Raiffeisen
specijalci 1

Kako su specijalci Federalne uprave policije postidili američke instruktore

27.05.2017

(Magazin Start BiH)

Piše: Zdravko Čupović (zdravko@startbih.info)

Foto: Mevludin Mekić


Istorijat Specijalne policijske jedinice Federalne uprave policije datira još od 1982. godine, odnosno od Republičke specijalne jedinice čiji je komandant bio Dragan Vikić. Nakon rata, 1999. je došlo do spajanja sa specijalnom jedinicom hrvatske komponente, koja je bila stacionirana u Kiseljaku, od kada egzistiraju u današnjem formatu. Posjetili smo ih u bazi koja se nalazi u krugu kasarne „Ramiz Salčin“, u Sarajevu. 

Prolazimo kontradiverzioni (KDZ) pregled, što je standardna procedura za lica i vozila koji ulaze u krug baze. Par metara dalje nalazi se kontejner za pražnjenje oružja. Nakon svakog povratka sa terena, uz prisustvo komandira, obavezna je provjera oružja da bi se utvrdilo da metak nije ostao u cijevi. Kako ćemo kasnije saznati, ova procedura je u nekoliko navrata opravdala postojanje. U pratnji nekoliko kolega, srdačno nas je dočekao M. Selmanović, v. d. komandanta Jedinice. Prvo smo primijetili neobične uniforme.


KO I KAKO POSTAJE SPECIJALAC: - Imamo različite uniforme, u zavisnosti od zadataka koji se obavljaju taj dan. U noćnim uslovima se koristi tamnija uniforma, a dnevna zavisi od ambijenta. Sve naše uniforme su jedinstvene u odnosu na druge jedinice - pojašnjava nam Selmanović.

Do ove uniforme može se „doći“ na dva načina. Putem javnog konkursa, na koji se mogu prijaviti zainteresovani civili koji potom, poslije selekcije i odabira, idu na temeljnu petomjesečnu obuku na Policijskoj akademiji na Vracama. Slijede tri mjeseca stažiranja, zasnivanje radnog odnosa, onda dolazak u sastav Jedinice gdje ih čeka finalni test u vidu polugodišnje obuke, gdje se i utvrđuje da li se radi o „materijalu“ za specijalce. Drugi način dolaska u ovu jedinicu je putem eksternog konkursa gdje se mogu prijaviti kandidati iz drugih policijskih agencija.

- To su obično momci sa vrhunskim sportskim rezultatima, iako to nigdje nije navedeno u uslovima konkursa. Fizička testiranja su izuzetno zahtjevna. Trenutno smo u fazi prijema 15 policajaca. Prvo rade test znanja od 25 pitanja koji nosi maksimalno 25 bodova, zatim esej na zadatu stručnu temu, a nakon toga se ide na test od osam disciplina od kojih svaka nosi maksimalnih pet bodova. Potom slijede dva marša, provjera straha od visine i plivanje. Sve se to radi na različitim lokacijama. Tokom godine specijalci imaju jedno najavljeno i jedno nenajavljeno testiranje. Postoje norme koje mora ispunjavati svaki specijalac - pojašnjava komandant, koji zatim dodaje da u slučaju da se desi da neko ne ispuni normu, taj ima rok od 30 dana da to popravi, ali tada ne ponavlja samo ono što nije ispunio već sve norme. 

Ilustracije radi, za prolaz je potrebno minimum 10 zgibova, a za maksimalnu ocjenu trebaju 23 zgiba. Oni što ni na popravnom ne zadovolje, prebacuju se u druge organizacione jedinice unutar FUP-a.



OBUKA: - Dobni prosjek jedinice je oko 35 godina, iako starosna granica ne postoji. Samo norme. Kuriozitet je da smo imali pripadnika koji je nedavno otišao u punu mirovinu, a na posljednjim provjerama je imao maksimalni broj bodova. To govori o kvalitetu naših treninga - navodi Selmanović.

Trenutni broj pripadnika Jedinice je povjerljiv podatak, a može je angažovati isključivo direktor FUP-a. Unutar Jedinice postoje specijalistički timovi, poput ronilačkog, alpinističkog, snajperskog... Imaju i jednu pripadnicu koja je angažovana na osiguranju baze. 

- Nekada smo imali četiri pripadnice, ali zbog udaja i nekih drugih stvari više nisu mogle ispunjavati uslove. I žene imaju norme koje su nešto blaže - dodaje pomoćnik komandanta E. Čelik.

Kada je riječ o obuci, Selmanović napominje da je ona prilagođena za specijalne jedinice. Akcenat je na taktici i gađanju, a nešto manje na borbi i fizičkoj spremi. 

- Obuku izvode vrhunski instruktori, a ona, obuka, se odvija iz taktike, borbi, alpinizma, ronjenja, gađanja i padobranstva. Tokom šest mjeseci, kandidati prolaze kroz sve vrste obuke, a onda se razvrstavaju u specijalističke timove kroz koje se poslije dodatno usavršavaju - kaže specijalac D. Tešanović.

U Jedinici su trenutno angažovana tri instruktora ronjenja i dva instruktora alpinizma, što je zavidan broj s obzirom na veličinu formacije. A koliko je teško steći zvanje instruktora iz bilo koje oblasti najbolje pokazuje primjer samog komandanta kome je trebalo punih 11 godina da postane instruktor ronjenja.

- To je dug proces, a prošao sam do sada sve, od Italije do Slovenije i Hrvatske. Ipak, najteže je roniti u BiH na površinskim rudnicima koji su muljeviti i sa jako malom vidljivošću. Teško je i u brzacima, gdje voda nosi sve pred sobom. Nakon par dana obuke krećemo s ekstremnim uslovima, a idemo svugdje: Jablaničko i Boračko jezero, Neretva, Una, Neum, površinski kopovi oko Tuzle... - nabraja Selmanović.

MOTIVACIJA I OPREMA: Da ništa nije lako potvrđuje nam i specijalac E. Druškić, koji kaže da je za svaku aktivnost potrebno proliti dosta znoja da bi se postigli dobri rezultati.

- Obično dva puta sedmično imamo klasične borilačke vještine, odnosno situacione borbe. To je borenje primjereno specijalcima i sa čime se mogu susresti na terenu. Ako bi se već nešto moralo izvdojiti kao najteže, to bi možda bili usiljeni marševi koje često imamo pod punom taktičkom opremom, a prelazimo 30-40 kilometara bez odmora. To radimo najmanje jednom mjesečno. Jako su teške i ronilačke i alpinističke obuke, gdje objektivno postoji i najveći rizik - navodi Druškić.

Unutar baze se nalazi tabla na kojoj su upisana imena pripadnika jedinice sa najboljim rezultatima u devet discilina koja se redovno ažurira, što je svojevrsna motivacija svim pripadnicima Jedinice.  Zbog svega pomenutog i ne čudi da sama obuka eliminiše u prosjeku petinu kandidata. Neki pak odustaju zbog previše discipline i odricanja. Najžilaviji, oni koji ostaju u jedinici, moraju naučiti i živjeti pod teretom u bukvalnom smislu.

- U Jedinici postoji individualna i kolektivna oprema. U individualnu spada uniforma sa zaštitom i zaštita. U zaštitu spada balistički šljem sa vizirom, brile, zaštita za laktove i koljena i modularni pancirni prsluk sa pločama. Kada je u pitanju, recimo, neki upad, pored pomenutog, nosimo i „door raider“, set za razvaljivanje vrata. To je kolektivna oprema. Individualna oprema je teška 20-25 kg, uključujući primarno i sekundarno naoružanje. Sa specijalističkom opremom to je teret koji nerijetko ide i do 50 kilograma. Ali kroz obuku se čovjek na to navikne. Nije to samo stvar težine, jer vi sa tom opremom morate biti fleksibilni i mobilni - ilustruje Tešanović.

Osim vrhunskog oficirskog sastava i dobro obučenih pripadnika, jedan od najvećih prioriteta je pažljivo planiranje operativnih zadataka. Čelik pojašnjava da nakon dobijanja zadatka komandant odlučuje ko će izviditi lokaciju i nakon toga podnijeti detaljan izvještaj o meti. Na osnovu toga se prave makete i detaljno razrađuje svaki potez.

AKCIJA NA IGMANU: Po završetku ručka, nešto prije 12.00 sati, dnevni raspored je pokazao da je vrijeme da se krene na poligone za vježbanje, kod hotela „Igman“, na Igmanu, gdje je planirana taktično-pokazna vježba „koordinirani upad na više lokacija sa više timova“, što spada u antiteroristička djejstva specijalne policije. 

Prije polaska, akcija je pomno isplanirana, a scenario je sljedeći: tog jutra četvorica maskiranih razbojnika naoružani automatskim puškama izvršili su presretanje vozila jednog javnog preduzeća u Binježevu i, uz upotrebu oružja, otuđili nepoznatu količinu oružja. Prilikom pljačke došlo je i do upotrebe oružja i stradanja vozača. Nedugo zatim, policija od kotlovničara hotela prima dojavu da su četiri naoružane osobe upale u hotel na Igmanu. Po dolasku policijske patrole napadači su se zabarikadirali, otvorili vatru i ranili policajca. Po naređenju komesara, pripadnici MUPKS blokiraju šire područje oko hotela, nakon čega direktor FUP-a sa svim dostupnim informacijama obavještava Specijalnu policijsku jedinicu i izdaje naredbu da se angažuju svi raspoloživi resursi u cilju rješavanja krizne situacije. Komandant Jedinice vrši procjenu krizne situacije, a ubrzo se pravi i plan djelovanja.

Kako nam u putu pojašnjava Selmanović, tom prilikom će se koristiti eksplozivne naprave za savladavanje prepreka, prozora i vrata, borbena vozila za prilaz te snajperisti za podršku timovima. U ovoj akciji će učestvovati 20 specijalaca.  Drugi dio jedinice istovremeno ide na gađanje u Suhodol, dok je jedan dio pripadnika već otišao na operativni zadatak u Tuzlanskom kantonu.

Kako je izgledalo rješavanje ove krizne situacije, najbolje pokazuju fotografije. Napadači nisu imali nikakvu šansu, kao ni svaki put do sada. Uprkos nevjerovatnim vještinama i opremi, na kraju se ipak nadamo da će ova jedinica u budućnosti imati što manje posla. Ali kada njihovo angažovanje ipak bude neophodno, nema nikakve sumnje da će adekvatno odgovoriti na svaki postavljeni zadatak.


PLANIRANJE MJESEC UNAPRIJED 

Jedinica u svakom trenutku ima detaljno razrađen plan aktivnosti za mjesec unaprijed, osim, naravno, vanrednog angažovanja. Kako, otprilike, izgleda prosječan radni dan Jedinice sumira ukratko pomoćnik komandanta.

- Postrojavanje je u 8.00 sati. Nakon toga timovi prate svoj raspored rada, a prvi trening traje do 10.00 sati. Slijedi priprema za drugi dio aktivnosti poput izlazaka na teren. Ručak je od 11.50 do 11.45 sati. Nakon toga se napušta baza, ide se na poligone gdje aktivnosti traju do 15.30-15.45 sati, kada se vraćamo u bazu i razdužujemo opremu - kaže Čelik.


PUCA I NE ŠTOPA

Kada je riječ o naoružanju, spisak je poduži, a između ostalog se koriste tri vrste snajpera, tri vrste preciznih i kvalitetnih dugih cijevi, dok je primarno naoružanje heckler & koch MP5.

- Kada smo bili na obuci u Banjoj Luci imali smo neku vrstu takmičenja koju su vodili pripadnici Navy Seala. Naše puške FN HERSTAL belgijske proizvodnje su se najbolje pokazale i nisu imale nijedan zastoj, a pucali smo po 10 okvira. Amerikanci su koristili M4, a još su učestvovali i pripadnici SIPA-e, specijalna jedinica RS-a i pripadnici OSBiH - kaže Druškić. 

Među brojnim naoružanjem kojima raspolaže ova jedinica su i pištolj glock 17, smith and wesson, heckler & koch MP5, snajperska puška steyr tactical elite, SN puška unique alpina, AP swiss arms SG-551, sačmarica mossberg, AP FN herstal CQC, puške i pištolji za omamljivanje...


 MISLITI, A NE SAMO PUCATI 

Pucačke vještine nisu jedina oblast u kojoj pripadnici ove jedinice bilježe vrhunske rezultate.

- Imamo odlične vodiče pasa, takmičare u džiu-džicui... U svemu postižemo odlične rezultate. Nije bitno samo dobro pucati. Treba i misliti. Zato imamo i vrhunske šahiste - ističe Selmanović u duhovitom tonu.


POSTIDILI AMERIKANCE

Naši sagovornici ističu da strani instruktori skeptični dolaze u BiH, ali se zato nerijetko iznenade.

- Mi smo u raznim disciplinama njih pobjeđivali. Instruktor iz Navy Seala nam je rekao da ko bude najlošiji u jednoj disciplini, radit će sklekove. Na kraju treninga, sklekove je radio on. Na posljednjoj vježbi u Pazariću pucalo se iz primarnog oružja. Imali smo dva okvira. U jednom je 29 metaka, a u drugom jedan. Mjeri se brzina pojedinačnog gađanja u metu sa 15 metara. Prvo onih 29, zatim brza zamjena okvir, a onda i onaj jedan metak. Navy Seal je rekao da im je rekord 11 sekundi, a nama je to bio prvi put. Ja inače dužim SG pušku kojoj su se oni malo podsmijevali. Moj rezultat je bio 10,28 sekundi. Oni su se samo zgledali i rekli mi: „Ti si ubica“, što je poslije postalo šala - prisjeća se Tešanović.


 KADA NAPIPATE TIJELO U MRAKU 

Naši sagovornici kažu da su se do sada susretali sa nizom teških situacija, ali kao najteže navode dvije sa površinskog kopa rudnika između Zenice i Viteza. 

- Tada je dubina kopa bila oko 34 metra. Voda je toliko brzo nadošla da je poplavila i sve mašine. Jednom smo u tom jezeru tražili oca koji je spašavao svoje dijete. Dijete su sa obale uspjeli spasiti, ali se otac utopio. Ili, već naredne godine, momak je došao na biciklu i ponio dvije flaše da sestri nalije te vode za koju se vjeruje da pomaže u skidanju bradavica. Nije znao plivati i utopio se nasred jezera. Devet dana smo ga tražili. Vanjska temperatura je bila 40, a u vodi dva stepena. Nakon sedam metara dubine vidljivost je bila nula. Oslanjate se isključivo na pipanje, a konstantno se obrušava jalovina oko vas. Pronašli smo ga deseti dan potrage. Taj osjećaj kada u mrklom mraku napipate tijelo ne možete nikome objasniti - prisjeća se Selmanović.

Onda naš sagovornik navodi i posljednji ronilački slučaj.

- Nedavno smo u Miljacki, na njenom toku kod Alipašinog Polja, tražili odbačeni pištolj nakon počinjenog ubistva. Prvi dan smo našli glavni dio pištolja, a naredni dan i dijelove zatvarača. Mnogi ne znaju da ima dijelova Miljacke gdje su bukovi. Nije velike dubina, ali je velika brzina - kaže Selmanović.


STIŽU I DRONOVI 

Prema riječima komandanta, Jedinica ima punu podršku Uprave i direktora policije, tako da nemaju problema sa nabavkom opreme. 

- U narednom periodu planiramo nabavku dronova i još neke sofisticirane opreme. Već imamo kompletnu opremu za dnevni i za noćni rad. Vježbamo za akcije i po danu i po noći. Naredni trening imamo sa Navy Seal 10 timom - kaže Selmanović.


AUSTRIJSKA MUDROST 

Selmanović ističe da su u nekoliko navrata imali zajedničku obuku sa austrijskim Kobrama, jednom od najboljih svjetskih specijalnih jedinica.

- Njihov iskusan specijalac mi je rekao nešto što sam dobro upamtio. Kazao je da oni nisu toliko bogata zemlja da bi mogli rasipati iskustvo. Ako to važi za njih, šta onda reći za nas!? Ne možete se tek tako riješiti iskusnog specijalca koji zbog godina ili povrede više ne ispunjava neke norme. Njihovo je znanje previše dragocjeno i mora se za njih naći adekvatno mjesto - upozorava naš sagovornik.


JAČI OD STIJENE 

Svake godine alpinistički tim Jedinice ide u Paklenicu, u Hrvatskoj, gdje penju teške smjerove. 

- Jednom prilikom tokom penjanje se odvalio komad stijene koji je pogodio u nogu našeg specijalca koji je bio zadužen za osiguravanje drugog člana jedinice koji je u tom trenutku bio na visini 40-50 metara. Povrijeđeni specijalac je sa smrskanom nogom i urlajući od bolova 40 minuta držao uže i čuvao kolegu koji je visio na stijeni dok ga nisu drugi preuzeli. Da je ispustio uže, kolega bi poginuo. To su tako jake prijateljske veze da se to ne može objasniti - navodi Selmanović koji otkriva i da je i sam lomio laktove, koljena, prste... 

Povrede su evidentno sastavni dio ovog posla.

- Ima pripadnika kojima zbog povreda nakon godina službe izađemo u susret i prebacimo ih u neku drugu jedinicu - dodaje Čelik.





NAJNOVIJE IZ RUBRIKE

Trenutno nema dostupnih novosti iz odabrane rubrike.