Apoteke Sarajevo
insani

Mirza Sofić, web-dizajner: MOJ ŽIVOT U GORNJOJ MAOČI

19.04.2017
(Magazin Start BiH) 

Tridesettrogodišnji Mirza Sofić, iz Srebrenika, vozač, DJ i web-dizajner, izvjesno je vrijeme proveo u selu Gornja Maoča i kaže da mu je to promijenilo život! Od tada ne dozvoljava, ni po cijenu vlastita života, da se o tamošnjim stanovnicima, takozvanim vehabijama, govori loše.

- Gledao sam mnogo snimaka o tzv. vehabijama i paradžematima. Imao sam o njima predstavu kakvu imaju skoro svi naši sugrađani - da su loši ljudi. Bio sam siguran da je tako! Onda je moj prijatelj koji ima bradu, ponudio da odem s njim u Gornju Maoču. Pristao sam! Imao sam tremu. Kada smo došli, zanimalo me da vidim ima li tamo nešto čudno? Ubrzo  sam osjetio smirenost, shvatio da lijepo žive: druže se, posjećuju, pomažu međusobno. Takvo ponašanje nisam vidio u svom gradu - priča Mirza svoje prve dojmove iz posjete Gornjoj Maoči. 

NE KRŠE ZAKONE: Nakon jutarnje molitve, kaže, krenu stanovnici Gornje Maoče za svojim poslom. Bave se stočarstvom ili nekim drugim poslom. Preživljavaju! Ne traže od države ništa i ne krše zakone. Po dolasku u Gornju Maoču Mirza je dobio besplatan smještaj. Smjestili su ga u džamiju u kojoj postoje spavaće sobe, dnevni boravak, kuhinja, kupatilo, centralno grijanje. 

- Bio sam oduševljen. Posumnjao sam da oni od mene očekuju nešto zauzvrat. Jer, ko to podari sve, a zauzvrat ne želi ništa? Mislio sam da neću moći da izađem više iz tog sela, pa sam odmah zovnuo šejha, rekao mu da želim kući. On me slušao i rekao: „Došao si sam i svojom voljom, tako isto možeš da ideš kada god poželiš.“ To me smirilo i tek tada sam zaspao -prisjeća se Mirza. 

Prilikom prvog odlaska u Gornju Maoču, u selu je proveo neko vrijeme. Primijetio je Mirza da trgovine, kuće, džamija nisu zaključani, da sto ispred džamije na kojem su izloženi islamski rekviziti nikada ne sklanjaju. Kada je vidio kakvi su stanovnici Gornje Maoče, Mirza je, kaže, „shvatio koliko je loša osoba u poređenju s njima“. Poželio je postati dio njih! Nakon prve posjete često je išao u Gornju Maoču. Onda je došla i njegova majka da provjeri gdje joj sin tako često ide.  

- Majka je došla da me posjeti, a ona je žena koja nosi pantalone i dekolte-majice. Bojala se da će je neko napasti zbog lošeg izbora odjeće. Došla je u džamiju, popela se u moju sobu i bila je oduševljena. Počela me podsticati da se družim sa njima govoreći mi da ostanem s tim ljudima jer su posebni insani. Nije znala da sam to želio, ali nisam bio dovoljno dobar! Stidio sam se sebe, vidio da su kod njih djeca od devet godina bolji ljudi od mene. U srcu sam želio biti kao oni - objašnjava Mirza.

HAJKU TI TERORISTIČKU: No, koliko god je mama bila zadovoljna njegovim boravcima u Gornjoj Maoči, njegovo okruženje, komšije i poznanici u Srebreniku, na to nisu blagonaklono gledali. Počeli su, kaže on, da ga prate inspektori i policija, bio je kamenovan, dva puta pretučen, dobivao je prijetnje na fejsbuk i na mobitel. Napao ga je jedan srebreničkih taksista, a odrekli su ga se komšije i prijatelji. 

- Kad prolazim kroz selo niko neće da mi nazove selam ili dobar dan! Dobacuju: „Vidi vehabije, majku mu terorističku.“ Mislili su da se spremam za Siriju. Nisam se bojao! Iskreno, ako bih imao šansu da dijete u Siriji spasim od patnje i nepravde koja im se tamo čini, otišao bih u Siriju bez razmišljanja, ali samo sa namjerom da dovedem jedno dijete u Bosnu i da ga odgojim - kaže Mirza i objašnjava da to što su jedan ili dva čovjeka iz Gornje Maoče napravili grešku, ne mora da znači da su svi isti.

Za stanovnike Gornje Maoče on misli da su posebne osobe „koje mediji žele ocrniti pričama da dobivaju platu za bradu i skraćene pantalone“. To je, kaže Mirza, laž. Jer, da se za puštanje brade i kratke pantalone dobiva plata, svi bi to radili. Ni priča o tzv. paradžematima nije, siguran je Mirza, istina!

- Samo se nastoji očuvati Islamska zajednica BiH koja je postala komercijalna organizacija. Ne možeš ni umrijeti ako nemaš 3.000 KM! U Gornjoj Maoči je dženaza i sve drugo besplatno. Islamska zajednica ih etiketira kao vehabije, što je za njih uvredljiv termin. Ta riječ ne postoji! Islamska zajednica želi da ih ocrni da bi od građana, bogatih i siromašnih, grabila novac. U Gornjoj Maoči slijede praksu poslanika Muhameda a. s. i zato nose dužu bradu i skraćene pantalone jer je i on to radio. Ne rade to  zbog novaca - priča Mirza i tvrdi da su stanovnci sela Gornja Maoča teško pokradeni prilikom upada policije u njihovo selo.

Ljudi, objašnjava Mirza, ne znaju šta se tačno desilo onog dana kada je šest stotina specijalaca upalo u Gornju Maoču! Naime, šejh, kome on vjeruje, mu je ispričao da su dvije osobe ostale bez pištolja iako su imali dozvole za naoružanje, da je u pretresu kuća nestalo zlata, srebra, skupocjenih noževa donijetih sa hadža!

- Neke ljude su istjerali van kuća dok traje pretres, a neki nisu bili prisutni jer su radili. Kada je pretres završen i kada su specijalci napustili selo, ljudi su se vratili kućama i vidjeli šta sve nedostaje. Mnogo je nepravde naneseno tim ljudima, a oni nepravdu nikome nisu nanijeli. Eto kakvu državu imamo: specijalce koji pljačkaju siromašne ljude - tvrdi Mirza. 

POVJERENJE: Naglašava da sve što priča dugo nosi u sebi i da je sretan što mu je pružena  prilika da svijetu kaže istinu o stanovnicima Gornje Maoče „po cijenu vlastitog života“. Volio bi Mirza da svako ko ovo pročita posjeti Gornju Maoču. 

- Ne treba vjerovati u sve što prenosi FTV koja manipuliše ljudima, tako mi Boga velikog. Tamo bih se ja usudio uzeti jastuk i prenoćiti na sred puta! Znam da mi se ništa ne bi desilo - tvrdi Mirza Sofić.

(Stavovi izneseni u ovom tekstu ne moraju nužno oslikavati stavove redakcije magazina Start BiH)



NAJNOVIJE IZ RUBRIKE

čaobnjak
KAKO NAS SPINUJU: Je li lakše živjeti u laži ili u istini koja će uznemiriti
11.12.2017

U „Čarobnjaku iz Oza” se radnja završava kada Doroti zaviri iza kulisa i vidi šta se zapravo dešava. Ni regionalnoj javnosti ne bi bilo teško zaviriti iza kulisa da ima hrabrosti i da hoće.

florens hartman
Florens Hartman: Ovo je drugi put da nedozvoljena sredstva uđu u Tribunal
29.11.2017

Kada sam ja bila u zatvoru, konzulici Francuske je zabranjeno da mi donese čokoladu - zašto za sve ne važe ista pravila?

murat
Murat Šabanović: Mektiću, haj'mo zajedno u Višegrad
27.11.2017

Taj Zoran Slavković, iz Smedereva, čovjek koji živi u mojoj kući u Višegradu, bio je, prema mojim saznanjima, u jedinici dobrovoljaca iz Rusije. On, dakle, nije terorista koji je iz Srbije došao sa Rusima ratovati protiv Bosne, a ja, koji sam branio