Lutrija BiH
abazovic

Sulejman Abazović, mirotvorac iz Gornjeg Vakufa- MRZIŠ LI, NISI DOBAR ČOVJEK

05.06.2017

Devetnaestogodišnji  Sulejman Abazović, iz Gornjeg Vakufa / Uskoplja, student Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije u Sarajevu, odlučio je da pomiri Gornjovakufljane! Projektima koje je podržala PRO-Budućnost, Sulejman je povezao ljude koji se nisu poznavali i, po svemu sudeći, mislili su da i ne žele da se poznaju!

Gornji Vakuf je, objašnjava Sulejman, podijeljen. Bošnjaci idu u „svoje“ kafiće, restorane, pošte, škole, a Hrvati u „svoje“. U njegovoj mjesnoj zajednici Bistrica osobe različitih nacionalnosti su se mogle sresti samo u prolazu, a on svojim vršnjacima, komšijama druge nacionalnosti nije znao imena! 


 SVAKOM SVOJE: - U školu smo odlazili različitim autobusima, igrali se na različitim igralištima, kupovali u različitim prodavnicama... Išao sam u Srednju mješovitu školu Gornji Vakuf, koja je poznata kao „dvije škole pod jednim krovom“. Na prvom spratu su Hrvati, na drugom Bošnjaci. Učestvovao sam u provođenju raznih anketa u školi, radio intervjue sa profesorima, sekretarom, direktorom tzv. bošnjačke škole Gornji Vakuf. Bili su spremni na suradnju, vidjelo se po odgovorima da žele jednu školu pod jednim krovom. Međutim, kad smo trebali anketirati školu Uskoplje, direktor te škole nije nam odobrio da anketiramo „njegove učenike“, niti je bio raspoložen za bilo kakvu suradnju - priča Sulejman. 

On vjeruje da su podjele počele u ratu, nastavljene kasnije, te da su pojedini roditelji djeci govorili da ne vjeruju onim drugim. Sulejman je zapravo siguran da je podjelama kumovala politika, da su odvojene škole i odvojeni autobusi doveli do toga da mladi ne komuniciraju. No, onda je Sulejman od Adisa Agića čuo za PRO-Budućnost, projekte, ciljeve, kriterije...


ZVONIMIR JURLETA: - Javila se ideja da sa prijateljima Nesimom, Smajićem, Nerminom Smajićem, Seminom Smajić, Arminom Abazovićem, Nihadom Jašarevićem, Zvonimirom Jurletom, radimo nešto što se uklapa u te ciljeve. Uz Adisovu i pomoć načelnika Općine Seada Čauševića, te podršku porodice, krenemo u projekte. Prvo smo sagradili jedan šadrvan iznad sela. Planirali smo da se tu družimo. Nismo se imali gdje skupljati i šadrvan je bio odlična ideja. Kasnije smo pravili zajedničko košarkaško igralište, osvjetljenje fudbalskog igrališta. Nedavno smo napravili street wourk out parka za mlade. Potom smo organizovali i radionice: Zajedno smo jači, zajedno možemo sve, Dajmo mladima priliku da grade zajednicu, Proljeće sa mojim vršnjacima... - objašnjava Sulejman.

Kaže da je u početku radila manja grupa, mahom Bošnjaka. Jedini Hrvat u toj grupi je bio Zvonimir Jurleta, ali je sa svakim novim projektoim bilo sve više ljudi. Grupa je sada pomiješana, ima ih dvadesetak. Deset Hrvata među njima.

- Kako je išao koji projekat, bilo je sve više volontera. Šadrvan je postao tjesan i morali smo radionice održavati u područnoj školi „Bistrica“, koju nam je odobrio direktor matične škole Dževad Isaković. Mladi su počeli sklapati prijateljstva. Ljudi koji se nekada nisu ni pozdravljali ili su zazirali jedni od drugih - zajedno igraju fudbal, treniraju na street wourk out parku, pišu pozitivnu priču iz naše zajednice. Imamo podršku i na društvenim mrežama - veli Sulejman.


BESMISLENE PODJELE: No, priznaje da se na početku studija u Sarajevu bojao početi komunikaciju s ljudima jer se bojao da će nekoga uvrijediti. U klupi ima studente raznih nacionalnosti sa kojima se druži. Sad Sulejman ne može da vjeruje da 12 godina u školskoj klupi pored sebe nije imao osobu drugačije nacionalnosti.

- Sada mi je to nezamislivo, a prvi dan na fakultetu me bilo strah početi razgovarati s ljudima jer sam vidio da oni drugačije govore kahva, džezva... Bojao sam se da nekoga ne uvrijedim. Bilo bi mi i teže da nije bilo projekata na kojima smo radili zajedno. Svaki dan razmišljam o našoj podijeljenosti i ne mogu da vjerujem da smo to napravili. Pitam se hoće li nestati te podjele jer to je za mene besmisleno - obrazlaže Sulejman.

Ima, kaže, ideja za različite projekte koji bi pokazali mladima da „zajedno možemo više“. Sulejmanova je želja da generacije koje dolaze ne zadesi sudbina kroz koju je on prošao. Kaže da je bio sretan kada je dobio informaciju da su u školsku 2016/17. godinu u Mješovitu srednju školu, i to u Medicinsku školu u hrvatskom dijelu, upisani i Bošnjaci.

- Istina, autobusi su još odvojeni, ali se mladi druže. Slično je i u mom selu. Na onom našem šadrvanu ljudi zajedno roštiljaju, imamo redovno turnire u fudbalu sa mješovitim ekipama. Još nije kako bi trebalo biti, ali je iz dana u dan bolje - kaže Sulejman i naglašava da je kao klinac išao u mekteb gdje mu je imam ponavljao izreku: voli svoje, poštuj tuđe, jer ne možeš biti pravi vjernik i dobar čovjek ako mrziš komšiju.

Vjeruje da je ta misao učinila da ne postane nacionalista i ne počne da mrzi one od kojih ga je neko pokušao odvojiti.

 



NAJNOVIJE IZ RUBRIKE

dragan
ČAVIĆ ZA START BiH Dara je prevršila svaku mjeru!
18.10.2017

U prošlom broju magazina Start BiH objavljen je intervju sa Draganom Čavićem, predsjednikom NDP-a i zastupnikom u NSRS . Intervju prenosimo u cjelosti

hastahana
Hastahana i Tašlihan, šta će nam te starine?
04.10.2017

Električna centrala u centru Sarajeva koja je prije nekoliko godina proglašena nacionalnim spomenikom mogla bi biti srušena? • U anketi Asocijacije arhitekata BiH 97,1 posto ispitanika je bilo protiv gradnje tržnog centra na prostoru Tašlihana

merima
Merima Dervović: Moja karijera „profesionalnog“ invalida
02.10.2017

Zbog oboljenja koje joj je dijagnosticirano pri rođenju i zbog kojeg je prikovana za invalidska kolica, mogla je postati samo brojka u statistici. No, odlučila je da bude drugačije. Danas su fotografije koje prikazuju njeno tijelo dio izložbe koja s