dabrovi

Dabrovi:Nakon stotinu godina izgnanstva vratili se u BiH

25.12.2016
(Magazin Start)

Svih mi dabrova s Ontaria, ovakve netaknute i prekrasne prirode nema nadaleko, prva je misao koja nam je prošla kroz glavu kada smo nakon par kilometara vožnje makadamskim putem od Donjeg Vakufa stigli na rijeku Semešnicu. Mada nove generacije danas slabo čitaju stripove, čuvena uzrečica Komandanta Marka nam nije slučajno prošla mislima. Doduše, na Semešnicu nismo došli zbog ovog junaka, ali jesmo zbog najvećeg glodara na sjevernoj hemisferi.

DONACIJA: Dabrova u Bosni i Hercegovini nije bilo gotovo punih stotinu godina, a pisani tragovi kažu da su posljednji put viđeni 1911. godine. Ljudi su ih istrijebili prije svega zbog krzna koje je oduvijek bilo na cijeni. Srećom, zahvaljući entuzijazmu i velikom zalaganju pojedinaca, prije 11 godina dabrovi, ali i ljudi su dobili novu priliku na lokalitetu Semešnice.

- Ovdje se 2005. godine pustilo pet porodica dabrova sa 20 jedinki. Inicijativa je potekla od rahmetli Seada Hadžiabdića, inžinjera šumarstva, profesora Saše Kunovca i sekretara lovačkog društva Izeta Hadžića, a uz veliku pomoć tadašnjeg visokog predstavnika Christiana Schwarz-Schillinga koji je donirao dabrove iz Njemačke. Nedugo poslije jedna grupa dabrova puštena je i u Šipovu u Sokočnicu, pritoku Plive - govori nam Esad Kurić, kantonalni čuvar šuma.

Da je reintrodukcija u potpunosti uspjela potvrđuje nam i upravnik ovdašnjeg šumarstva Mustafa Bašić.
- Dabrovi su se u ovih desetak godina proširili na gornji i donji tok rijeke Semešnice! Već su se pojavili i u Vrbasu, u Gornjem Vakufu, Bugojnu i idu prema Jajcu - pojašnjava Bašić dok sa terencem krećemo uzvodno Semešnicom.

DABROVA KUĆA: Samo par stotina metara dalje nailazimo na prve tragove. Mala brana i nekoliko manjih oborenih stabala nesumnjivo su djelo dabrova, ali nešto im se ovdje nije svidjelo. Tragovi ne ukazuju na nedavne aktivnosti pa se vraćamo u vozilo i nastavljamo dalje prema izvoru.

Teren postaje sve nepristupačniji za ljude, ali su zato tragovi zuba sve češći i sve svježiji. Uskoro smo ugledali i prvu pravu branu sa nastambom u blizini, ali je na suprotnoj obali pa je prilaz praktično nemoguć. To svakako nije slučajno.

- Brane prave zbog dizanja nivoa rijeke. Zanimljivo je da su brane uvijek vodopropusne, a pritom čvrste bez obzira na nivo vode. U blizini brana grade staništa, jer što je nivo vode viši to su im i nastambe sigurnije od predatora poput medvjeda, vuka, lisice, pasa... Vođeni instiktom, domove uvijek prave na način da su opasani vodom, ali da je unutrašnjost suha bez obzira na nivo vodostaja. Uvijek prave i tri izlaza, odnosno kanala u slučaju opasnosti tako da mogu pobjeći u rijeku bez kretanja po suhom. U kuću i ulaze i izlaze iz vode. Oni svake godine obnavljaju nastambe, dovlače nove grane, navlače mulj i blato iz rijeke kojim popunjavaju rupe - pojašnjava nam Bašić, dok iz daljine i bez pravljenja velike buke strpljivo čekamo da ugledamo bar jednoga.
Nastambe su im iznenađujuće velike, prečnika nekoliko metara i nešto manje visine, kružnog oblika koji se pri vrhu sužava.

ARHITEKTE I NEIMARI: Međutim, to ipak nije ono što izaziva najveću fascinaciju. Arhitektonsko remek-djelo je zapravo sama brana. Nevjerovatna preciznost gradnje, pravi uglovi, perfektno izmjerena dužina stabala, debljina samih deblova koji postaju tanji kako se ide od dna prema vrhu...

- Dabrovi su vrhunske „drvosječe“ jer stablo obore bolje neko neko motornom pilom. Oni krenu sa sječom polako odozgo prema dole. Obično čekaju mjesečinu, kada dovršavaju sječu jer po položaju sjenke određuju smjer u kojem će pasti stablo. Uvijek im je cilj da padne što bliže vodi da im olakša transport. Zanimljivo je da oni prave prave kanale od glavnog toka koji im omogućavaju da lakše prebace drvo i grane i za pravljenje brana, ali i za gradnju nastambi - govori nam Kurić šapatom.
Pola sata kasnije jasno je da smo primijećeni. Crvkut ptica i žubor rijeke su jedino što čujemo, pa je vrijeme da promijenimo lokaciju i nastavimo dalje. Vodiči nas vode na lokalitet gdje se riječni tok malo udaljava od puta pa ćemo malo više pješačiti što će nam možda povećati šanse da ugledamo dabrove.

I bili su u pravu. Ubrzo nailazimo na veliko trešnjino stablo za koje Bašić konstatuje da je oboreno samo noć ranije. Vrijedni „drvosječa“ je bio temeljit. Stablo je palo samo metar-dva od kanala koji je prethodno prokopao čime je napravljen plovni put do krajnje lokacije. Podjednako nas fascinira i „rez“ zubima koji je hirurški precizan, ali i umijeće da ovako veliko drvo padne baš tamo gdje drvosječa želi.

BILJOJEDI: - Hrane se korom mekih lišćara. Četinare ne diraju, ali vole voćke, naročito jabuku kojih baš i nema i trešnju koja svakako spada u meke lišćare. Obaraju stabla i jedu koru. Dabrovi su inače biljojedi iako mnogi misle da se hrane ribom, ali to nije tačno. Dabrovi su zapravo pomogli ribljem fondu, jer su oni svojim branama podigli nivo rijeke, što je svakako pogodovalo ribama, odnosno pastrmkama - kaže Kurić.
Stablo je već djelimično aranžirano. Dijelovi sa kojih je skinuta kora još uvijek puštaju sokove. Sve sitne grančice su uklonjene,  a prije zore je krenulo i rezanje debeljih grana na potrebnu dužinu. Dva komada po nekih metar dužine su već odrezana. Po ostatak će se vraćati u narednim noćima. 

PROJEKT: Pedesetak metara dalje, primjećujemo i branu koja djeluje već završeno ili je pri kraju. Kako god, brana je nivo vode podigla toliko da je desetak metara okolo nje sve pretvoreno u močvaru. Kao i u prethodnom slučaju, nastamba je sa druge strane rijeke. Prilaz i ljudima i predatorima je skoro nemoguć ili znatno otežan. Nema nikakve sumnje, projekat je u potpunosti realizovan onako kako ga je izvođač i zamislio. Cijelo područje oko rijeke je u potpunosti prekriveno opalim i skoro suhim lišćem pa svako kretanje proizvodi buku. Negdje u blizini začuli smo pljeskanje po vodi.

- Gotovo je. Čuli su nas - u isti trenutak uzvikuju i Kurić i Bašić. - Kada osjete opasnost, repom udaraju po površini vode čime upozoravaju druge dabrove na opasnost.
Tako pojašnjavaju naši sagovornici, na šta razočarano sliježemo ramenima.
Do izvora Semešnice je još 10 kilometara, a na ovom potezu naši vodiči su evidentirali oko 45 nastambi.

STOTINJAK DABROVA: - Kada je riječ o populaciji, teško je dati bilo kakav precizniji podatak, ali mi pretpostavljamo da sada ima oko stotinjak  jedinki. Monogamne su životinje, a sa nastupanjem polne zrelosti mladi dabrovi se odvajaju od roditelja i zasnivaju vlastite familije. Upravo mladi dabrovi znaju biti malo neoprezniji pa je po danu bila jedina šansa da vidimo upravo nekog mladog dabra - kaže Bašić. 
Iako smo pokušali na još par lokacija, nismo imali sreće. Dabrovi bi primijetili nas prije nego mi njih, pa smo odlučili da u sumrak probamo još jednom doći, ali bez vodiča. Sreće opet nismo imali. Mrak ovdje pada naglo, a teren ne poznajemo. Osim toga, protiv prirodnih predatora koji za dabrove predstavljaju najveću opasnost ni mi ne bismo imali nekih šansi, a kroz šumu se počinju prolamati razni zvukovi.
Stoga se odlučujemo za povratak, djelimično nesretni što ih nismo imali prilike ugledati uživo, ali ipak zadovoljni što su ovi zdepasti glodari ponovo na bh. rijekama.


NJEMAČKI MENTALITET :Kako tvrde naši sagovornici, dabrovi su aktivni tokom cijele godine, a na našu duhovitu opasku da su tako možda vrijedni zbog njemačkih korijena, Bašić u istom tonu odgovora da su to možda ipak potomci bosanskih dabrova koje su Austro-ugari nekada odnijeli odavde pa su se samo vratili kući nakon jednog vijeka odsustva.

 PONOPRNICA KOJA SE NE MUTI:Jedan od razloga što je Semešnica idealno stanište za dabrove jeste i to što se nikada ne muti bez obzira na količinu padavina.
- Semešnica je ponornica, na jednom mjestu ponire pa se ponovo pojavljuje 200-njak metara kasnije. Treba se napomenuti da je cijeli ovaj dio zaštićena zona tako da je zabranjen i lov i ribolov. Ovdje je priroda netaknuta! Nema ni legalne ni bespravne sječe. Dabrovi su ovdje jedine drvosječe. Mi čuvamo i nasipe pa ne damo ni vađenje pijeska i kamena. Zabranjena je i bilo kakva gradnja objekata. Naš zadatak je da ovu prirodu sačuvamo takvu kakva je sada, da sačuvamo i floru i faunu - kaže Kurić.

 PAZI, ČOVJEK:Osim što su već postali turistička atrakcija, dabrovi su predmet mnogih radova studenata sa šumarskog fakulteta. 
- Mnogi su diplomirali na dabrovima u proteklom periodu, ali još uvijek nema ozbiljnijeg naučnog izučavanja dabrova iako postoje neke najave. Iako su generalno oprezni znaju nekada prići čovjeku dosta blizu ukoliko se ne kreće i ne stvara buku - kaže Kurić.

 ANATOMIJA :Dabrovi su masivne, zdepaste građe, što im omogućava da budu izvrsni plivači i ronioci. Dužina tijela dostiže do jednog metra, a visina do 30-ak centimetara. Imaju upečatljivi širok i pljosnat rep dužine do 30 centimetara. Težina odrasle jedinke u prosjeku se kreće od 20 do 30 kilograma. Boja dlake im je tamnokestenjasta do sivkasta, dok na trbuhu imaju svjetliju dlaku.



NAJNOVIJE IZ RUBRIKE

net
UPOZORENJE IZ MUP KS: Roditelji oprez! Opasna internet igrica "Blue Whale" stigla i u BiH
25.05.2017

Apelujemo na roditelje, staratelje, prosvjetne radnike i druge, koji su u mogućnosti da pojačaju nadzor nad djecom i mladima u oblasti korištenja društvenih mreža, kako isti ne bi bili žrtve ove i sličnih opasnih "igrica"- upozoravaju iz MUP KS

bih
BIHAMK: Prilagoditi vožnju stanju na putevima
24.05.2017

Zbog radova na redovnom održavanju od 08.00 do 16.00 sati na magistralnom putu M-5 Tranzit kroz Sarajevo, saobraća se naizmjenično, jednom trakom, uz povremene obustave.

kisa
U BiH sutra kiša, krajem dana prestanak padavina
24.05.2017

U Sarajevu sutra pretežno oblačno vrijeme. Tokom dana s kišom i pljuskovima. Krajem dana prestanak padavina. Jutarnja temperatura oko 9, a najviša dnevna oko 17 stepeni.