Lutrija BiH
raza

Razija Mujanović za magazin Start BiH: Rekli su, donesi 100.000 KM i biraj poziciju

26.03.2017
Čime se trenutno bavite?
- Trenutno se ne bavim ničim konkretno. Odmaram. Imala sam ambicije po okončanju karijere da nešto radim vezano za košarku, ali to ovdje jako loše funkcioniše tako da sam odustala.

Bilo je ideja o pokretanju kluba?
- Bila je ideja vezana za školu košarke, mada su mediji to predstavili kao privatan klub, ali to nije tačno. Međutim, teško je to ovdje organizovati, naročito dvorane, jer niko ne pravi nikakve ustupke. Morate uložiti dosta svog novca. Uglavnom, odustala sam na kraju.

• Pa šta dalje?
- Već devet godina je prošlo od okončanja karijere. Sada imam vremena za sebe, porodicu i prijatelje. Dosta putujem i to je ono što sebi nisam mogla ranije priuštiti. Dok sam igrala znalo se kada jedem, kada idem na spavanje... Sada je život drugačiji. Što se tiče sporta, nemam nikakvih planova. Prošlo je već i dosta vremena. Kada sagledate kompletnu situaciju, čovjek se ohladi. 

• Sa kim ste u kontaktu od saigračica?
- Najviše sa Marom Lakić. Onda Stojankom Došić, povremeno sa Zoricom Dragičević, Draganom Jeftić... Nekako smo razbacani. Ovdje u Sarajevu sa Timom Džebo. 

• Kako je Tuzla, pored toliko većih gradova u bivšoj državi, imala tako jaku košarku?
- Mi smo počeli iz Druge lige. Djevojke su bile mlade, a imale smo i mladog, ambicioznog trenera Mikija Vukovića. Sve je bilo bazirano na ozbiljnom radu. Miki nikada nije dozvolio da se Uprava miješa u to ko će igrati. Ja sam se tada pojavila kao visoka djevojčica. On je uporno radio sa mnom, dovodio čak i druge stručnjake da mi drže treninge.

• Gdje je on danas?
- Sada je u penziji, a živi na relaciji Tuzla - Valensija.

• Po čemu pamtite te godine?
- Svaka utakmica je bila doživljaj. Nije bilo novca i više se igralo iz ljubavi. Niko nije razmišljao o parama. Zanimao nas je dobar rezultat i igra. Publika u Tuzli je bila nevjerovatna. Kako smo bolje igrali, to je sve više i publike bilo. Tuzla je živjela za košarku.

• Kada ste zadnji put ušli u Mejdan?
- Bila sam ljetos na Nurkićevom kampu. Prije toga nisam bila od 2009. godine.

• Koga smatrate najzaslužnijim za uspjeh u karijeri?
- Mikija. On me uvijek bodrio. Bio je veliki optimista. Nisam mogla ni sanjati da ću biti najbolja igračica Evrope. U to vrijeme je Polona Dornik bila prvi centar reprezentacije, a on je govorio da ja mogu prestići njen nivo iako je to meni zvučalo nemoguće. Srela sam ga prošlo ljeto u Tuzli i uvijek se lijepo sresti sa njim.

• Vaš odnos sa Košarkaškim savezom BiH nikada nije bio dobar?
- Ne znam da li igraju neku igru, ali ja nemam nikakav problem. Kada se u Savezu spomene moje ime, svi okrenu glavu. Ne znam zašto. Možda im ne odgovaraju moji rezultati. Postoji li iko u Savezu ko ima približnu karijeru poput moje!? Nemamo nikakav odnos ni saradnju.

• Šta se desilo sa Vašom nominacijom za FIBA Kuću slavnih?
- Ne znam. Mene je prvo nominovao Brčko Distrikt, a kada su vidjeli ovi u Savezu, onda su oni kao to preuzeli. Trebali su samo poslati dopis sa mojim rezultatima. Jednom su me nazvali iz Saveza i rekli da se trebamo vidjeti i da ja napišem šta sam sve osvojila u karijeri. Nikada me više nisu nazvali poslije toga. Ja sam jednom otišla u Savez samo da pitam zašto nemamo A selekciju. Bili su vrlo grubi, pričali mi o nekakvom patriotizmu, ne znam iz kojeg razloga, jer ja uopšte nisam otišla da sebe kandidujem za selektora, a oni su rekli da ako donesem 100.000 maraka mogu birati poziciju.

• Jedinstvo je propalo, Bosna je na ivici ambisa. Šta je problem domaće košarke?
- Veliki je problem dovođenje stranaca. Mi nismo bogati da kupujemo najbolje. Dovodimo neke prosječne igrače, a i to košta, a gušimo mlade igrače. Pogledajte u Srbiji ko je u Košarkaškom savezu. Tamo su sve vrhunski igrači koji prenose svoje znanje - od košarkaškog do organizacionog, jer mi koji smo igrali vani znamo kakav je sistem tamo. Vrlo je bitno znati kako privući sponzore. Ne možemo samo očekivati da država nešto da. Ni u Italiji i Španiji ne daje država, ali postoje neki drugi sistemi. Druga stvar, nama je i prije domaća liga služila kao odskočna daska da odemo vani i tamo zarađujemo, a ne ovdje. Danas svi prvo pare traže. I uprava ovdje sada prvo gleda kako će ona prosperirati, a ne tim. To je jako ružno. Klubovi propadaju zbog sitnih interesa.

• Rezultati seniora su uvijek bili mamac za privlačenje mladih. Nažalost, danas u domaćoj košarci, pogotovo ženskoj, teško je pronaći uzora. Kakav je sada uopšte interes djevojčica za ovim sportom?
- Interes je vjerovatno slabiji upravo iz razloga što klubovi nemaju rezultate, što ne igraju u Evropi i što se to ne prenosi na televiziji. Djeca nemaju uzore. Mene mlade generacije ne prepoznaju. Kada me zaustave to su uglavnom njihovi roditelji koji me prepoznaju i kažu: „Evo Raze Mujanović.“ I zamole  za slikanje. Niko više nema ni strpljenja da pravi ekipu i svi hoće rezultate preko noći. Jedinstvo je od Druge lige došlo do šampiona, a to je trajalo od 1981. do 1989. godine. Stvari su imale prirodni tok. Nismo kupovali strane igračice i tako pravili rezultat jer je to kratkog daha.

• Da li ste imali idola kada ste počinjali?
- Bilo je igračica koje su bile velika imena i kvalitet, ali sam uvijek voljela Sabonisa, koji je u to vrijeme oduševljavao. 

• Bivši košarkaš Dino Konaković je trenutni premijer Kantona Sarajevo, a pored njega mnogi bivši košarkaši su se obreli u politici. Čak ste se i Vi oprobali nakratko?
- Kada uđete u politiku svi svašta obećavaju, ali nakon izbora uvijek treba neko da vas gura. Ja nisam imala nikoga niti sam htjela da me neko gura. Svega se čovjek nagleda u politici, sve je puno namještaljki, a meni to ne treba. Ako nešto ne zaslužujem ili nisam sposobna za to, onda mi to i ne treba. 

• Sjete li vas se ikada iz Olimpijskog komiteta ili nekih drugih sportskih organizacija, bar za neke svečanosti?
- Uglavnom budem pozvana kada je izbor sportiste godine. Olimpijski komitet ni Košarkaški savez me nikada ni na šta nisu pozvali. Nikada me nisu pozvali ni na neku reprezentativnu utakmicu, a to bi bilo jako lijepo. Ne samo mene, jer tu su i Vesna Bajkuša, Tima Džebo... Ali mi se same dogovorimo da nekada odemo na utakmicu. 

• O WNBA nemate visoko mišljenje iako ste igrali tamo?
- Generalno, nisam bila oduševljena Amerikom kao većina ljudi. Meni je Amerika 'nako. Evropa mi je ljepša i bolja, a organizacija je, što se tiče košarke, puno bolja. Doduše, kada sam otišla to je bila tek druga godina od formiranja lige. Više su isticali svoje igračice koje su bile lošijeg kvaliteta. Neke od njihovih „top“ igračica koje su dolazile u Španiju tada nisu, recimo, kvalitetom mogle izboriti mjesto u timu. Jedina lijepa stvar u Americi su pune dvorane i publika. Kod nas nema šanse da 20.000 ljudi dođe na žensku košarku.

• Da li su bar pare tamo?
- Nisu. Tamo postoji novčani limit i fond koji ide na nekoliko najboljih igračica, a ostale žive od sponzora. Međutim, i sponzori traže samo američke igračice. Meni su obećavali neke sponzore u drugoj sezoni, ali ništa se od toga nije desilo. To je sve bilo nesigurno pa sam se zato vratila.

• Uskoro slavite 50. rođendan. Kakvi su planovi?
- Planiram samo turistička putovanja na mjesta na kojima nisam bila dok sam igrala.

• Da li to znači da ste još uvijek finansijski nezavisni?
- Da. Ne daj Bože da zavisim od ove države. Ne bi imala ni za hljeba.

• Plaši li vas politička situacija, bojite li se rata?
- Ma, ne brine me ništa specijalno. Ako bi došlo do rata naravno da bi odmah otišla odavde i zato se ne brinem. U ovoj državi živim samo zato što je volim, zbog prijatelja i ljudi, a ne zato što mi je država nešto dala ili što od nje živim.

• Spominjali ste ranijih godina u nekoliko navrata da razmišljate o odlasku?
- Jesam razmišljala, ali roditelji su mi bili stari i bolesni. Htjela sam sa njima provesti neko vrijeme. Oni su u međuvremenu umrli, a ja sam se nakon toliko godina karijere sada već stabilizovala ovdje. Ali, nikad se ne zna. Možda i odem.

• Kako ste završili u Brazilu, koji je ipak zemlja sambe i fudbale?
- Te 1996. je ženska košarka u Brazilu bila popularnija od muške. Poslije fudbala je bila prvi sport. Kada sam završila četverogodišnji ugovor sa Comom, svaki drugi klub u Italiji bi mi bio manji izazov. Onda sam dobila ponudu iz Brazila na pet mjeseci, a to je zvučalo primamljivo iako sam već znala neke njihove igračice sa turnira. Čak sam i u Brazilu bila sa reprezentacijom Jugoslavije. Tamo sam ostala dvije i po godine.

• I,  kakav je Brazil?
- Ekstra! Čak sam razmišljala da tamo ostanem i živjeti. Daljina je bila problem jer nije daleko već predaleko. Živjela sam u gradiću pored Sao Paola. Život je bio stvarno dobar. Tamo postoji klasna razlika između bogatih i siromašnih i nema srednjeg staleža, ali su svi ljudi veseli. Da li je to zbog klime, ne znam. Košarkašice su bile u gornjoj klasi jer su lijepo plaćali, ali se poslije desila devalvacija reala pa je došlo do neke krize, pa opet uspona... Ali su sve bivše igračice i dalje u i oko klubova.





NAJNOVIJE IZ RUBRIKE

kr
Džumhur protiv Bhambrija za četvrtfinale turnira u Moskvi, na terenu i Bašić
18.10.2017

Najbolji bosanskohercegovački teniser Damir Džumhur danas igra meč drugog kola ATP turnira Kremlin Cup u Moskvi.

33
Konaković: Milion KM za obnovu stadiona 'Asim Ferhatović Hase' i 'Grbavica'
17.10.2017

Nakon obilaska stadiona, Konaković je rekao da je potrebno izdvojiti oko milion konvertibilnih maraka da bi stadion ispunio standarde za odigravanje međunarodnih utakmica.

lt
Lejla Tanović 74. biciklistkinja svijeta
17.10.2017

Takmičarka profesionalnog SMF tima jedina je iz BiH plasirana među 100 najboljih biciklistkinja svijeta.