Lutrija BiH
edina

33 pitanja za umjetnicu Edinu Selesković: Moje najveće bogatstvo su moje ideje

08.04.2017
1. Za one koji možda ne znaju, možete li ukratko predstaviti Vaš projekt „Think Freedom“ (Misli sloboda)?
- Projekat Think Freedom je moja borba da približim suvremenu umjetnost javnosti, da pokažem da njena relevantnost nije slučajna i da dokažem mladim ljudima da su zidovi nemogućnosti fikcija jednostranog razmišljanja. Radi se o multimedijalnoj instalaciji koja nosi hiljade elemenata – skulptura u simbolu ptice stilizovane u metalne trake koje se kao dvije ruke spajaju. Think Freedom je više od urbanog spektakla, jer je na svakoj ptici ispisana poruka srednjoškolaca sa kojima razgovaram o njihovoj viziji svijeta, o budućnosti i slobodi. Ona je najveća studija slobode sa hiljade promišljanja o njoj iz različitih kultura, ukazujući na njenu krucijalnost.

2. Zamišljen je kao četverogodišnji projekat (2015-2019) koji će putovati po svijetu. U kojim gradovima je instalacija postavljana do sada, a gdje će sve biti u ovoj godini?
- Nakon premijere u Vijećnici 2015. godine, dobili smo poziv da postavimo instalaciju u New Yorku. Kada smo sve dogovorili shvatila sam da želim da ovaj projekat pružim gradovima globalno - da Sarajevo bude prvi, a Njujork posljednji grad domaćin. Jer u vremenu kada trebamo ići naprijed s alatima novih tehnologija mi se vraćamo u konzervativnost. To je izazov suvremene umjetnosti. Naš izazov je na turneji u Novom Sadu, Banjoj Luci, pa Ljubljani, Splitu, Podgorici, Skoplju, Berlinu, Briselu, Kopenhagenu, Lisabonu. Sljedeće godine smo u Ekvadoru, Peruu, Argentini, Japanu... I poruke mladih ljudi iz svih gradova domaćina ćemo zajedno postaviti u Njujorku 2019. Tada će biti i premijera kreativnog dokumentarca, u režiji Ahmeda Imamovića sa promišljanjima istaknutih intelektualaca planete i odom konceptu slobode.

3. S obzirom da je namijenjena za javne prostore, koliko Vam to otežava organizaciju?
- Think Freedom zahtijeva infrastrukturu ogromnih razmjera. Osim mog tima menadžmenta, koji je konstantno uz mene i u Njujorku i ovdje, u svakom gradu imamo fantastične partnere koji aktiviraju lokalne institucije, škole, univerzitet, volontere, gradove. Sa nama su od samih početaka i ekspertiza metalne industrije Kovan iz Gračanice, razumijevanje Ambasade SAD, i entuzijazam gradonačelnika i gradske uprave grada Sarajeva.

4. Šta će se desiti s eksponatima kada se sve završi?
- Svaka skuptura je unikatni umjetnički rad. Dio ćemo prodati, a dio donirati gradovima domaćinima.

5. Da li ste trenutno angažovani na još nečemu?
- Kao da tu radim više nego u Njujorku, a i tamo sam imala neprekidne radoholičarske dane. Slikam nove serije, dizajniram izazove, od grafike do arhitekture. Često se nađem i u navijačkom timu suprugu, kao i na ogradama životnih mečeva koji su pred našim najvećim malim ljubavima, a njih je pet!

6. Dugo ste živjeli u Njujorku, ali ste se ipak vratili u BiH. Moram pitati da li je nostalgija prevagnula ili...? 
- Ja sam u stanju perpetualne nostalgije od dana kada sam 1991. krenula u SAD. U tom procesu sam shvatila da se dobro osjećam na obje strane Atlantika. U BiH sam posljednjih godina puno više nego u Americi, ali moja prisutnost na umjetničkoj sceni Njujorka je i dalje bitna. Razlog mog „povratka“ je jedino velika ljubav prema čovjeku mog života i našoj porodici. 

7. Kako ste uopšte otišli u Ameriku i kojim povodom?
- Meni je bilo 16 godina i program razmjene studenata je bio samo povod da svoje snove i ambicije iskažem. Moja tvrdoglava želja da idem u svijet koji ne poznajem nije bila vezana ni za politiku ni za ekomoniju nego za lude snove  tinejdžera. Međutim, umjesto 10 mjeseci ostala sam 25 godina ponajprije zbog rata, a onda i zbog umjetnosti i Njujorka. 

8. Šta smatrate prelomnim momentom za karijeru u Americi s obzirom da ste tamo bili sami i jako mladi?
- Kada sam odlučila da radim ono o čemu sam sanjala. Podrška likovne akademije u Vašingtonu mi je otvorila vrata u umjetnički svijet, ali je učinila i da shvatim da ništa nije nemoguće i da vrijedi prebroditi strahove, ušutkati glasove nevjerice. Više mi nije bilo kraja.

9. Ima li Tuzla, u kojoj ste se skrasili, ipak neke simbolične prednosti u odnosu na megalopolis poput „Velike jabuke“?
- Dvije su prednosti: nana Hajrija Selesković i majka Maca Berbić.

10. Da li je otežavajuća okolnost iz male BiH graditi svjetsku karijeru?
- Granice su smješne. Moja pripadnost spisku National Museum of Women in the Arts među top hiljadu žena slikara Amerike otvara mi vrata, a svijet je prihvatio pravila elektronskih komunikacija. Regulative u BiH, pečati, potpisi i slično su posvećeni zaštiti kulturnog blaga neuzimajući u obzir aktivne umjetnike i otjerale bi odavde svakoga malo manje zaljubljenog umjetnika koji danas živi od svoga rada.

11. Jedan ste od osnivača umjetničke zajednice Williamsburg u Njujorku. O čemu se tačno radi?
- Te 1999. sam ostavila komfor Manhattna za prostrani atellje u nekada fabričkoj zgradi sa pogledom na Lower East Side. Nismo bili svjesni da će dolazak umjetnika u Williamsburg prerasti u pokret. Tada smo formirali artist collaborative The Stoodio kako bismo povezali sve nas i one koji za nama dolaze i jednu po jednu staru fabriku pretvaraju u umjetničke prostore. Ubrzo su u taj kvart došli i cool-restorani, prodavnice, galerije. Manhattan nam više nije trebao - on je dolazio nama. 

12. Koji prostor u kojem ste izlagali do sada je na vas ostavio najupečatljiviju impresiju?
- Mislim da i pored svih galerija, muzeja i Njujorka ili Taipeia, sarajevska Vijećnica je ipak ostavila najveći emotivni efekat na mene. Ona više nije samo zgrada, zidovi i dekor, ona je svjedok vremena i istorije, ona kao da pamti i priča storije. Ušla sam tamo sa skulpturama i ogromnim poštovanjem i izašla sa još većim divljenjem.

13. Oprobali ste se i u svijetu mode?
- Moda je ušla u moj život iz jednog razgovora i jedne ideje se pretvorila u moje učešće na 6 NY Sedmica mode na Bryant parku. Biti dio te scene je i magično i frustrirajuće, ali skulpture na tijelu koje sam izrađivala prvo za drugog dizajnera, a onda i za svoju modnu kuću postale su hit. Ubrzo sam bila i na filmskim snimanjima kao production designer, pa i na predstavama Off Broadwayja.

14. Sa kolegom Adinom Hebibom ste oslikali mural u bh. ambasadi u Washingtonu, što je poprilična rijetkost u CV-u bilo kojeg umjetnika. Kako je došlo do toga, na čiji poziv i šta je na muralu?
- U Vašingtonu sam u jednoj prodavnici umjesto na željeni kist naišla na interesantnog slikara koji je bio u posjeti iz Sarajeva. On je dobio poziv da uradi taj mural, a ja kao student sam mislila njemu tek pomagati. Međutim, Adin me je od prvoga dana tretirao kao kolegu i tjerao da radim više i „jače“. Ta suradnja se nastavlja i danas. Uostalom, on me je i „natjerao“ da izlažem u Tuzli kada sam i upoznala svog supruga. Jedini logičan slijed je bio da mi Adin bude i kum.

15. Imali ste još nekoliko zanimljivih projekata za koje rijetki znaju da su vaše djelo, poput kreacije dresa košarkaške reprezentacije BiH?
- Volim raditi projekte koji podrazumijevaju vizuelna rješenja na komplikovana pitanja. Tako je i sa dresom bh. reprezentacije u košarci. Ja sam to prihvatila kao izazov kako jednim dresom opisati milione sati treninga, truda i nade, kako jednim simbolom povezati milione ljudi koji svoje želje i ljubav ostavljaju na ramenima tih košarkaša. Za mene tu se nije radilo o komadu platna već o ljubavi prema domovini i alatima suvremenog dizajna. Uvijek sam spremna za nove izazove koji šalju poruku iz BiH i to radim besplatno.

16. Prošle godine ste bili predsjednica žirija u izboru za „Superženu BiH“. Koliko ste generalno zadovoljni napredovanjem ljepšeg pola na polju polne ravnopravnosti?
- Dolazim iz porodice gdje su se generacijama sa ponosom educirale žene. Mislim da smo u ovoj „tranziciji“ nazadovale, a i cijelo društvo sa nama. Projekat Superžena je dokazao da nije problem u tome što nema pametnih, ambicioznih, ostvarenih, obrazovanih žena s izvanrednim uspijećem u svim poljima života, nego što su one rijetko dio javnog dijaloga, malo sudjeluju u procesima odlučivanja. Ne znam kako smo došli do ovoga, ali znam da to moramo zaokrenuti. Ovom društvu ne trebaju žene kao ukrasi, već žene koje nas svojim obrazovanjem mogu povesti u novi vijek. Imam sreću da sam puno takvih žena upoznala i ponosim se našom Superženom.

17. Osjećate se bosanskom, američkom ili bosansko-američkom umjetnicom?
- Osjećam se super i kao američka i kao bosanska umjetnica, prihvatam dobre stvari i iz jedne i iz druge kulture i u tom miksu nalazim svoj put. Ni ono američka bez onog bosanska ne bi imalo smisla, a ni obrnuto. Zbog toga se osjećam bogatijom i ne želim se odreći ni jednoga ni drugoga.

18. Posjećujete li izložbe drugih kolega, u BiH ili u Americi ili to radite samo na poziv bliskih prijatelja?
- Naravno.

 19. Uprkos svim nedaćama, čini se da su kultura i umjetnost u BiH iznad nekog generalnog prosjeka?
- Umjetnost je ovdje stvar pojedinaca i sve ovisi o energiji i entuzijazmu jednog umjetnika! A nama kultura najbolje ide. 

20. Koliko je umjetnost danas komercijalna?
- U Njujorku je umjetnost biznis. Čudna mi je percepcija umjetnika ovdje da je boem, gladan i jadan, jer umjetnost pomjera planetu i povezuje tehnologije. Mi na umjetničkoj sceni Njujorka, da bismo bili umjetnici, moramo imati suvremeni pristup svojoj karijeri. Glupo je da ovdje sve vrijedi više od umjetničkog stvaranja koje oblikuje planetu. Ako naši susjedi mogu izračunati da im je kreativna industrija druga po doprinosu BDP-u, onda bismo i mi malo trebali razmisliti o njenom potencijalu.

21. Kažu da umjetnici u svoje radove prenose ono što osjećaju oko sebe. Šta se u vašem radu promijenilo sa preseljenjem?
- Ljubav i porodica su me oplemenili i učinili me manje sebičnom. U Njujorku slikam i prodajem, ali u BiH želim dati dio sebe kako bih umjetnost imala snagu da promijeni svijet. I ona to može. Ovih dana moja motivacija su mladi ljudi sa kojima radim. Moja umjetnost i ja smo platforma koja im jača glas, koja ih ohrabruje da dignu glavu i kažu, pitaju, osporavaju ili odobravaju, koja ih povezuje. Gdje god da krenem naiđem na mlade ljude koji me iznova oduševe. Moramo ih malo više slušati. 

22. Na proteklim izborima, zajedno sa suprugom Zlatkom Berbićem, bili ste angažovani na listi „Glasam za Tuzlu“, koja nažalost nije ostvarila očekivani rezultat. Šta je razlog i ostajete li i dalje u politici?
- Mislim da je dužnost svih da se angažuju. Ne želim se žaliti na stanje stvari ako ništa nisam uradila da ih promijenim. Stala sam uz svog supruga koji isto tako razmišlja i okrenuli smo priču. Stvari će se poboljšati samo onda kada svi ponaosob prihvatimo odgovornost za naše stanje, dobro ili loše. 

23.  Koji su najveći problemi Tuzle?
- Mislim da se Tuzla nije snašla u socio-ekonomskim promjenama i da je ostala u razmišljanju o prošlosti. Teško mi je što djeca udišu sumpor, mladi odlaze, što vrlo rijetko ljudi imaju osmijeh na licu. A sve je to rješivo. Tuzla ima toliko potencijala koji nije iskorišten jer je u raljama tradicionalnih politika na koje glasači nasjedaju.

24. Kako generalno ocjenjujete političku situaciju u državi koja se ne mijenja dvije decenije?
- Imamo vrlo čudan sistem koji se sa svojim naherenim poretkom čini nepromjenjiv. Svi ga vide kako blesavo stoji, ali niko neće da ga dira, jer iako se ponekad zaljulja i polomi mnoge pod sobom, ipak nas je više strah činjenice da može da padne. 

25. Kako vaše kolege u Americi vide pobjedu Donalda Trumpa?
- Devastirajuće. Govorimo o čudnim stvarima u BiH, a cijeli svijet kao da ide nizbrdo. Kako je moguće da Obama nakon osam godina ostavi za sobom podijeljenju Ameriku i u bitkama na još više frontova? Kako je moguće da su najsiromašniji i najugroženiji vidjeli svoj spas u tom čovjeku!? Nikome nije jasno i zapravo niko i ne zna kakav će Trump biti predsjednik. Možda nas sve iznenadi i uradi neke dobre stvari.  

26. Pretpostavljam da Vam je majčinstvo najvažnija uloga u životu. Kako to spajate sa svojom profesijom koja je više vezana za trenutke inspiracije nego za neko fiksno radno vrijeme?
- Majčinstvo me nije promijenilo, ali je probudilo lijepe stvari u meni. Aya je u mom ateljeu od svog 7. dana života i umjetnost je dio nje. Radujem se i uživam i sa još četvero ljubavi, djece koju sam naslijedila i to podjednako.

27. Dobitnica ste brojnih nagrada i priznanja. Da li je možda neka ipak za nijansu draža od ostalih?
- Jedini sam dobitnik stipendija i Sculpture Space fondacije, koja isključivo nagrađuje skulptore, i Golden fondacije, koja isključivo nagrađuje slikare. To mi je naravno velika čast, posebno jer su obje prestižne u diskusiji: slika ili skulptura kao vodeći medij suvremene umjetnosti? Ja sam uspjela premostiti taj jaz među njima.

28. Kako prolazite kod inostrane kritike?
- Ne čitam kritike. Gledam na svoje kolekcionare i publiku kao na kritičare jer su oni ti sa kojima komuniciram i koji podržavaju moj rad.

29. Koliko je kritika zapravo relevantna za jednog umjetnika?
- Rijetki su kritičari koji daju konstruktivan odraz, a sve više je onih koji jednostavno izvještavaju i u vrtlogu nedefinisane lingvističke akrobatike zbune i nas umjetnike, a i publiku. A o kritici u BiH ne znam baš ništa.

30. Šta ste poželjeli sebi u Novoj godini?
- Ova godina je radna, radna, radna. Nadam se da će svi u BiH biti ponosni što umjetnošću prezentujemo našu zemlju u cijelome svijetu. Bila bih presretna da natjeram barem jednu mladu osobu da kaže onako s uperenim kažiprstom: „Ako može ona, mogu i ja!“

31. Dugo nije bilo takvih minusa kao ove zime. Kako ih podnosite?
- Jedva. Danas mi Aya kaže da nije fer da nas snijeg ovako vara i da ne da cvijeću da naraste. Ja se slažem.

 32. Imate li još neka interesovanja koja nisu poznata široj javnosti?
- Pišem dnevnike koji su samo za moje oči i to još od svoje osme godine. Neke teške trenutke liječim njihovim čitanjem. Eto, to je mala tajna.

33. Šta smatrate najvećim bogatstvom, ne računajući porodicu naravno?
- Moje najveće bogatstvo su moje ideje koje me često proganjaju, zbog kojih ne mogu spavati, koje me tjeraju da radim više i više. Bez njih ne bih bila ja.



NAJNOVIJE IZ RUBRIKE

sun
U BiH sutra sunčano
20.10.2017

U Bosni i Hercegovini sutra se očekuje sunčano vrijeme, ponegdje uz malu do umjerenu oblačnost.

vlada fbih
Danas telefonom održana 88-ma hitna sjednica Vlade FBiH
20.10.2017

Nogometnom/Fudbalskom savezu BiH 150.000 KM, Rukometnom savezu BiH 60.000 KM i Asocijaciji sjedeće odbojke BiH 60.000 KM.

ko
Agrokor - Uloženi iznimni napori u stabiliziranje poslovanja Konzuma u BiH
20.10.2017