skoplje- birn

Arhitekti osuđuju retrogradno preuređenje Skoplja

08.12.2016
Ova je priča nastala u  okviru BIRN-ovog projekta Fellowship s ciljem jačanja profesionalnih standarda u novinarstvu.

Piše: Bojan Blaževski, BIRN (Skoplje, Ljubljana, Katowice)

Slavko Brezoski je već bio poznati arhitekt kada je jednog julskog jutra 1963. godine grad u kojem je živio snažnim zemljotresom pretvoren u ruševine. Bio je to događaj koji je odredio ostatak njegove karijere.    U zemljotresu koji je prije malo više od pola vijeka pogodio Skoplje, prijestolnicu Makedonije, koja je bila dio tadašnje Jugoslavije, nastradalo je više od 1.000 ljudi i srušeno je oko tri četvrtine svih građevina.    

Jedna od malobrojnih zgrada koje su preživjele potres bila je Robna kuća Skoplje. Projektirao ju je Brezoski 1956., a njena izgradnja na centralnom trgu dovršena je 1960. godine. Ta petospratnica od mermera i stakla je jedan od njegovih najpoznatijih radova i pripada snažnoj struji modernizma koja je dominirala u arhitekturi bivše Jugoslavije i zahvaljujući kojoj je Skoplje poslije zemljotresa obnovljeno u futurističkom stilu, bez pandana u regionu. Ali ovu zgradu – koja je u međuvremenu pretvorena u gradsku galeriju – danas je nemoguće prepoznati.
 
To je tek jedna od desetina zgrada koje već jesu ili će uskoro biti skrivene iza neoklasicističkih fasada i kolonada šupljih stubova, u radikalnom projektu obnove grada poznatom pod imenom “Skoplje 2014”. Cilj je da se pokažu antički korijeni i u stanovništvo ulije novi nacionalni identitet izgrađen na makedonskom polaganju prava na baštinu Aleksandra Velikog.   

Brezoski danas ima 94 godine i boli ga kad vidi šta se događa s njegovim zgradama, tim prije što ga niko nije ni pitao za dozvolu. Mršav i slabašan ali čvrstog glasa, Brezoski je izjavio za BIRN da su se on i gradonačelnik Skoplja Koče Trajanovski i njegov pomoćnik sastali 2013. godine. Tada su mu pružili list papira koji je trebalo da potpiše i potvrdi da je saglasan s promjenama na fasadi.   Brezoski je odbio i nesigurnom rukom napisao na papir: “Ponuđeno za potpis. Odbio sam potpisati.” Sjeća se da je tada kazao Trajanovskom: “Nisam ja za to. Rekao sam vam da se ne slažem sa intervencijama na fasadi.”  

Ali intervencija je itekako bilo, kako na ovoj tako i na još 20 drugih modernističkih zgrada u centru Skoplja, uključujući zgradu Vlade, koja je sada blještavo bijela imitacija fasade Bijele kuće.
“Boli me kad gledam kako se životno djelo mnogih arhitekata moje generacije skriva iza paravana od siporeksa”, kaže Brezoski.  
“Obnavljali smo Skoplje poslije rata i zemljotresa s velikom ljubavlju i entuzijazmom, a sad sam dočekao da vidim kako se sve što smo uradili bezobzirno uništava”, priča.   

BIRN je uspio da pronađe više živih pripadnika njegove generacije arhitekata iz jugoslavenske epohe, napredne grupe koja je poslije zemljotresa radila rame uz rame s nizom stranih arhitekata i pretvorila Skoplje u jedan od arhitektonski najprogresivnijih gradova u jugoistočnoj Evropi. Doživjeli su da budu svjedoci brisanja svoje vizije. Neki od njih, kao i Brezoski, kažu da su odbili dati saglasnost za neoklasicističke intervencije na zgradama koje su projektirali. Drugi su obavijestili BIRN da ih niko ništa nije ni pitao, čime su prekršene odredbe makedonskog Zakona o zaštiti autorskih prava.

BIRN je u tri navrata zahtijevao intervju s gradonačelnikom Skoplja Trajanovskim, ali rečeno nam je da on nije dostupan. BIRN je također poslao detaljna pitanja gradskoj upravi, tražeći potvrdu susreta Trajanovskog i Brezoskog, i komentar na njegove i pritužbe drugih arhitekata zbog kršenja autorskog prava. Odjeljenje za odnose s javnošću nam je 11. augusta dostavilo sljedeći odgovor: “Autori idejnih rješenja uvijek se biraju na javnom konkursu. Naglašavamo da je grad Skoplje uvijek bio otvoren za saradnju s projektantima prethodno prihvaćenih rješenja fasada, da smo s nekima od njih imali sastanke i uzeli u obzir neke od njihovih prijedloga.”  U nastavku je rečeno: “Grad Skoplje izdaje dozvole za rad na fasadama u skladu s odredbama Zakona o izgradnji, a ne Zakona o zaštiti autorskih prava. Prema Zakonu o izgradnji, Gradsko vijeće je nadležno da donosi odluke o izgledu fasada i na osnovu tih odluka se izdaju dozvole za izvođenje radova.”     

Hrvatski arhitektonski kritičar Maroje Mrduljaš opisao je ono što se događa u Skoplju kao “urbicid”.

“Zaista mi nije jasno kako je to moguće. Koji zakoni tu važe, a koji ne važe?”, kaže Mrduljaš.
 
Mrduljaš, koji predaje arhitekturu na Univerzitetu u Zagrebu, izjavio je da je Skoplje poslije zemljotresa bilo žarište arhitektonskog eksperimentiranja u kojem je učestvovao niz arhitekata iz Evrope i bivše Jugoslavije, okupljenih oko inovativne vizije novog gradskog jezgra koje je projektirao japanski arhitekt Kenzo Tange. Tangeov plan je samo djelimično realiziran, ali “Skoplje je u to vrijeme zaista bilo jedan veliki urbani i arhitektonski eksperiment, naravno progresivan”, kaže on. “Danas prisustvujemo jednoj novoj vrsti eksperimenta, koji je prije svega bizaran. Ne pamtim da sam bilo gdje vidio bilo šta slično.”   
 
“Eklekticizam”

Projekt “Skoplje 2014” je čedo bivšeg konzervativnog premijera Nikole Gruevskog, za koga kritičari tvrde da je tokom decenije na vlasti, od 2006. do početka 2016., bio autoritaran vladar.  Povukao (http://www.balkaninsight.com/en/article/macedonian-prime-minister-resigns-01-14-2016) se s funkcije u januaru, uz posredovanje Evropske unije, da bi omogućio organiziranje prijevremenih izbora. Na takav potez bio je prinuđen poslije više mjeseci političke krize i serije objavljenih snimaka razgovora kojima su otkrivene razmjere zloupotreba u njegovoj vladi, što je Gruevski odlučno poricao. Izbori će biti održani 11. decembra.    

Rekonstrukcija Skoplja koju je započeo Gruevski već je mnogo puta dospijevala u novine uz bombastične naslove i komentare koji uglavnom nisu bili pohvalni. Razmjere ovog poduhvata obnove su zapanjujuće. Prema bazi podataka (http://skopje2014.prizma.birn.eu.com/en) koje je prikupio BIRN, vlasti su dosad utrošile više od 669 miliona eura za podizanje 27 neoklasicističkih i baroknih građevina, pet trgova sa animiranim fontanama, desetina spomenika i skulptura i jedne trijumfalne kapije po ugledu na onu u Parizu. Ukupan budžet ove balkanske zemlje iznosi oko tri milijarde eura.

Vlada tvrdi da je cilj da se, poslije vijekova osmanske i decenija komunističke vladavine, od Skoplja napravi evropski grad. Kritičari tvrde da je čitav projekt nacionalistička ludost, trapav pokušaj da se povežu slavno doba Aleksandra Makedonskog i moderna Makedonija. Tome se žestoko protivi i susjedna Grčka. Izgled novog Skoplja opisivan je frazama “kič iznad kiča” (http://www.nytimes.com/2016/10/09/travel/beyond-kitsch-in-skopje-macedonia.html?_r=0) i “mini Las Vegas” (https://www.theguardian.com/cities/2016/apr/27/story-cities-skopje-plans-future-ancient-past) .  Jedna od posljedica obnove je i to što su oštri bijeli uglovi zgrade “Makedonske opere i baleta” sada zaklonjeni i nevidljivi. Ta zgrada je uzoran primjer jugoslavenskog modernizma, a projektirala ju je slovenska arhitektonska grupa “Biro 71”. Zamišljena je kao dio šireg kulturnog kompleksa koji se spušta ka rijeci Vardar, ali je projekt ostao nezavršen. Zgrada “Opere i baleta” je sada odsječena od obale nizom neoklasicističkih građevina s rimskim kolonadama i lažnim kandelabrima.    

Prema postojećim planovima, zgrada “Opere i baleta” će biti okružena sa svih strana, iako niko od arhitekata koji su radili na njoj nije prethodno konsultiran u vezi s promjenom originalnih planova i intervencijama u neposrednom okruženju zgrade.   

“Nijedna gradska ili republička institucija nije nas kontaktirala ili zatražila mišljenje od nas kao autora. Nisu nas uključili ni u žiri za izbor projekata novih zgrada”, izjavili su za BIRN putem elektronske pošte Štefan Kacin i Jurij Princes, dvojica od četvorice arhitekata iz grupe “Biro 71” koji su radili na originalnom projektu.

“Razumljivo je što investitor želi da završi kompleks, ali mislimo da je projektom trebalo obuhvatiti i zgradu ‘Opere i baleta’ i sam trg, tako da se omogući njihov izlazak na Vardar”, napisala su ova dvojica arhitekata koji su rođeni 1939. i 1933. godine.

“Nažalost, novim ‘eklektičnim’ zgradama na obali Vardara to je onemogućeno, a zgrada i trg su odsječeni od gradskog života na promenadi”, pišu njih dvojica.  

Maja Ivanič, predsjednica Udruženja arhitekata Ljubljane, izjavila je da je bila ushićena zgradom “Opere i baleta” kada ju je prvi put vidjela.    

“Bila je lijepa, čista, kompleksna i jednostavna u isto vrijeme, važan arhitektonski spomenik”, izjavila je za BIRN.  

“Skoplje je imalo tu inovativnu arhitekturu davno prije nego što se Zaha Hadid pojavila u svijetu arhitekture”, rekla je na engleskom misleći na britansku arhitekticu rođenu u Iraku koja je pomjerala granice savremene arhitekture, a preminula je u martu 2016.

“Zaista mi je žao što Vlada Makedonije nije u stanju da to uvidi”, kaže Ivanič.

Moralna prava

Pored Brezoskog, Kacina i Princesa, još najmanje pet arhitekata iz perioda obnove grada nakon zemljotresa izjavilo je da su odbili dati saglasnost za preradu svojih projekata ili da im takva saglasnost nije ni tražena.  

Član 10. makedonskog Zakona o autorskim pravima propisuje da autor arhitektonskog djela ima pravo odbiti izvođenje eventualno planiranih izmjena. Ako autor to “neopravdano” odbije, radove može izvesti vlasnik zgrade, ali je “dužan da poštuje moralna prava autora”.  U članu 24. kaže se da “autor ima pravo da uloži primjedbe na eventualne modifikacije, promjene ili sakaćenje djela koje bi se štetno odrazilo na njegovu ličnost, čast ili reputaciju, kao i da se usprotivi uništenju djela”.  Sprovođenje projekta obnove pripremljeno je odlukom Zavoda za zaštitu spomenika kulture Makedonije od 23. marta 2012. kojom je ukinuta zaštita za glavnu pješačku zonu u centru Skoplja, poznatu kao Centralna gradska zona II, koju čini više od 130 individualnih objekata. Tu odluku je pribavio i objavio Centar za kulturno nasljeđe, makedonska organizacija civilnog društva. Kao povod za takvu odluku navedeno je da je spomenuta zona “degradirana” neadekvatnim urbanim planiranjem.  

Potpisnik ovog članka lično je uručio spisak pitanja direktoru Zavoda za zaštitu spomenika kulture Viktoru Lilčiću Adamsu, ali on je odbio dostaviti svoje komentare za potrebe ovog članka.  BIRN je i Ministarstvu kulture dostavio detaljna pitanja u vezi s pritužbama na račun projekta “Skoplje 2014”, ali odgovor nije stigao.  Udruženje arhitekata Makedonije, koje je u više navrata istupalo protiv projekta, također nije odgovorilo na dostavljena pitanja.  

Odavanje pošte  

Ironija je u tome što, u trenutku općeg napada na arhitekturu u Makedoniji, ostatak svijeta tek počinje otkrivati vrijednosti modernizma jugoslavenske epohe, kaže Maruša Zorec, profesorica arhitekture na Univerzitetu u Ljubljani i jedna od osnivača organizacije evidenca.org koja sastavlja arhivu modernističke arhitekture u Sloveniji.     

“Svijet tek počinje da obraća pažnju na tu arhitekturu, da konačno uviđa njene arhitektonske kvalitete”, kaže ona. “A mi je uništavamo.”  

Muzej moderne umjetnosti (MoMA) u New Yorku najavio je za 2018. izložbu kojom će odati poštu jugoslavenskom modernizmu.  Jedan od kustosa, Vladimir Kulić je izjavio da će na izložbi biti prikazana i rekonstrukcija Skoplja poslije zemljotresa “kao jedan od važnih trenutaka u internacionalizaciji arhitekture u doba hladnog rata”.

Među eksponatima će se naći zgrada “Opere i baleta” i originalni crteži i model Tangeovog plana za centar grada, koji nikada nije do kraja realiziran.

Neke od zgrada koje će biti predstavljene na izložbi još nisu “obnovljene”, “ali neki važni primjeri arhitekture tog perioda izmijenjeni su do neprepoznatljivosti”, izjavio je za BIRN Kulić, vanredni profesor arhitekture na Univerzitetu “Florida Atlantic”, putem elektronske pošte. Među njima je zgrada Vlade, koja je prethodno bila zgrada Centralnog komiteta Komunističke partije. Zgrada je izgrađena sedamdesetih godina, prema projektu arhitekta Petra Muličkovskog, koji je koristio elemente tradicionalne makedonske arhitekture. On se javno usprotivio http://www.balkaninsight.com/en/article/macedonian-architect-condemns-government-hq-revamp intervencijama na zgradi.       

Kulić kaže da je originalna zgrada bila “veoma važan primjer modernističkog regionalizma”.
Ironija je u tome što se zgrada koja je traženjem inspiracije u lokalnoj narodnoj arhitekturi artikulirala moderni makedonski identitet, sada presvlači u smiješnu i neuku verziju internacionalnog klasicizma, navodno u namjeri da se učvrsti nekakvo ‘makedonstvo’”, kaže on.

BIRN je kontaktirao arhitekta koji je projektirao novu fasadu za zgradu Vlade, Žarka Čauševskog, ali on nam je u telefonskom razgovoru rekao da ne želi davati intervjue.

Kompanija “Arhitektonika”, u kojoj je on direktor, a njegov brat Nikola vlasnik, najzaslužnija je za nove gradske fasade. Istraživanje BIRN-a objavljeno u julu 2015. pokazalo je da su njih dvojica na ime honorara primili više od pola miliona eura. U intervjuu (http://faktor.mk/intervju-zharko-chaushevski-kreator-na-noviot-lik-na-skopje-fasadi-i-zgradi-ne-pravam-po-nichija-direktiva/) datom u septembru 2014. makedonskom web portalu Faktor, Čauševski je objasnio izvore fascinacije neoklasicizmom.

“Zašto tako mnogo Makedonaca na svoje profilne stranice na ‘Facebooku’ stavlja slike iz evropskih prijestolnica? Da li to ukazuje na potrebu da pokažemo da pripadamo tim kulturnim vrijednostima? Po mom mišljenju, veliki broj građana želi da pošaljemo jasnu poruku da pripadamo krugu evropskih kulturnih vrijednosti.”   


Lazar Dimov, arhitekt koji je dizajnirao fasadu Gradske galerije na glavnom trgu u Skoplju, zgrade koju je izvorno projektirao Brezoski, također je odbio odgovarati na pitanja BIRN-a.   

Dimov je učestvovao i u izradi nove fasade na jednom dijelu zgrade “Paloma Blanca”, modernističke poslovne zgrade u neposrednoj blizini novog neoklasicističkog sjedišta partije VMRO-DPMNE.  Autor izvornog projekta zgrade “Paloma Blanca”, arhitekt Trajko Dimitrov je izjavio da ga vlasti nisu pitale za dozvolu za rekonstrukciju njegove zgrade.
 
“To zaista boli – kada, kao neko ko je rođen u Skoplju i autor je poznate zgrade u centru grada, saznate da će ta zgrada... postati dio jednog sivog, bezličnog grupnog portreta”, izjavio je za BIRN Trajko Dimitrov, jedan od vodećih makedonskih arhitekata poslijeratne generacije.  

Dimitrov danas ima 86 godina. Niko ga nije obavijestio šta se sprema, a za planirane radove je saznao iz novina. U junu, dok je trajalo istraživanje za ovaj članak, oko zgrade su montirane skele, što je prva faza radova na postavljanju nove fasade.
 
“I najvredniji spomenik Bizantskog carstva – Aja Sofija u Istanbulu – ukrašen je islamskim simbolima, ali njegov arhitektonski integritet je uvijek poštovan, u prošlosti i danas”, rekao je Dimitrov.   

Ljudi moraju shvatiti, kazao je, “da se takvim tretmanom ovih zgrada ne krše samo autorska prava, već se dovodi u pitanje i sam identitet naše zemlje”.   


Političke asocijacije

Modernizam nije na meti napada samo u Makedoniji, ali ti napadi su ovdje svakako najžešći.

“Jedan od razloga zašto se arhitektura tog perioda još ne prihvata kao važno kulturno nasljeđe jeste to što nemamo dovoljnu vremensku distancu”, kaže Maja Ivanič, predsjednica Udruženja arhitekata Ljubljane.  

“Drugi razlog jeste to što mnogi ljudi, čak i arhitekti i historičari umjetnosti, modernu arhitekturu vezuju za političku situaciju onog vremena: ona ih podsjeća na negativne strane socijalizma, pa žele da je prefarbaju ili prerade.”  

Pošto nije pripadala ni sovjetskom bloku ni kapitalističkom Zapadu, Jugoslavija pod vođstvom Josipa Broza Tita je izgradila vlastitu verziju socijalizma koji je Jugoslavenima pružio izvjesne slobode i prosperitet koji su susjedima iza “gvozdene zavjese” bili uskraćeni. Mnogi ljudi u siromašnim zemljama nastalim poslije njenog raspada gledaju na taj period s nostalgijom.  U zemljama poput Poljske, naprimjer, arhitektura iz komunističke epohe je prije svega neželjeni trag sovjetske dominacije, ere koju bi mnogi Poljaci najradije zaboravili. Već godinama se vodi žestoka debata o njenoj sudbini.

“Sada smo na pola puta”, kaže poljski arhitekt Lukasz Galusek, urednik tromjesečnika Herito, posvećenog nasljeđu centralnoevropske arhitekture. “Znamo da ta arhitektura ima vrijednost i uspjeli smo mnoge da uvjerimo u to. Ali još ima ljudi koji ne misle tako.”    

U mjestu Katowice na jugu Poljske, gdje su komunističke vlasti izgradile čitav gradski centar, stanovnici su izašli na ulice da protestiraju protiv planova rekonstrukcije glavne željezničke stanice, koju mnogi njihovi sugrađani vide samo kao betonsko ruglo.    
 
Protest ovog puta nije uspio. Ipak, decenijama poslije pada komunizma u Istočnoj Evropi, veliki dio centralne zone ovog grada i dalje je blistav primjer komunističkog urbanog planiranja. Tu se nalazi arena “Spodek”, u obliku letećeg tanjira, otvorena 1971. povodom 10. godišnjice leta kojim se sovjetski kosmonaut Jurij Gagarin proslavio kao prvi čovjek u svemiru.  

Umjesto da sruše gradski centar ili ga sakriju novim fasadama, lokalne vlasti su na glavni trg posadile palme i iznijele ležaljke, kao da posjetiocima poručuju “dobro došli u utopiju”.

Galusek je upućen u događaje u Skoplju, koje postavlja u širi kontekst projekta izgradnje identiteta poslije pada komunizma.
 
“Tako je bilo i ovdje”, kaže on. “Najvažnije je bilo dokazati da nacionalna kultura ima veoma duboke korijene. U tom procesu falsificiranje ima važnu ulogu.”   

“Mi Makedonci”, progovorio je u prvom licu kao da je Makedonac, “bili smo pod turskom okupacijom i zato smo propustili ‘belle epoque’, a da nismo, i mi bismo imali naš barok i neoklasicizam, kao sve druge zemlje.”

Modernistička arhitektura je ugrožena i u Sloveniji, smatra Maruša Zorec iz organizacije evidenca.org, najviše zbog lošeg stanja zgrada i promjena vlasništva i namjene tokom vremena.  Ali ta prijetnja nije tako ozbiljna kao u Skoplju, smatra ona.

“Ne znam ni za jedan drugi grad na svijetu koji je zgrade iz jednog perioda prošlosti pretvarao u zgrade iz nekog drugog, starijeg historijskog perioda”, rekla je.

Mrduljaš, arhitektonski kritičar iz Hrvatske, izjavio je da je ugrožene modernističke zgrade lakše braniti pojedinačno.

“To je teže kada je čitav grad frontalno napadnut”, kaže on. “Onda ne znate ni gdje je linija fronta.”

Nedavni događaji nakon što je Gruevski sišao s vlasti, daju Brezoskom povod za nadu.
   
U oktobru je Ured specijalnog tužioca najavio istragu (http://www.balkaninsight.com/en/article/macedonian-prosecution-probes-costly-office-abuses-10-20-2016) u vezi s izgradnjom muzeja u okviru projekta “Skoplje 2014”. U saopćenju se ističe da je nekoliko visokih zvaničnika Ministarstva kulture osumnjičeno za malverzacije, ali osumnjičeni nisu imenovani. Ministarstvo je odgovorilo da je izgradnja izvedena u skladu sa zakonom. Ipak, sudbina čitavog projekta najviše zavisi od rezultata izbora 11. decembra. Najvažnije pitanje jeste da li će Gruevski i VMRO-DPMNE sačuvati vlast.Niko od arhitekata iz perioda poslije Drugog svjetskog rata s kojima je BIRN razgovarao nije izjavio da razmatra mogućnost pokretanja sudskog postupka. Brezoski je rekao da ima drugačiji plan, ako dobije priliku.   

“Ponovo bi ih napravio, sve bih popravio”, rekao je govoreći o skrivenim modernističkim zdanjima. “Preživjeli smo zemljotres, pa smo opet sve popravili. Ne vidim drugu mogućnost.”
 

OKVIR:

“Radimo šta hoćemo”  

Politička kriza u Makedoniji je izbila početkom 2015., kada je Zoran Zaev, lider opozicijske Socijaldemokratske partije, optužio Vladu da sprovodi ogromnu i nezakonitu operaciju prisluškivanja 20.000 ljudi. Pokazujući trake sa snimcima, Zaev je rekao da snimci otkrivaju razmjere zloupotrebe službenog položaja, namještanja izbora i cenzure medija od strane pomoćnika i ministara u vladi koju je vodio Gruevski. Onda je počeo objavljivati snimke.
Predstavnici vladajuće partije VMRO-DPMNE odgovarali su da su snimci djelo stranih špijuna i da su “fabrikovani, montirani, lijepljeni, skraćivani i mijenjani”. Ipak, Evropska unija je objavila da snimci daju povoda za “ozbiljnu zabrinutost”. Vlada je poricala da je bilo malverzacija, ali specijalni tužilac je zbog snimaka već pokrenuo istragu o izbornim prevarama. Zaev je svaki novi objavljeni snimak najavljivao kao “bombu”. Na snimku broj 35 navodno se čuje kako ministrica kulture Elizabeta Kančeska-Milevska i tadašnji ministar saobraćaja i komunikacija Mile Janakieski razgovaraju o ukidanju zaštite za veliki dio gradskog jezgra Skoplja da bi se otvorio put za dalju izgradnju neoklasicističkih fasada. Nije jasno kada se tačno razgovor odvijao.  

BIRN je zvao i pisao direktno i ministrici i ministru, ali oni nisu odgovorili. BIRN je također pisao Ministarstvu kulture, ali nije stigao nikakav odgovor na pitanje o autentičnosti snimka na kojem glas koji navodno pripada ministrici, izgovara i ovo:

“Mile, slušaj, ništa se ne postiže promjenom propisa. U ovome je stvar – neke fasade u gradu, nije važno koje, dobile su status kulturnog spomenika. Premijer je tražio da im se status ukine, da više ne budu kulturni spomenici, da možemo da radimo šta hoćemo. Uprava za konzervaciju ih je sad skinula s liste i one u planu više nisu označene kao kulturni spomenici.“

Bojan Blaževski piše za makedonsku web stranicu Build.mk posvećenu arhitekturi, izgradnji i urbanom razvoju. Ovaj članak je nastao u okviru projekta Balkanske stipendije za izvrsnost u novinarstvu, uz podršku Fondacije ERSTE i Fondacija za otvoreno društvo, u saradnji sa Balkanskom istraživačkom mrežom.



NAJNOVIJE IZ RUBRIKE

kol
Grabar-Kitarović: Za Hrvatsku arbitraža ne postoji
23.06.2017

vel
Za ubojstvo 14-godišnje djevojčice na Velebitu osumnjičena 27-godišnjakinja
22.06.2017

Uhićenica je predana pritvorskom nadzorniku Policijske uprave karlovačke, a kaznena prijava biti će podnijeta nadležnom državnom odvjetništvu.

plen
Plenković: Odluka arbitražnog suda Hrvatsku neće obvezivati
21.06.2017

Mi odlukom nećemo biti vezani ni po međunarodnome pravu, ni slijedom odluka i notifikacija koje smo izvršili, dodao je premijer.

No Frost Gorenje