os

ORUŽANE SNAGE BiH :Evo kakvo nam je stanje u vojsci ...

03.04.2017
Piše: Đuro Kozar ( Magazin Start BiH)

General Mirsad Gutić, koji je vojnu akademiju završio kao tenkist, tri godine je u penziji, ali redovno prati zbivanja u Oružanim smagama Bosne i Hercegovine, pa smo ga zamolili da u jednoj rečenici ocijeni stanje u vojsci:  
- Ustroj OSBiH je po standardima NATO-a, starješine su stručne, a vojska dobro uvježbana – samo zaostajemo u naoružanju i vojnoj opremi. 

PLATI, PA KLATI: To je očekivani odgovor, a ovakvo stanje je posljedica nedovoljnog ulaganja u moderniziranje arsenala. Kad nema novca, nema ni nabavke novog ili polovnog naoružanja. Opet, imamo 16.500 tona viška naoružanja, municije i minsko-eksplozivnih sredstava. Tako dolazimo do apsurda da onoga što nam treba - nemamo, a nepotrebne gvožđurije imamo preko glave, s tim što uništavanje zastarjelog naoružanja puno košta.
Inače, godišnji proračun za vojsku godinama iznosi 290 miliona KM, s tim što se taj iznos nikad dokraja ne isplaćuje. To je manje od jedan posto od bruto nacionalnog dohotka, a zemlje članice NATO-a moraju izdvajati najmanje dva posto.
General Gutić, koji je iz OSBiH otišao s dužnosti komandanta Komande za podršku, kaže da vojska u situaciji besparice čini mnogo da u dobrom stanju održava postojeću perspektivnu borbenu tehniku. Što bi rekao narod, „krpež kuću drži“. 

USTROJ: Po NATO-ovoj doktrini, imamo tri pješadijske, zatim Brigadu taktičke podrške i Brigadu zračnih snaga i protivzračne odbrane. Prema svjetskim mjerilima, brigada može u svom sastavu imati od 1.500 do 5.000 vojnika, s tim što brigade OSBiH imaju od 1.000 do 2.500 pripadnika. Dakle, u njima je većina od 9.200 naših vojnih profesionalaca, budući da nemamo ni obavezno dobrovoljno služenje vojnog roka. Izlaz na more imamo, ali nam ratna mornarica ne treba. Brigadama je nadređena Operativna komanda OSBiH, locirana u kampu Butmir kod Sarajeva. Postoje i tri počasna pješadijska puka koji gaje tradicije ratnih formacija: Armije BiH, Vojske Republike Srpske i Hrvatskog vijeća obrane i oni nemaju operativnu funkciju. Doduše, nose naziv puk, ali taj termin treba uvjetno shvatiti, jer riječ je maloj skupini od 40 do 50 vojnika za odavanje počasti povodom obilježavanja određenih događaja iz prošlosti.

Težište obuke, priprema za mirovne misije i pomaganja civilnom sektoru je na trima pješadijskim brigadama – Četvrtoj, čije je sjedište u Čapljini, Petoj, sa komandom u Tuzli, i Šestoj, koja je u Banjoj Luci. One u svom sastavu imaju po tri pješadijska bataljona, po jedan artiljerijski bataljon, izviđačku četu, vod vojne policije i vod veze. Brigade koriste kasarne ili baze bivše JNA, s tim što se na modernizaciji najviše učinilo u „Kozari“, u Banjoj Luci, u kojoj je nekoliko komandi i formacija.

JURIŠNA PUŠKA: Američka vojska donirala je našim oružanim snagama 45.000 automatskih pušaka M-16, koju nazivaju i jurišnom puškom, a koristi standardni NATO-ov kalibar 5,56 mm. To je višenamjensko malokalibarsko oružje na koje se postavlja optika, potkalibarski bacač granata i prugušivač zvuka. Iz ove puške mogu se ispaljivati i tromblonske mine. Na pušci su ugrađeni mehanički nišani, a može se opremiti i pasivnim noćnim nišanima. Ručica za nošenje ujedno predstavlja i mehanički nišan. Efikasno nišanjenje se postiže do 500 metara, domet bacača je 300 m. U spremniku je 30 metaka. 
Puška M-16 je u operativnoj upotrebi u više od 80 zemalja, među kojima je i 15 članica NATO-a. Proizvedena je u više od osam miliona komada, od kojih je 90 posto još u upotrebi.  Kroz godine ovaj tip puške korišten je i kao osnova za razvoj cijelog niza jurišnih pušaka ne samo u SAD-u nego i u svijetu, a jedino su Rusi ostali pri svom „kalašnjikovu“.

MINOBACAČI I HAUBICE: U ranijim ratovima artiljerija je imala izuzetno važnu ulogu, a ima i u aktuelnim oružanim sukobima, pa je mnogi vojni stručnjaci nazivaju „kraljicom bitke“. S obzirom na težinu oruđa, dijeli se na laku i tešku artiljeriju, a po namjeni, uz zemaljsku (neki kažu i poljsku) artiljeriju, postoje još i protivtenkovska, protivavionska i obalna artiljerija. U odnosu na velike armije, naše topništvo zaostaje, jer je naslijeđeno iz bivše JNA i programa „Opremi  i obuči“ koji je bio realiziran u Vojsci Federacije BiH. Posjedujemo 9.350 minobacača 120 mm, 70 haubica M-101, oko 120 haubica D-140, 50 haubica „nora“ M-84, oko 100 haubica M-114A2. U magacinima ima još nekih tipova topova koji su proizvedeni u SAD, Rusiji i bivšoj SFRJ, ali tim oruđima odavno je prošao rok trajaja. 

U Vojsci Srbije postoji Mješovita artiljerijska brigada, a u Hrvatskoj vojsci topničko-raketna pukovnija, a kod nas su minobacači, topovi i haubice raspoređeni u bataljonima pješadijskih brigada. S obzirom na takav ustroj u operativnom smislu najviše se preferira minobacač 120 mm, koji je male mase i brzo i lako mijenja položaj za djejstvo. Do 1991. proizvodio se u namjenskoj industriji „Unisa“ u Vogošći u BiH, a sada se po istoj licenci, uz neka poboljšanja, pravi u „Krušiku“, u Valjevu u Srbiji. Spada u skupinu teških minobacača, ima domet do 6.500 metara, a opslužuju ga četvorica vojnika. Neki noviji asimetrični sukobi u svijetu pokazali su da ovo oruđe može blagovremeno pratiti i podržavati pješadiju u svim fazama i uvjetima borbe.
Među dalekometnim ariljerijskim oruđima izdvaja se samohodna haubica „nora“, čiji je domet do 40 km, a visoka taktička pokretljivost omogućuje joj brzo zauzimanje vatrenog položaja na različitim vrstama terena. Opslužuje je 4-5 vojnika. Više kooperanata je sudjelovalo u njenoj proizvodnji u SFRJ, a sada se proizvodi u Srbiji, jer je u Beogradu kompletna tehnička dokumentaciju za ovaj tip oruđa.

GROBLJE TENKOVA: Glavni borbeni tenk OSBiH je donirani američki M-60A3 iz serije „paton“ i mi ih imamo 50 u punoj gotovosti. Oni se redovno servisiraju i za njih postoje dijelovi. Tenkovi se nalaze u Oklopnom bataljonu u bazi „Orao“ u Tuzli, a ovaj bataljon je u sastavu Brigade za taktičku podršku, čija je komanda u Rajlovcu. Ruskih tenkova T-55 koji su ostali od bivše JNA ima 125, a u voznom stanju ih je polovina, dok se ostali koriste za rezervne dijelove i vjerovatno će oni u skorije vrijeme biti uništeni, tj. ono što je ostalo od njih ako se ikako može nazvati tenkom - konstrukcija i kupola bez cijevi. Oklopni transporteri su nam manje donirani, a ono što imamo dosta je zastarjelo jer je naslijeđeno od bivše JNA. 

Otkud toliko zastarjelih tenkova u OSBiH? To su donacije raznih zemalja u okviru progama „Opremi i obuči“, koji su u Vojsci Federacije BiH vodili penzionirani i američki oficiri. Zanimljivo, dosta tih čeličnih grdosija po dolasku u luku Ploče nije moglo „prohodati“. Poslije su neki osposobljeni u Tehničko-remonetnom zavodu u Hadžićima, ali vrijeme je učinilo svoje tako da ta starudija sada samo nepotrebno zauzima prostor u kasarnama i bazama
U OSBiH nema nijednog tenka M-84 koji je proizveden u Tvornici „Đuro Đaković“ u Slavonskom Brodu, uz kooperaciju 240 preduzeća iz bivše Jugoslavije, među kojima su iz BiH bili: „Famos“, Hrasnica, „Zrak“ Sarajevo, „Pretis“ Vogošća i „Bratstvo“ Novi Travnik. Kao novinar „Oslobođenja“ 1984. godine prisustvovao sam promociji ovog tenka, na poligonu Manjača kod Banje Luke, i uvjerio se u njegove borbene sposobnosti. Tenk M-84 je razvijen na osnovu ruskog T-72, a od 1984. do 1991. godine proizvedeno ih je 650 i oni su sada u naoružanju Vojske Srbije.

HELIKOPTERI: OSBiH nemaju nijedan borbeni avion, s obzirom na to da je prije deset godina 13 „jastrebova“ i sedam „orlova“, zbog zastarjelosti, povučeno iz upotrebe. Ovi zrakoplovi su bili u sastavu bivše JNA, a u toku rata u BiH bili su na aerodromu Mahovljani, kod Banje Luke. Zbog nedostatka aviona, naše ratno zrakoplovstvo svedeno je na jednu brigadu opremljenu transportnim helikopterima Mi-3 i UH-1, kao i višenamjenskim „gazelama“ koje imaju ograničene borbene mogućnosti. Na spisku je oko 20 ovih aparata, ali poletjeti može samo polovina. Helikopteri su se odlično pokazali prilikom gašenja većih požara ili spasavanja ljudi za vrijeme poplava u BiH, ali zbog zastarjelosti kvarovi su češći.  Zapovjednik Zračne brigade brigadir Dragan Nakić smatra da, u situaciji kad su helikopteri više na stajanci, a manje u zraku, piloti nemaju potrebne trenažne letove što negativno utječe na njihovu letačku kondiciju.

Očito, došlo je vrijeme da se krene u nabavku novih transportnih helikoptera koji bi bili u funkciji civilne zaštite. Vijeće ministara BiH krajem prošle godine donijelo je odluku da se do 2018. izdvoji 300 miliona KM za nabavku 12 novih helikoptera, te za generalni remont i održavanje postojećih rentabilnih aparata. Ova suma se na prvi pogled doima nemogućom kad se zna da se godišnje za OSBiH izdvaja 290 miliona maraka, ali da bi Zračna brigada bila koliko-toliko spremna za svoju funkciju u miru ova investicija je neophodna i važna za oba entiteta.

Što se tiče protivzračne odbrane, situacija je bolja nego u pogledu helikoptera, budući da Brigada RV i PZO ima dovoljan broj prenosnih navođenih raketnih sistema „stinger“ iz SAD i „strijela“ iz Rusije. Raketa zrak-zrak tipa „stinger“ može se ispaljivati i iz borbenih helikoptera.
 
DODIK PROTIV VOJSKE: Vlast u entitetu RS, sa predsjednikom Miloradom Dodikom na čelu, godinama tvrdi da Bosni i Hercegovini uopće nisu potrebne Oružane snage i zahtijeva njihovo ukidanje, odnosno potpunu demilitarizaciju države. Ove pogrešne teze srećom odbacuju bošnjačka i hrvatska elita pored ostalog i radi toga što zemlja koja je u Partnerstvu za mir NATO-a mora imati vojsku. Inače, reforma Oružanih snaga BiH je najbolja reforma realizirana u BiH, a vojska je jedan od faktora stabilnosti. Premda svjesni činjenice da se OSBiH ne mogu ukinuti, poslanici iz RS-a povremeno u Parlamentarnoj skupštini BiH pokušavaju da opstruiraju vojsku, ali svaki put dobijaju adekvatan odgovor od onih koji žele graditi naše OS. Inače, najmanje 4.000 Srba iz RS-a zaposleno je u OS i Ministarstvu odbrane BiH i oni sigurno ne žele da izgube izvor svoje egzistencije.

DOKAZALI SE U AFGANISTANU: Pripadnici Oružanih snaga BiH već 15 godina sudjeluju u mirovnoj misiji u Afganistanu i tamo dokazuju svoju vrhunsku borbenu spremnost. Na rok od šest mjeseci tamo odlazi 45 vojnika iz tri pješadijske brigade, a od decembra prošle godine nas reprezentira 6. brigada, čija je komanda u Banjoj Luci. Do sada je u misijama bilo više od 1.200 vojnika iz BiH. Pripreme za odlazak u mirovnu misiju traju pola godine, a o tome kako su pripremljeni najbolje potvrđuje činjenica da su na afganistanskom tlu, tačnije u pokrajini Helmand, spremni suočiti se sa svim okolnostima.

 KINESKE MAŠINE:Nekoliko vrijednih robusnih inžinjerijskih mašina Oružanim snagama BiH donirala je Narodna Republike Kina i njima raspolaže bataljon inžinjerije u Derventi, koji je u sastavu Brigade za taktičku podršku. Time je podignuta sposobnost ovog roda vojske na višu razinu, prvenstveno u pomoći civilnim strukturama. Ove mašine imale su veliki značaj u pomoći koje su OSBiH pružile ugroženim ljudima nakon velikih poplava u BiH tokom 2014. godine.

VIŠAK 40.000 KOMADA ORUŽJA:U skladištima OSBiH nalazi se više od 40.000 komada različitih tipova i kalibara naoružanja naslijeđenih od bivših entitetskih vojski koje je proglašeno neperspektivnim. Planirano je da se problem viškova naoružanja rješava metodama prodaje, donacije i uništenja. Dio tog oružja je uništen, a dio je, nažalost, pokraden iz vojnih skladišta. Lopove najviše interesiraju pištolji, premda su zastarjeli.
 



NAJNOVIJE IZ RUBRIKE

makedonija
SRBI, MI VAS VOLIMO ILI ZA SVAĐU JE POTREBNO DVOJE!
23.08.2017

Današnja naslovnica prestižnih makedonskih dnevnih novina "Sloboden pečat" oduševila je region!Evo šta o ovome,ali i diplomatskim odnosima na relaciji Beograd-Skoplje za Start piše Oliver Branković,stalni dopisnik Makedonske radio televizije u Srbiji

vida
Hraniteljstvo je način života: TREBA ZNATI LJUBAV DATI
22.08.2017

Tetu Vidu možemo nazvati pionirkom hraniteljstva u Bosni i Hercegovini.

ahmed
Ahmed Husagić : Ministar Kurz izmišlja priču o pokrivenim ženama u BiH zbog ...
22.08.2017

Ahmed Husagić, koordinator za integracije Socijaldemokratske partije Austrije, reagovao je danas nakon izjave austrijskog ministra vanjskih poslova Sebastiana Kurza da se ženama u Sarajevu i Prištini plaća da u javnost izađu potpuno pokrivene. Njegov