fahrudin

Fahrudin Kučuk:Dajmo im priliku i djeca će opet biti „vojska najjača“

04.05.2017
Sinoć je u Narodnom pozorištu u Sarajevu otvoren 3.Festival dječije umjetnosti (FEDU) ,  prvi festival ove vrste u BiH i regionu.  Cilj ovog festivala je afirmacija knjige, muzike i pozorišne umjetnosti za djecu i mlade.Festival je dobio prefiks značajnog umjetničkog festivala za djecu od 6 do 14 godina, a tokom njegovog ovogodišnjeg, trećeg izdanja kroz stalne dnevne aktivnosti bit će prezentirano oko 300 učesnika dramskog, literarnog, likovnog i muzičkog stvaralaštva – profesionalaca iz BiH i regije. Otvorio  ga je mjuzikl “Annie“,  a svaki dan u terminima 11, 12 i 14 sati igrat će se predstave uglednih pozorišta u Pozorištu mladih Sarajevo.  Sa direktorom Festivala, Fahrudnom Kučukom, dječijim piscem razgovarali smo o festivalu, njegovoj  kandidaturi  za dječijeg "oskara", planovima....


-  Kad dobijete financijsku podršku od Općine Stari Grad i Vlade Kantona Sarajevo onda trebate i opravdati to povjerenje kroz visok kvalitet programa.Na Festivalu 2016. naši selektori iz oblasti teatra, muzičkih horova i dječije književnosti odabrali su osam pozorišnih predstava koje su producirale relevantne teatarske kuće iz BiH, Hrvatske, Srbije i Crne Gore. Izabrali su i osam dječijih horova, a pristiglo je i 48 radova na Konkurs za neobjavljenu bajku. Sva tri segmenta su takmičarskog karaktera što znači da smo dodijelili i nagrade za najbolju predstavu, glumca, bajku, najbolji hor. Imali smo preko deset hiljada posjetitelja, 250 gostiju / učesnika u programima, osam edukativno-umjetničkih radionica iz oblasti lutkarstva, likovne umjetnosti, kreativnog rada, recentne književnosti za djecu i mlade te neoficijelnih programa koji su oduševili posjetitelje. Nadam se da ćemo ove godine otići i korak dalje- kazao je Kučuk za Start.



 
Početkom 2017. godine  ste promovisali knjigu bh. bajki „Vilenjakovo pero“. O čemu se radi?
- „Vilenjakovo pero“ je produkt prošlogodišnjeg FEDU-a. To su nagrađene i odabrane bajke koje su prispjele na konkurs za najbolju neobjavljenu bajku u 2016. Sretni smo da smo uspjeli ponukati i mlade i zrele autore da se prijave i da učestvuju u uspostavljanju novih ostvarenja za našu djecu. Radost je višestruka: ponukali smo domaće pisce da ispisuju bajku za nove naraštaje, mi smo uspjeli osigurati sredstva za nagrade i za knjigu u koju su stale one koje su selektirane kao književno najvrednije. A uspjeli smo i da dogovorimo sa Bosanskim narodnim pozorištem Zenica da budu koproducenti pozorišne predstave za djecu koja će nastati prema prvonagrađenom djelu. Tako smo i nagradili i kreirali i prononsirali bh. autora i njegovo djelo. 

 Koliko književnika se danas u BiH može nazvati „dječijim piscima“?
- Relevantno malo, relativno puno. Pisci koji objavljuju romane za odrasle znaju objaviti i nešto za djecu i mlade. Književnici koji pišu isključivo za djecu nisu eksponirani i kao da su stavljeni u neki drugi, treći red po priznanju struke. Može se to iščitati po broju nagrada koje su dobili, participaciji u strukovnim manifestacijama, promocijama u i van države i slično.

 Ko danas više piše za djecu?
- Dobro pitanje. Imam običaj reći da za djecu pišu oni koji nose u sebi djetinjstvo i znaju na najljepši način ispisati štivo koje maštom i srcem pripada dječijem svijetu. Piše se, iako glas pisaca za djecu ne dopire u javnost. Moje kolege, na granici egzistencije, pronalaze načine da njihova riječ dođe do populacije koja će ubrzo biti kotač našeg društva. Međutim, sve je to nesistemski, sporadično, nedovoljno.

Postoji li udruženje dječijih pisaca u BiH?
- U okviru Društva pisaca BiH postoji Sekcija pisaca za djecu. Koliko znam, ne postoje udruženja na kantonalnom i entitetskom nivou. Dakle, u institucionalnom smislu neki izražen interes za ovu literarnu kategoriju nije pokazan.

Koliko je teško naći izdavača i sponzora za dječiju literaturu?
- Vrlo je teško, narodski rečeno, naći izdavača koji će svoj posao uraditi ozbiljno, od prihvatanja i uredničkog rada na rukopisu, zatim štampe i plasmana do promocija i prodaje; to je kao da tražite iglu u plastu sijena. Razumljivo sa ove tačke gledanja jer su i najbolji izdavači potopljeni porezima, manjkom subvencija i nekontroliranom prodajom knjiga izdavača koji dolaze iz susjednih zemalja.

 Koji su najvažniji elementi dobre dječije priče ili bajke?
- Ideja koja mora biti ispisana na jednostavan način. Zatim, maštovitost koja treba da uvede dijete u drugu dimenziju, ali na bazi poznatog. I, naravno, kompozicija priče mora biti ritmična, kako bi svaka rečenica zvonila po privlačnosti tom mladom čitaču.

Djeca odrastaju uz tablete i smartphone. Ima li išta „smart“ u tome?
- Današnje generacije odrastaju uz novu tehnologiju i to je sasvim normalno. Na nama je da im damo inpute kako uzeti najbolje od tih „pametnjakovića“ i „preći“ ih i, kao u nekoj videoigrici, doći do zlatne pisane riječi. Za nekog „smart“ dečka ovo može biti podsticaj da osmisli i kreira igricu koja će djecu preko telefona uvesti u knjižaru, biblioteku, muzej. A ostalo neka bude na nama, dječijim piscima.

 U vašem su poslu jedini bitni „kritičari“ djeca. Možete li se prisjetiti neke zanimljive ili najdraže „kritike“?
- Djeca su najbolji kritičari onoga što radimo. Njihova neiskvarenost stvarnim svijetom donosi sjajne komentare i zanimljive kritike. Nema stručnijeg oka i čistijeg uha od njihovog. A ni tačnijih postupaka od dječijih. Ako im nije ono što im čitaš interesantno, nema tog učitelja koji će ih natjerati da to čitaju ili slušaju.

Šta ste čitali dok ste bili mali?
- Moje djetinjstvo je zaista bilo obojeno knjigama. Bježao sam od te suhe i gladne  stvarnosti u svijet mašte koju su nudile razne knjige. Ahmet Hromadžić, Branko Ćopić, Ivana Brlić Mažuranić, Antoine de Saint Exupery, Astrid Lindgren, Alexandar Dumas i mnogi drugi. Trebalo bi mi barem dvije stranice da ispišem sva meni draga književna imena koja su me formirala kao ličnost, ali i kao pisca za djecu.

 Možete li povući neku paralelu u odrastanju nekada i danas?
- Teško. Svako vrijeme nosi svoje breme. Svako vrijeme je generator dobroga i lošega. Svaka generacija prolazi kroz drugačiji način odrastanja, drukčije vrijeme, tehnologiju, uvjete. Društvena zbivanja umnogome utječu na razliku između nas koji smo odrastali samo uz dva televizijska kanala i ovu djecu koja mogu u sekundi doći do najatraktivnijih sadržaja i zadovoljiti svoju radoznalost. Jedina i osnovna odrednica koja je ostala ista i svojstvena je svoj djeci svijeta jeste - znatiželja i mašta. Ako im to pisac zna ponuditi u duhu vremena kojeg oni žive, onda je on dobar pisac i onda im se on uspio približiti.

 Kako komentarišete obrazovni i dječiji program na javnim emiterima?
- Štur, bezidejan, neprimjetljiv. Čini mi se kao da su naši javni emiteri digli ruke od djece. Sve im je drugo preče i sve pravdaju nedostatkom novca. Ja bih prije rekao da se radi o nedostatku volje i zanemarivanju zabavno-edukativnih sadržaja. Ipak u ovoj zemlji postoji izvjestan broj dobrih pisaca za djecu, priznatih i onih koje djeca favoriziraju! Zašto nam ne omoguće da učestvujemo u kreiranju emisija za djecu i mlade? Zašto se ne žele posvetiti ovoj populaciji? Imam osjećaj da je najlakše reciklirati već poznato ili puštati nešto samo radi toga da se zadovolji forma. 

 Da li ste zadovoljni učešćem domaćih pisaca u lektirama, bar u onim u nižim razredima?
- Cijeneći autore koji su zastupljeni u obaveznoj lektiri, ne mogu a da ne kažem da se na literarnom nebu dešava nešto novo, drugačije, neka nova senzibilnost u ovom žanru. Samim tim mislim da postoje autori koji zaslužuju da uđu u čitanke!

 Djeca su nekada bila „vojska najjača“, danas se to svelo na „30-ak maraka dječijeg doplatka“. Ko je kriv?
- Krivi su „veliki“, koji su zaboravili da su bili djeca. Naravno, sistem koji ne poštuje dječija prava i ne radi ništa na realizaciji boljeg života za naša sadašnja i buduća pokoljenja. Kad im dadnemo priliku opet će biti „najjača“. Do tada, sve je gatalački - kako nam grah padne!

Šta bi se sistemski moglo uraditi za bolji položaj mališana?
- Zakon o obrazovanju treba dopunjavati, mijenjati, usaglašavati s onim koji su se u praksi pokazali kvalitetnijim. Djeci omogućiti da razne sadržaje, od sporta, umjetnosti, vještina mogu dobiti na jednom mjestu - u školi otvorenog internatskog tipa, a ne da roditelji bezglavo jure od jedne do druge škole, terena, vježbaonice. Treba nagraditi roditelje i sve one koji to rade bez naknade, a koji se, bez pomoći sa strane, bore za dobrobit djece. Što više čitanja lijepih štiva, predstava, muzike, sporta i ljubavi - nadasve ljubavi za našu djecu. I prilika. Dajte im priliku da izrastu u osobe koje grade, a ne razgrađuju. Treba sa njima, a ne samo uz njih, živjeti čitava 24 sata.

Koje su po vama najvažnije vrline i navike koje bismo trebali na vrijeme učiti „malu raju“?
- Empatiji, zdravlju duše, uma i tijela. Naravno, ljubavi, razumijevanju, iskrenosti i ponosu. Mala raja trebaju naučiti šta je dobro, a šta loše i tu zabune ne smije da bude. A sve te vrijednosti stoje kao svjetionik u našim knjigama.

Nominirani ste za prestižnu svjetsku nagradu za dječiju književnost Astrid Lindgren 2017. O kakvoj se nagradi radi?
 - To je najprestižnija nagrada na polju svjetske dječije književnosti. Izuzetno sam sretan i ponosan što je izbor ispred BiH ove godine pao na mene. NUBBiH svake godine, nakon što prođu mnogobrojne selekcije, upućuje kandidaturu prema Švedskoj, gdje je sjedište ove memorijalne nagrade. Da lakše usporedimo, to je kao kad naš film ode u ravnopravno takmičenje za Oskara. Velika je već nominacija, a kamoli šta više od toga.

  Ko vas je nominirao i šta je pisalo u obrazloženju nominacije?
- Narodna i univerzitetska biblioteka BiH, na prijedlog barem tri biblioteke iz BiH, obrađuje sve predložene. Uzimaju u razmatranje i iščitavanje ukupnog opusa predloženog književnika čije barem jedno djelo mora biti prevedeno na engleski i/ili druge svjetske jezike.  Komisija od četiri člana glasa i ako ste dobili većinu, postajete zvanični kandidat naše zemlje za ovu sjajnu nagradu.

Možete li nam izdvojiti neke od najpoznatijih pisaca koji su osvajali ovu nagradu?
- Nagrada je ustanovljena nakon smrti popularne književnice i dodjeljuje se već 13 godina. Autori koji su je dobili su redom izuzetni književnici koji dolaze iz raznih zemalja i njihova djela su različito senzibilizirana i nose magmu i atmosferu njihovoga lokalnoga okruženja. Prošle godine nagradu je dobila britanska književnica Meg Rosoff, čija djela nisu prevedena na bosanski jezik, a ja sam neke fragmente uspio pročitati, i dojmila me se jednostavnost stila i prijemčivost teksta koji integrira i odrasle.

Književnost nije jedino čime uveseljavate djecu. Bavite se i drugim stvarima, a nije Vam mrsko po potrebi obući ni kostim?
- Naravno da nije, to je za mene velika radost. Kada je rad sa djecom u pitanju, prvo i osnovno je da uđete među njih, u njihove glave i srca. Uradio sam nekoliko predstava za djecu i odigrao ih sa svojim ansamblom u dosta sredina. Predstave su mobilne i mogu se igrati i na vrhu Bjelašnice, ili bar u nekom njenom selu. I igrali smo te predstave i po selima i po područnim školama, i po tržnim centrima, pozorišnim salama, učionicama. One su mi omogućile toliko divnih sretanja sa najmlađim, toliko prekrasne energije i radosti, o kojima prije samo nekih desetak godina nisam mogao ni sanjati. Ta rumena lica i vesela srca, njihovi usklici odobravanja i aplauzi, odgovor su da idem njihovom stazom. U našim radionicama sa lutkama do sada je učestvovalo preko sedam hiljada djece iz cijele BiH. Za mene je to istinska sreća.

 U koje doba dana ste najkreativniji?
- U rano jutro. Ranoranilac sam. Ustajem oko pet i pišem do sedam, a onda slijede obaveze koje su egzistencijalnog tipa - dogovori, sastanci vezani za organizaciju Festivala, probe predstava, druženja sa djecom...

Kako objašnjavate paradoks da dok nestajemo zbog bijele kuge, u isto vrijeme imamo liste čekanje u obdaništima?
- Negdje se računica ne slaže. Naravno, danas uglavnom oba roditelja rade i samim tim je veći broj djece u obdaništima. Trebalo bi omogućiti roditeljima da barem do pete godine budu sa djecom cijelo vrijeme, tad je i najbitnije. Roditelji moraju najviše vremena provoditi sa svojom djecom. To je ključ razumijevanja njihovih potreba, a socijalizacija dolazi i kroz knjige, a ne samo druženja sa svojim uzrastom. Događa se da i ne osjetimo kad nam djeca odrastu, ne ulažemo u njih i onda se čudimo šta nam se to dešava sa djecom u pubertetu.

I vaša supruga Indira je pisac. Kako izgleda radno vrijeme supružnika koji nisu vezani fiksnim radnim mjestom? 
- Dobro nam ide jer imamo obostrano razumijevanje jedno za drugo i za ono što radimo. Prvi korektori i najčvršća sita naših djela smo jedno drugom. Indira je roll model moderne žene u kojoj je protkana tradicija, kulturno-historijsko naslijeđe države, grada i porodice sa jednom životnom i vitalnom suvremenošću. Furiozna je, ide 200 na sat, pršti od idejnosti, praktičnosti i upornosti. Uvijek je barem pet godina ispred. I mene pokreće, što je, vjerujte, nimalo lagan posao.


Na prošlim izborima ste se našli na prvoj nezavisnoj listi Stari Grad Sarajevo. Kako završiste u politici?
- Nije nemoguća misija kad imate dobre, časne i radine ljude kojima vjerujete, onda ste tu da učestvujete, pomognete i na kraju pobijedite. Nezavisna lista je moj odabir jer sam se uvjerio u ispravnost, marljivost i progresivnost načelnika Ibrahima Hadžibajrića i mnogih ljudi koji su se našli na ovoj listi. To nije partija, nije stranka, nije aparat koji će vas kao pojedinca sa stavom progutati. Ne mogu shvatiti one koji mogu uključiti svoje resurse za nešto što može kreirati bolje sutra, a to ne rade. Moja deviza je: Nikad vam niko na tacni neće donijeti zadovoljstvo, uspjeh, rad, ljubav, prijateljstvo, sreću - morate se izboriti. I najbolje da se ne borite sami. Dosta mi je pametnjakovića koji su na riječima sveznalice, a na djelu neznalice. Moj angažman u „lokalnoj politici“ ima opravdanje u prethodnim odgovorima. Sve je to zarad djece. Zarad njihovog života, nadam se boljeg i bezbrižnijeg od našeg.

 Da imate političku moć, šta bi bili vaši prvi potezi?
- Poslao bih ove usijane glave na jedno dugogodišnje hlađenje! Dao bih priliku mladim i sposobnim da upravljaju ministarstvima, pokrenuo kapitalne radove, banke uslovio da ulažu u privredu sa minimalnim kamatama, bazirao se na zdravu hranu i vodu, kulturu i umjetnost poticao i iskoristio za promociju BiH…

Vi pišete za djecu, a ko piše za vas, šta volite da čitate?
- Mnogo čitam, u posljednje vrijeme više nego ikad. Kako čovjeku život curi kroz prste, tako uviđa vrijednost knjige. Oduševljavaju me Orhan Pamuk, Amin Malauf, Haruki Murakami, pa naši Nedžad Ibrišimović, dragulj refleksivne proze, Zilhad Ključanin, moj prijatelj pjesnik i pisac za djecu Mirsad Bećirbašić, ali vraćam se i klasicima, gutam modernu literaturu…

Često putujete. U kojoj bi zemlji, osim BiH, mogli živjeti i zašto?
- Svugdje i nigdje. Putovanja donose nova saznanja, radosti, prijateljstva… Živjeti negdje drugo ne bih mogao osim u nuždi. BiH je moj prostor i reale i mašte, a Sarajevo grad u kojem jedino mogu biti ono što sam.

Kako biste sebe ukratko opisali?
- Dobar drug koji ne zna izdati, maštar, čovjek blage naravi, koji voli putovati, ploviti oblacima, voli djecu, voli život i voli svoju Divu (Indiru,op.aut.).

Kako najradije provodite slobodno vrijeme?
- Sa dragim prijateljima. Sa njima je slobodno vrijeme ispunjeno i kada se pričaju iste priče. Često uživamo u toplom ambijentu restorana Galija, koji je naša druga kuća. A i svima koji tu dolaze već 30 godina i uživaju u srdačnom dočeku vlasnika i mog životnog prijatelja Almira Karamana.




NAJNOVIJE IZ RUBRIKE

basara
Svetislav Basara za magazin Start BiH:Srbijanski tablodi su neopisivo odvratni
07.08.2017

"Galama i moralna panika se po običaju podižu na posledice, a ne na uzroke. Srbijanski tablodi jesu neopisivo odvratni. Verovatno im u odvratnosti nema premca u Evropi, a možda i u svetu, ali oni su istovremeno ...."

centar
Općina Centar novcem počastila 10 privatnih medija
07.08.2017

Načelnik donio Pravilnik o kriterijima za subvencije privatnim medijima, Stručna komisija sačinila rang listu prema kojoj su dodijeljena sredstva za 10 medija u rasponu od dvije do četiri hiljade KM

66
Ismete, blago tebi
04.08.2017

Nije mala zajebancija javno se suprotstaviti menadžemntu KCUS oličenom u liku supruge predsjednika države i predsjedniku najveće partije u Bošnjaka. Gavrankapetanovićeve kolege su to napravile