golub

Sarajevski prevrtač, maskota Olimpijade mladih 2019.

02.03.2017
Golub je uvijek bio simbol mira. I sarajevskih mahala. U padinskim dijelovima grada gotovo da nije bilo avlije iz koje se nije čulo gugutanje. Uzgajanje golubova je generacijama bilo tradicija. Mnogi će reći da je to bio hobi siromašnih. Ako i jeste, ljubav i entuzijazam onih koji su ih držali su bili neprocjenjivi. Novo doba donijelo je nove navike, hobije. Uzgajivača je sve manje, kao i golubova. Slavni sarajevski prevrtač prva je priznata autohtona bosanska vrsta iz cijelog životinjskog svijeta. Njegova jedinstvenost i posebnost u bivšoj Jugoslaviji „certifikovana“ je davne 1984. godine, a tri godine kasnije potvrđena i u Evropskoj asocijaciji pod rednim brojem 888. Danas je na rubu ugroženosti. To nije zaslužio.

RAT DESETKOVAO PREVRTAČA:Budućnost sarajevskog prevrtača bi mogla dobiti svjetliju nijansu zahvaljujući ljudima koji vode Ekološko udruženje za zaštitu i uzgoj ptica Sarajevo, na čijem se čelu posljednje tri godine nalazi Sead Đozo. Ovo udruženje je jedno od najstarijih na Balkanu. Osnovano je 1929. Prema raznim arhivskim spisima, golubarstvo na prostoru Bosne i Hercegovine ima tradiciju dugu 300-400 godina, još od vremena Osmanlija.

- Društvo broji oko 160 aktivnih članova razvrstanih u šest sekcija: sekcija sarajevskog goluba prevrtača, pismonoša, engleskog tiplera, ptičarska sekcija, sekcija kunićara i akvaristika. Što se tiče svih vrsta registrovanih golubova naših članova, njih je oko 5.000. Svake godine naručimo oko 2.000 prstenova za mlade golubove. Od toga je samo 400 sarajevskih prevrtača, a nekada ih je bilo u gradu 10-15.000. Rat ih je uništio - navodi osnovne informacije o Udruženju Đozo koji je već 35 godina njegov član, a golubove drži od svoje sedme godine. Pismonoše i tiplere.

- Nismo zadovoljni brojnim stanjem našeg autohtonog sarajevskog prevrtača koji je na granici da postane ugrožena vrsta. Radimo razne projekte poput skore realizacije golubarnika u Pionirskoj dolini, gdje bismo smjestili najbolje primjerke odakle bi ih slali na svjetske izložbe. Nažalost, više se cijene izvan Sarajeva i BiH nego ovdje kod nas. Ima ga u svim susjednim državama, pa čak i u Americi, gdje su ga naši ljudi odnijeli još nakon Drugog svjetskog rata. Primjera radi, travnički golub je priznat 2000. kao autohtona rasa, ali Travnik kao grad, općina i cijeli kanton ulaže u njega jako puno. Našao se čak i na poštanskoj marki, a dobio je statuu u centru Travnika. To je zasluga prije svega tamošnjih golubara i naravno razumijevanja nadležnih organa - kaže Đozo.
On napominje da u BiH trenutno postoji sedam priznatih vrsta - sarajevski prevrtač, travnički kratkokljuni, zenički prevrtač, bihaćki, brodski, bijeljinski i dobojski prevrtač te još nekoliko vrsta koje su u fazi priznavanja. Svi navedeni, osim sarajevskog, priznati su nakon 2000. godine.

golub 4.jpg

CIJENIMO NAŠE: Veterinar i gradski vijećnik Velija Katica također je dugodišnji član Udruženja i veliki borac za poboljšanje statusa golubara. Ističe da će jedan od zadataka u narednom periodu biti i privlačenje mladih, ne krijući nezadovoljstvo starosnom strukturom uzgajivača.

- Nažalost, ne samo golubarstvo već u svim drugim hobijima koje su mladi nekada upražnjavali situacija danas nije zadovoljavajuća. Informatičke tehnologije su uzele danak. Golubarstvo je „bolest“. To je hemija koja se ne može opisati. Mladi koje se bave golubarstvom su mahom oni koji su tu tradiciju naslijedili od djeda, oca. Na Gradskom vijeću smo se uspjeli izboriti da sarajevski prevrtač bude maskota Olimpijade mladih 2019. godine, koju organizuju Sarajevo i Istočno Sarajevo. To je najveći sportski događaj nakon Olimpijade 1984. godine. Mi nismo svjesni koliko u svijetu znači autohtonost - napominje Katica.

golub 3.jpg

On potom navodi i niz drugih planiranih aktivnosti.
- Imali smo sastanke sa direktorima osnovnih škola u opštini Centar i nadamo se da će se godišnje održavati bar dva časa o domaćim autohtonim životinjama. Ne mislim, naravno, samo na golubove. Ljudi moraju početi voljeti i cijeniti nešto što je naše. Planiramo da pravimo i slikovnice, mada je internet i to poprilično preuzeo. Imamo veliku podršku kantonalnog premijera Dine Konakovića i ministra privrede Muharema Šabića, koji će biti glavni donator za izgradnju golubarnika u Pionirskoj dolini - kaže Katica.
Đozo naročito bitnim ističe spomenutu gradnju golubarnika u Pionirskoj dolini, gdje planiraju u tri različita dijela da izlože po 10 reprezentativnih parova sarajevskog prevrtača, u drugom dijelu po jedan par svih ostalih autohtonih bosanskih vrsta, dok bi u trećem dijelu golubarnika bili mladi golubovi koji bi se selektirali za izložbe.

GOLUBOVI NA NIŠANU: Naši sagovornici ne kriju ogorčenje ni raznim akcijama koje se vode protiv divljih golubova na Baščaršiji.
- Digla se sada velika hajka na ulične golubove i naše ljubimce kod Sebilja, koje žele eliminisati. Ja sam izrazito protiv toga. Može se naći mogućnost eliminisanja oboljenja. Što se tiče pitomih golubova male su mogućnosti prenošenja zoonoza, odnosno bolesti koje prelaze sa životinja na čovjeka. Najpoznatiji je parvo virus. On često napada golubove, a ako nisu na vrijeme vakcinisani, uglavnom fatalno završavaju. Oboljenja se najčešće prenose sa divljih golubova ili lošom prehranom jer se prodaje dosta hrane sumnjivog kvaliteta. Često se i ne može otkriti uzrok nekih masovnih ugibanja. Ali suština je u tome da golubovi ne mogu biti neka velika opasnost za ljude - tvrdi Katica.
Ogorčen je i Amir Džinić, također dugogodišnji član Udruženja i uzgajivač pismonoša.
- Trgovi u Veneciji, Rimu ili Amsterdamu su i veći i sa više golubova pa se niko ne buni. To su zapravo najzdraviji golubovi jer prirodna selekcija čini svoje. Zimu i ostale vanjske nepogode preživljavaju samo najjači. Pronađite na internetu fotografije Čaršije i Sebilja iz bilo kojeg perioda i na svakoj će se vidjeti golubovi. Oni su jednostavno simbol Starog grada - kaže Džinić.

golub 2.jpg

Kao jednu od najznačajnijih aktivnosti u proteklom periodu u Udruženju navode Veliku izložbu koja je prošlog decembra održana u dvorani „Mirza Delibašić“. Na njoj su bila izložena 1973 eksponata golubova, ptica, zečeva i peradi. Okupila je 157 izlagača iz cijele BiH, čime se pokazalo jedinstvo uzgajivača.
- Naša najrazvijenija sekcija je ona sportskog goluba pismonoše. To je pravi sport. Sarajevski prevrtač je izložbeni golub. To je golub stasa. Imamo jednom godišnje izložbu tako da njega imate priliku pokazati samo jednom, dvaput godišnje što svakako utiče na manju popularnost. Kada su u pitanju pismonoše, ove godine ćemo imati 14 trka. Od maja do kraja septembra, svake sedmice imamo po jednu trku. Imamo naravno poseban kamion za transport. Sada smo imali trku iz Slovačke, Jazoveca, mjesta blizu Bratislave, 480 kilometara vazdušne linije do Sarajeva. To je šest i po sati leta - kaže Đozo.

On potom ilustruje razloge atraktivnosti i popularnosti pismonoša.
- Bila je to jako teška trka. Puno grmljavine, lošeg vremena i prsnog vjetra. Preletjeli su četiri države. Ja sam poslao devet golubova, četiri su došla, a pet sam izgubio. Amir je poslao sedam, a tri je izgubio. Neki su vjerovatno stradali od grabljivica, a neki se vjerovatno izgubili. Nažalost, imamo i pošast koja je odnedavno uzela maha po Mađarskoj, Slavoniji, Vojvodini. Iako su trke vikendom, što svi znaju, lovci zalegnu po livadama i onda ih poskidaju kada nadlijeću. Kada pustite odjednom 800 ili 1.000 golubova to je pravi oblak - priča Đozo.

A to potvrđuju i drugi sagovornici.
- Meni je došao golub bez pola pasivnog dijela krila, pola repa i sa ranom na prsima. Ne znam samo da li je bila grabljivica ili sačma. Ali smo imali i goluba koji je došao ranjen sa kuglicom sačme. Golubovi također znaju zalutati. Nekada se desi da se vrate poslije par mjeseci ili čak godinu dana. Prije 15 dana smo imali trku u Austriji, a neki golubovi su izgubili orijentaciju i završili u Nišu - navodi Džinić, koji pismonoše drži od 1983. godine.

golub 5.jpg

MARATONCI I VOJNICI: Za razliku od golubova u susjednim državama, bosanske pismonoše su izložene najtežim geografskim uslovima.
- Kada pustite goluba u Mađarskoj, njemu je najveće brdo mravinjak. I tako do Tuzle. Kada dođe do Bosne onda mora umoran da leti ivicama brda, kanjonima, pored špicastih stijena gdje ga umornog vrebaju grabljivice. Tada su najranjiviji i najviše stradaju - opisuje Džinić izazove sa kojima se susreću naši leteći „trkači“. 
Cilj svake trke se nalazi u matičnim golubanama.

- Imamo specijalne satove, a svaki golub dobije čip prije utrke. Imamo takmičarsku komisiju i vlastiti specijalni kamion sa pregradama. Svi golubovi dobijaju prsten ubrzo po rođenju. Zna se koji su čiji brojevi. Pred takmičenje se golubovima stavljaju čipovi koje komisija registruje. Pred komisijom se golubovi i pakuju i voze na odredište. Svi se puštaju u isto vrijeme. Svaka golubana ima svoje koordinate tačno zavedene pa se zna udaljenost od mjesta puštanja do svačije golubane. Nije bitno što nismo svi iz istog grada. U plasman svake trke ulazi samo trećina golubova i to se boduje. Znači ako se pošalje 100 golubova, samo 33 najbrža imaju plasman. Što se tiče takmičarskih golubova, kod nas su najrazvijenije trke pismonoša i takmičenje tiplera u dužini leta iznad krova. U dužini leta se takmiče i budimpeštanski i srpski visokoletači. Što se tiče izložbi za ukrasne golubove, tu se samo ocjenjuje izgled i ljepota - pojašnjava Đozo.
Pismonoše se dijele u tri kategorije; sprintere (100-300 km), srednjeprugaše, koji lete 500-700 kilometara, i maratonce, koji lete od 700 do 1.200 km. Maratonske trke se dijele na jednodnevne do 900 kilometara, što je 13 sati neprekidnog leta, i dvodnevne trke preko 1.000 kilometara, kada golub leti cijeli dan, prespava negdje na sigurnom, a potom zorom krene nazad kući.

- Genetika je ključan faktor, uz trening. Pismonoše moraju imati dobru orijentaciju u nepoznatom prostoru i veliku želju za povratkom kući. Taj urođeni talent morate probuditi u njemu. Dobar dio mladih golubova jednostavno nije za ovoga. Tupavi su, kratko rečeno. Oni sa talentom za orijentaciju idu za takmičenje. Imao sam sreće pa sam se prije dva mjeseca vratio iz Belgije, koja je kolijevka ovog sporta. Pismonoše su nekada bile vojni golubovi i obični ljudi ih nisu smjeli držati, pogotovo tokom Prvog svjetskog rata. Oni su tada prenosili poruke. To je bio pravi vojnik. Oni su činili sistem veza. I tokom Drugog svjetskog rata, naročito tokom 'dana D' i iskrcavanja na Normandiju, pismonoše su imale jako velike ulogu. U Londonu su dobili spomenik, a tri goluba su nagrađena najvišim ordenima američke i britanske vojske - kaže Džinić.


POPULARNIJI OD FUDBALA: On tvrdi da kada bi postojala tehnička mogućnost za praćenje trka golubova da bi one bile poplarnije od fudbala.
- Zamislite samo to uzbuđenje. Puste golubove iz Slovačke, a onda sjedite u svojoj avliji, znate otprilike kada bi mogli naići, ali u suštini samo nagađete gdje su trenutno. Sve to zavisi od vremenskih uslova, vjetra i njegovog smjera. Gledate u zamišljenom pravcu i čekate. Tokom trke mi dozivamo golubove stvarajući im uslovni refleks da što prije uđu u golubarnik. Problem je što se cilj računa tek kada on uđe u golubarnik i kada se registruje čip. On može doći do kuće i onda sletjeti na krov i gore stajati nekoliko minuta, što je dragocjeno vrijeme jer zbog toga može izgubiti plasman - priča Džinić s oduševljenjem kao da se trka upravo odvija.

Đozo pojašnjava da uz vozača kamiona, koji vozi golubove, idu i dva ovlaštena pratioca koji i puštaju golubove na startu, dok uzgajivači čekaju u svojim golubanama.
- Tokom zadnje trke, mi smo čuli od kolega da su golubovi počeli „padati“,  slijetati u Brezu. Mi ih obično mamimo zviždukom. Mene je zvao kolega i dok je pričao sa mnom počeo je zviždati i rekao kako mora prekinuti. Mi smo kod mene okretali jare, a to nam je običaj. Nakon par minuta, on mene zove i pita jesu li moji počeli padati jer je već vrijeme, a kod mene nijednog. On se onda počeo smijati jer je to samo bila šala - prepričava nam Đozo jednu od golubarskih šala te dodaje: - Doček golubova je poseban događaj. Svi zalegnu na klupe i gledaju u očekivanom pravcu. Žene, djeca, staro, mlado. Pobjedama se najviše hvalimo. Zvone telefoni. Tu su onda druženja, dodjela pehara. Nema kod nas zavisti, samo dobre zezancije.

Iako sami nisu uzgajivači sarajevskog prevrtača, naši sagovornici napominju da je Udruženje pokrenulo akciju da svaki uzgajivač drugih rasa golubova ima bar po jedan par sarajevskog prevrtača i da to bude doprinos očuvanju i povećanju brojnosti. Na samom kraju moramo spomenuti još jedan bitan podatak: nezvaničnu titulu najjače sarajevske golubarske mahale nosi naselje Soukbunar.


 BELGIJA, KOLIJEVKA GOLUBARSTVA:Prema Džinićevim tvrdnjama, uzgoj pismonoša je najrazvijeniji u Belgiji koja je i kolijevka ovih sportskih trka.
- U Belgiji je 80-ih godina bilo 300.000 uzgajivača pismonoša. Sada je taj broj pao na 40.000. Tamo se svake godine izliježe 5,5 miliona golubova. U Njemačkoj 6,5 miliona, a recimo Poljska ima registrovanih 100.000 uzgajivača - navodi Džinić.

 LUKSUZ: Možda je golubarstvo nekada i bilo sport siromašnih, no danas se smatra luksuzom, bar kada su u pitanju takmičarski golubovi.
- Dobar uzgajivač koji ima 100 golubova pismonoša na mjesečnom nivou mora izdvojiti oko 500 KM da bi održavao kvalitetne takmičarske golubove, ne računajući utrošeno slobodno vrijeme. Samo vreća takmičarske hrane od 20 kg košta 48 KM. To 40 golubova pojede za 20-ak dana. Pored toga, ima još i drugih dodataka, elektrolita, minerala, vitamina... - ilustruju Đozo i Džinić.


BEZGLAVI LEPEZANER: Iz vremena djetinjstva i perioda kada je svaka kuća držala golubove, Đozo se prisjeća anegdote koju nikada neće zaboraviti.
-  Prijatelj je otišao kod komšije da vidi golubove i svidio mu se jedan golub. Lepezaner, sa velikim repovima koji uvijek drže glavu nazad pa kada ga gledate sa prednje strane ona mu se i ne vidi. Mi smo to naravno znali, ali je taj naš drug ušao, uzeo ga i odnio kući. Kada je komšija vidio svog goluba u njegovom golubarniku pitao ga je što mu je uzeo goluba, a on mu je odgovorio da je mislio da golub nema glave - priča Đozo dok mu od smijeha suze kreću niz lice.

 
MUŽJACI SU PIRGAVI, ŽENKE CRNE 
Naši sagovornici ističu kako se ni kod jedne rase na svijetu pol ne može prepoznati odmah u leglu osim kod sarajevskog prevrtača. Naime, mužjaci su uvijek prigavi, a ženke su crne boje.

310.000 EURA ZA BOLTA 
Pipa pidgeons je belgijska stranica koja radi aukcijsku prodaju pismonoša za cijeli svijet. 
- Jedan golubar je zaradio 4,75 miliona eura prodajom jata, dok je drugi zaradio tri miliona eura. Golub Bolt, koji je ime dobio po slavnom sprinertu Usainu, čiji je vlasnik poznati uzgajivač Leo Heremans, prodat je u Kinu za nevjerovatnih 310.000 eura. Mi o tim cijenama naravno možemo samo maštati, ali se i kod nas dešavalo da se goluba plati po 2.000-3.000 KM. Generalno, cijene se kreću od 100 do 3.000 KM za golobove pismonoše - kaže Džinić.








NAJNOVIJE IZ RUBRIKE

tjentiste
Tjentište ponovo domaćin najvećih imena regionalne muzičke scene
23.06.2017

Ovogodišnji ''Nektar OK Fest'', koji će po četvrti put na Tjentištu okupiti najveća imena regionalne muzičke scene, bit će održan od 30. juna do 2. jula u ambijentu Nacionalnog parka Sutjeska.

tramp
Jednodijelni kupaći kostim s Trumpovim likom uskoro na plažama
23.06.2017

Kalifornijska tvrtka izazvala je burne reakcije otkad je proizvela jednodijelni kupaći kostim s fotografijom lica američkog predsjednika Donalda Trumpa kao motivom.

krav
Prije 350 godina prvi puta zavezana kravata, koja je nazvana po Hrvatima
23.06.2017

No Frost Gorenje