao Beara. Njemu je rame uz rame po zločinačkim namjerama potpukovnik Vujadin Popović. 

Svoju aroganciju i nemilosrdnost pokazao je Beara i tokom suđenja u Haškom tribunalu, gdje je više puta isticao da je on za sve vrijeme rata u BiH samo branio svoj srpski narod!? A na upit jednog od sudija Pretresnog vijeća kako objašnjava to da je naredio ubijanje ljudi zarobljenih u Srebrenici dodavši da se valjda i od njih nije morao braniti – Beara je šutio. Kod takvih zlikovaca nema ni trunke griže savjesti, pa se neko kajanje zbog dokazanog genocida, na prvostupanjskom suđenju i u žalbenom postupku u Tribunalu, nije ni moglo očekivati ni od ovog monstruma.

Veliki je broj pripadnika Vojske i MUPRS tog jula 1995. sudjelovao u zarobljavanju, mučenju i masovnim ubistvima srebeničkih Bošnjaka i jedan dio njih je već kažnjen na temelju presuda Haškog tribunala i Suda BiH, ali ovog puta smo kao naročito negativnog izdvojili Ljubišu Bearu. On je, prema relevantnim dokazima, bio „alfa i omega“ genocida u Srebrenici ne samo zato što je sve te zločine planirao i na terenu genocidno provodio nego i zato što je podsticao  etničku mržnju svojih potčinjenih nastojeći da se taj šovinizam potvrdi bjesomučnim ubijanjem zarobljenika samo zato što pripadaju drugoj naciji i vjeri. 

U slučaju Beare i njemu sličnih pravda je, makar i sa zakašnjenjem, zadovoljena, a nišani u Memorijalnom centru Potočari ostaju vječna opomena da genocid ne može ostati nekažnjen. Za genocid u Srebrenici ne mogu biti krivi svi pripadnici VRS, a kamoli ne svi Srbi u tom entitetu, ali mogu biti i jesu oni koji su zbog toga sudski proglašeni krivim i kažnjeni. Zbog toga je genocid u Srebrenici nesporan.



NAJNOVIJE IZ RUBRIKE

dragan
ČAVIĆ ZA START BiH Dara je prevršila svaku mjeru!
18.10.2017

U prošlom broju magazina Start BiH objavljen je intervju sa Draganom Čavićem, predsjednikom NDP-a i zastupnikom u NSRS . Intervju prenosimo u cjelosti

hastahana
Hastahana i Tašlihan, šta će nam te starine?
04.10.2017

Električna centrala u centru Sarajeva koja je prije nekoliko godina proglašena nacionalnim spomenikom mogla bi biti srušena? • U anketi Asocijacije arhitekata BiH 97,1 posto ispitanika je bilo protiv gradnje tržnog centra na prostoru Tašlihana

merima
Merima Dervović: Moja karijera „profesionalnog“ invalida
02.10.2017

Zbog oboljenja koje joj je dijagnosticirano pri rođenju i zbog kojeg je prikovana za invalidska kolica, mogla je postati samo brojka u statistici. No, odlučila je da bude drugačije. Danas su fotografije koje prikazuju njeno tijelo dio izložbe koja s