brezawood

Filmska produkcija Brezawood

18.12.2016
(Magazin Start BiH,8.11.2016.)

Počelo je početkom 60-tih godina prošlog vijeka, kada je Nusret Mašo Mamela, tada učenik šestog razreda, jedan od sedmoro djece u porodici u kojoj samo otac radi kao rudar u Rudniku „Breza“, napisao pismo Josipu Brozu Titu i zamolio ga da mu pošalje kino-projektor da bi on mogao da gleda filmove i drugima ih prikazuje.

AGENTI U BREZI: - Na koverti sam napisao samo „Drug Tito, Beograd“. Zamolio sam ga da mi pošalje projektor. Tri mjeseca kasnije dolazi policajac i kaže da otac i ja moramo hitno do opštine, zove nas načelnik. Umro sam od straha iako sam znao da ništa nisam skrivio. Dođemo u opštinu, kod načelnika dvojica u dugačkim kožnim mantilima, sa kačketima na glavama. Jedan pita jesam li dobio projektor. Otac me gleda u čudu, pita kakav projektor, a načelnik bijel k'o zid. Kažem da nisam. Agent pita načelnika gdje je projektor, a načelnik kaže da nije imao vremena, da je to skupo i teško nabaviti. Kaže agent: Sutra u 12 da je projektor ovdje! Tito je to valjda odmah odobrio i oni su pisali načelniku, al' je načelnik to vjerovatno stavio u ladicu i zaboravio. Nije projektor tada bio nimalo jeftin, možda je koštao k'o fićo. Kad smo izašli, stari me prvo šakom u glavu udari, a kad smo došli kući prebio me. Osušio sam se od batina. Sutra mi opet u opštinu, a tamo stoji projektor upakovan u drvenu kutiju. Pitaju nas kako ćemo to prebaciti do kuće. Prebacit ćemo, kaže stari a agent veli: Ako ti treba kakvih filmova ti samo piši. I odoše! A otac kaže načelniku da projektor ipak ostavimo u opštini da ljudi gledaju filmove. Načelnik se nećkao, objašnjavao da ne smije, da doći će agenti da provjere. Stari opet veli načelniku da kaže da je projektor kod nas. Tako je projektor ostao, a mi smo u mahali, gdje sam ja živo, pravili malo kino tako što sam ja crtao partizane na komadima stakla, pa smo to osvjetljavali jednom baterijom kroz kutiju na kojoj smo izrezali krug. To je bilo kino! Pola djece iz sela dođe, ulaz je bio dinar - prisjeća se Mamela. 

SVE PIŠE: Radio je Mamela svašta u životu! Uglavnom slikao i amaterski se bavio glumom i drugim aktivnostima vezanim za film i umjetnost, čitao o snimanju i kadriranju. Prije desetak godina na pijaci je ugledao knjigu Kako snimiti igrani film. Koštala je 0,5 KM. 

- Sve je u knjizi bilo opisano: kako se piše scenario, kako se snima i  montira. Sjednem i napišem dva scenarija. Odem u opštinu i zamolim da mi daju pare da kupim kameru. Tada je načelnik bio Seid Smajlbegović. Pita me koliko to košta? Kažem, do 5.000 KM, a on kaže da je to mnogo. Zanima ga ima li šta jefitnije? Na pik.ba nađem kameru u Višegradu, spustim cijenu na 4.500 KM i kupim je. Do tada sam sve bio naučio. Vratim se kući i mislim: imam scenario, znam režirati... Kako da počnem? Sjetim se Nermina Piknjača sa Radio-Vogošće, na kom imam emisiju o ekologiji, i dogovorim sa njim da radimo film, ali  mu kažem da para nemamo. Traži on 600 KM, a ja mislim naći ću to nekako, samo da radimo. Na radiju objavimo poziv za kasting za glumce i tako je počelo - priča Mamela.

Prvi film je bio „Put smrti“, o putu izbjeglica od Srebrenice do Kladnja. Mamela veli da je to težak film za snimati, ali je ispao dobar! Mnogo je glumaca igralo u filmu. Bile su, kaže on, tri premijere. Na sve tri po 550 ljudi. Puna sala kina u Brezi! Proteklih godina snimili su devet filmova koji su prikazani u kino-sali u Brezi i u programima nekih tv-stanica u BiH.

AUDICIJA: - Drugi film je bio „Ja sam izbjeglica“. Govorio je o ženi koja je prolazila kroz teška vremena. Onda sam snimio „Ljubav s okusom baruta“, film sa Romima i o Romima... Ove godine smo radili „Dijete ljubavi“, sada pripremamo premijeru. Mjesec smo radili sedam minuta filma, peglamo materijal... Ljudi su čudni! Jedva čekaju da kritikuju, a niko od njih nikada ništa slično nije radio. Pozovemo zainteresovane za glumu, javi se mnogo ljudi, 100 ili 150 iz Ilijaša, Zenice, Sarajeva, Breze... Tako je za svaki film. Sve mladi ljudi. Bude ih previše pa biramo, sa tim da nam je jezgro za sve filmove isto: Almir Zahirović, Dino Sjerotanović, Džejna Memić i Nefa Družić. Tu je i Aida Trebo, iz Visokog. Uz stalnu postavu, bude nekoliko novih. Morate ih naučiti da ne govore čim se kamera uključi, nego da sačekaju... Nekada vraćam scenu i po 30 puta iako je to nezgodno jer mi njih ne plaćamo. Obezbijedimo im prevoz i hranu. Hrane se u lokalnoj buregdžinci na račun Rudnika! Montažu radimo ja i Piknjač, snimamo kamerama „Kraljica svjetlosti“, uzimamo gotovu muziku za koju znamo da nas ne mogu i neće tužiti. Termine snimanja prilagođavamo obavezama glumaca i zbog toga snimanje traje i po tri mjeseca - priča Mamela.

Naš sagovornik ne krije zadovoljstvo zbog činjenice da je produkcija Brezawood pozvana da naredne godine gostuje na Sarajevo film festivalu. 
- Zvali su nas i prošle godine, ali smo zakasnili sa slanjem filma - kaže Mamela.

BUDŽET 3.000 KM: Snimanja su priča za sebe. Bude, priča Mamela, svakavih problema. Recimo, glumica se uda usred snimanja filma i muž joj zabrani da glumi! Ili, glavna glumica usred snimanja promijeni boju kose! Uglavnom, dobro se zezaju! 
- Za jedan film mi je trebao neko mlad da glumi četnika i nađem momka: visok, mršav, poguren, sa bradom, ružnjikav... Objasnim da treba da k'o fol siluje jedno dvije, tri žene, ubije nekoliko ljudi, premlati jednog momka. Kaže, hoće! Sutradan dolazi pognute glave, kaže: Ne da meni babo da ja radim to što ti tražiš od mene. Jednom smo snimali noću i imali neku tešku scenu sa kišom. Imao sam one prskalice za vodu, dobili smo cisternu iz komunalnog, ali nam nikako nije valjao kadar i ja kažem Piknjaču da me sačeka, da idem po kran. Pita, otkud mi kran u po noći, a ja odem do kuće i donesem merdevine - priča Mamela.

Snimanje filma košta oko 3.000 KM. Mamela i njegova ekipa od toga ni pare ne vide. Rade volonterski. Onih 500 do 600 KM što dobiju od opštine i novac od ulaznica (dvije KM), ide za potrebe filma i dugove koje naprave tokom snimanja. 

GORI VATRA: - Nakon snimanja fima Dijete ljubavii dužan sam 800 ili 900 KM. Čekam premijeru da vratimo te pare! Dužan sam za hranu, gorivo, scenografiju, daske, letve... Ima nešto što ne možemo nikako riješiti bez para. Recimo, za posljednji film smo napravili jednu kućicu koju smo zapalili! Zapalili smo i golf, koji smo platili 300 KM. I garderobu kupujem u butiku u Brezi. Kožna jakna košta 20 KM i  ono što ne uništimo tokom snimanja poklonim glumcima. Za prošli film sam kupio tri odijela. Glumicu koja je igrala mafijašicu smo trebali ubiti, sa velikim krvavim flekama, ali njoj se odijelo jako svidjelo, pa je pitala možemo li je ubiti bez tih fleka? I onda sam tu scenu osmislio drugačije - smije se Mamela.

Kaže, angažuju i kaskadere. U posljednjem filmu, objasnit će Mamela, Dino Sjerotanović glumi osvetnika koji dolazi u grad nakon 20 godina i to na motoru. No, ne zna Dino voziti motor, pa su Dinu snimili kako sjeda na motor i silazi s njega, a vožnje smo snimali sa bajkerom iz Breze. 

- Nije baš za glumca, ali odlično vozi motor - cijeni Mamela.
Premijere su uvijek u kinu, osim za film „Ljubav s mirisom baruta“, koji je premijerno prikazan na otvorenom, među kućama u kojima žive Romi o kojima filmu govorili. 

ŠLJUNKARA: - Ukrasili smo to dvorište sijalicama. Bilo je prekrasno. Mislio sam da je dobro da kod njih film prikažemo prvi put. Poneki film dam televiziji Vogošća jer nam oni zaista pomažu. Naši filmovi su gledani! Znam to jer sam neke stavio na youtube i imaju 250 do 350 hiljada pregleda. Ima komenatra da padneš u nesvijest, i dobrih toliko da mi se uši zacrvene dok ih čitam! A ima i onih loših i to mi ne smeta, ali mi smeta kada me kritikuje neko ko ništa u životu nije napravio. Čovječe, grešaka ima i u velikim filmovima! Sjećate se one scene u Neretvi kada dižu na kamion onog što nema noge i kao pokrivaju ga dekom, a ovom vire noge. Dakle, to jeste greška, ali šta ima veze? Scena iz jednog našeg filma, Šljunkara je za dva sata pregledana više od 250.000 puta i prevedena na 20 jezika, a neki filmovi su gledaniji od filmova Džemsa Bonda. Nudila mi je Televizija FBiH da otkupe film, ali su mi ponudili 1.000 KM za šest filmova uz uslov da ih naredne dvije godine niko drugi ne smije prikazivati i nisam dao. Znam ja da oni za filmove imaju na raspolaganju i po deset hiljada KM. Da ja imam 10.000 KM ja bih snimio novu Neretvu, a budžet za Neretvu je bio ravan godišnjem budžetu one Jugoslavije - priča Mamela. 

U posljednjem snimljenom filmu „Dijete ljubavi“ jedna od glavnih glumica je Dženita Alijagić. Bit će ona glavna glumica i u filmu „Ubojita plavuša“, koji je u pripremi.

AH, LJUBAV: - Slučajno sam ušla u sve ovo. Sjedila sam u kafiću sa sestrom, a Mamela je bio tu i sa prijateljima pričao o filmu. Moja sestra mu predloži da mene uključi u film i on je prvo rekao da misli da baš nisam dobra prilika, ali je onda bilo probno snimanje i on se predomislo. Jako mi se sviđa gluma i sada bih voljela da Mamela snimi što više filmova  i to sa mnom. Samo bih voljela da ima malo više ljubavi, nego do sada - priča Dženita. 

Ona je došla iz Njemačke prije šest mjeseci i razmišlja o tome da ostane jer voli Brezu i snimanje filmova. Ne bi, objasnila je, išla iz Breze i glumila negdje drugo, ali bi voljela da Mašo snimi što više filmova sa njom. Dženita će u filmu „Ubojita plavuša“ poginuti negdje na sredini filma. 

- Žao mi je, voljela bih da sam ostala do kraja, ali mi je Mašo objasnio da je tako bolje za priču. Razmišljali smo da se kasnije u filmu ponovo pojavim kao sestra bliznakinja ili da napravimo da je smrt bila lažna, ali ostali smo na tome da ja poginem - priča Dženita. 

DINO RUDAR: U glumi i snimanju je uživala i Almedina Sokić, koja je bila glavna glumica u jednom od filmova. Bilo je, kaže, ekstra i rado bi ponovila to iskustvo. U skoro svim filmovina Brezawooda je glumio i Dino Sjerotanović, inače rudar.

- Bio sam sa Mašom u Ekološkom društvu u Brezi. On nama je predsjednik i tako smo se upoznali. On me pozvao da glumim u filmu. Igrao sam glavne uloge u skoro svim filmovima. Volim scene sa mnogo akcije, a i lijepo se zezamo tokom snimanja. Bude i zahtjevnih scena, posebno u ovom posljednjem jer ja vozim motor, a inače to ne znam, pa smo tražili nekog da me mijenja i preodijevali se - priča Dino i kaže da će se uvijek odazivati na Mašine pozive da učestvuje u filmovima. 

Kaže da su na youtubu tri filma i da ima raznih komentara.
- Ima i dobrih i loših, ali loši mene ne dodiruju jer ja mislim da ti ljudi ne razumiju ovo što mi radimo - kaže Dino.

ČAJE ŠUKARIJE: Dio stalne ekipe je Nefa Muhikić Družić. Mamela je, sjeća se Nefa, došao u romsko naselje i tražio Rome za film! Ali niko nije htio i onda ga je ona pitala da angažuje nju iako nije Romkinja, nego je muslimanka i Hercegovka, udata za Roma. Pristao Mamela. 

- Pitam šta trebam raditi, a on kaže: Samo slušaj i ne sekiraj se. Kaže meni muž da je i njegov otac bio glumac u filmu „Ovo malo duše“ i izgleda da sam se bacila na svekra - smije se Nafa. 
Uživala je u snimanju. Pucala je i psovala na romskom...
- Kažem ja Maši: Pucat ću, pa šta bog dadne. Nisam imala greški, bila sam... ma k'o prava glumica, sve sam odradila kako treba. Nadam se da ste gledali taj film. Svašta je bilo. Meni je sada to ušlo u krv! Dio sam stalne ekipe, snimila sam četiri ili pet filmova i samo u ovom posljednjem nisam mogla glumiti od kraja jer sam se razboljela. Mašo je molio da radim, ali nisam mogla. Sada bih opet snimala! Šta god treba i obući i šminkati se, ali nisam baš za minjaka! Daj Bože zdravlja i da mogu dugačke scene, one sa više teksta snimati iz dva dijela jer imam ugrađen pejsmejker, pa se moram malo odmarati. Ma bude to ekstra - priča Nefa.  

ZAPLET I KRAJ: U najnovijem filmu „Dijete ljubavi“, koji treba da bude uskoro premijerno prikazan, ima obilje akcije. Povratnici iz Njemačke koji su dobili na lotu dolaze u neku kuću i ubiju ženu, a dijete bace u WC-šolju i bježe. Domaćin dolazi kući i očajan je zbog ubijene žene, ali čuje dijete kako plače i spasi ga. Odnese kod nane, a on ide da traži ubice svoje žene. No, ubiju i njega. Dvadeset godina kasnije ono malo dijete kao odrastao muškarac dolazi u grad da osveti roditelje... 
Kroz Mameline filmove je prošlo oko 700 ljudi iz Breze, Ilijaša, Vareša, Visokog, Moštri, Sarajeva, Berlina... Brezawood ima fan-klubove u Beogradu, Nišu, Novom Sadu, Sarajevu, Mostaru... Mamela je inače sve u ekipi: scenarista, režiser, producent, scenograf, kostimograf, šminker... Specijalne efekte rade on i Piknjač zajedno, a oko scene i svjetla ponekad pomaže i Džemal Kajtaz. 


IMAMO PODRŠKU GLEDALACA: Mašo kaže da je do sada gledao oko milion filmova i da nema dana kada ne pogleda barem tri filma. 

- Bilo je godina kada cijela  bh. kinematografija nije snimila ni jedan film, a mi jesmo. FTV jer snimila dokumentarac o meni, repriziran je 3-4 puta. Onda je pokojni Zoran Ilić, iz Fene, pravio sa mnom razgovor. Kod ovih koji snimaju te kao ozbiljne filmove ima malo ljubomore i malo nadmenosti i ne bi nam priznali da smo dobri ili barem zanimljivi, ali ljudi na ovim manjim televizijama - Vogošća, Visoko ili Zenica - to vole i emituju. Imamo podršku običnih ljudi i mene to inspiriše - kaže Mamela. 
Priznaje da je u početku imao plan da snimi deset filmova, ali sada ne vjeruje da će na tome stati jer ima stotine ideja i dva-tri napisana scenarija, a i u svakom filmu ima ulogu...




NAJNOVIJE IZ RUBRIKE

fna
Izetbegović odao počast šehidima na mezarju Kovači
26.06.2017

Član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović drugog dana Ramazanskog bajrama, koji se obilježava kao Dan šehida, odao je počast poginulim borcima Armije BiH na mezarju Kovači.

dm
Mektić: Dodik da objasni odakle mu 200.000 eura koje nosi u džepu
26.06.2017

Ministar sigurnosti Bosne i Hercegovine Dragan Mektić pozvao je danas predsjednika RS-a Milorada Dodika da objasni “porijeklo i odakle mu 200.000 eura, koje je prije mjesec dana unio u BiH”.

um
U BiH tokom dana postupno povećanje oblačnosti
26.06.2017

U Bosni i Hercegovini danas će biti umjereno do pretežno oblačno vrijeme.

No Frost Gorenje