birn 2016 -1

Albanski rat protiv droge

21.11.2016

Sarajevo, 21. novembra 2016. godine

(s.r.)

Balkanska istraživačka mreža (BIRN) je i ove godine održala školu “Balkanske stipendije za novinarsku izuzetnost” (http://fellowship.birn.eu.com/en/page/home­) koja je okupila mlade novinare iz cijelog regiona. Tema ovogodišnje Škole bila je “Povjerenje” i kao rezultat novinarskog istraživačkog rada nastalo je deset priča koje prate izazove sa kojima se svakodnevno suočavaju ljudi na Balkanu. Priče uglavnom prate situaciju u jednoj zemlji, ali su obrađene teme koje se mogu univerzalno primijeniti na sve ostale zemlje regiona.

Piše: Elvis Nabolli – Skadar, Tirana, Bari (BIRN)

Kada počne padati mrak, uska planinska staza postaje opasna, ali Gjergji je dobro poznaje. Desetak minuta pješice od puta, a onda nizbrdo kroz bukovu šumu do nekoliko proplanaka na kojima iz zemlje vire prvi zeleni izdanci konoplje.      

Gjergji ima 21 godinu i napustio je studij da bi se posvetio plantaži u blizini prazne porodične kuće u dramatičnoj divljini albanskih Alpa pored Skadra na sjeveru Albanije.  

“Biljke traže mnogo truda. Ali ako uspijem da ih sačuvam do branja, zarada će biti dobra”, kaže on. “Renovirat ću kuću u Skadru, a onda odlazim u Englesku.”

Iz skrovišta u grmlju Gjergji je izvadio prazne kanistere od pet litara i napunio ih vodom iz šumskih bara, da zalije stabljike. 

“Više mladih ljudi ima ovdje u planinama, gdje rade na plantažama kanabisa kao i ja, nego što ih je dolje u gradu”, kaže on. Ali uspjeh ovog posla u velikoj mjeri zavisi od jedne stvari. 

“Isplati se jedino ako imaš nekoga u policiji da te obavještava o policijskim akcijama u kraju. Ako uspijem da uzgojim 2.000 biljaka, njemu pripada 200.” Korumpiranom policajcu to može donijeti prihod od nekoliko desetina hiljada eura, ako su biljke dobre.       

To je temelj industrije čija se vrijednost mjeri milijardama dolara a koja je u posljednjih 25 godina učinila Albaniju jednim od vodećih proizvođača kanabisa na svjetskim tržištima, rame uz rame s Kolumbijom, Jamajkom, Holandijom i Paragvajem.

Na izborima 2013. došlo je do smjene vlasti, a već naredne godine, nova socijalistička vlada pod vođstvom Edija Rame, umjetnika koji je postao političar, objavila je rat uzgajivačima kanabisa petodnevnom opsadom poznatog krijumčarskog centra u blizini južne granice s Grčkom.        

Samo tokom 2014. policija je zaplijenila preko 101 tone marihuane, više nego u prethodnih devet godina. Tada je uništeno više od pola miliona biljaka. Sljedeće godine je taj broj porastao na 800.000. Prema tvrdnjama policije, za prvih devet mjeseci 2016. uništeno ih je čak 2,1 milion.     

Te brojke, tvrdi vlada Edija Rame, pokazuju da poslije godina gledanja kroz prste, dok su na vlasti bili rivali iz Demokratske partije, rat protiv droge u Albaniji konačno daje rezultate.

Ipak, istraživanje u okviru projekta “Balkanske stipendije za izvrsnost u novinarstvu” daje drugačiju sliku: uzgajivači se nisu uplašili, samo su se povukli u udaljenije planinske predjele; krijumčari se hvale svojim vezama u policiji; talijanski istražitelji se dive vještini albanskih kriminalnih bandi; a u Evropi i SAD-u gube strpljenje zbog neuspjeha ovog NATO saveznika da uhapsi bilo koga osim najniže rangiranih pripadnika kriminalnih organizacija.       

U međuvremenu, rašireno siromaštvo osujećuje pokušaje da se uzgajivači kanabisa uvjere da postoje i druge mogućnosti.

“Kriminalne organizacije su organizacije koje brzo uče i prilagođavaju se mjerama koje se sprovode odozgo naniže”, kaže Jana Arsovska, vanredna profesorica na Kriminalističkom koledžu “John Jay” u New Yorku, ekspertica za organizirani kriminal na Balkanu.    

“Potrebno je da se obični ljudi i društvo u cjelini uhvate ukoštac s ovim problemom. Nije dovoljno da to rade samo državne agencije.”  

Selektivna pravda

Rat je počeo u Lazaratu http://www.balkaninsight.com/en/article/albania-police-storm-lawless-drug-village, selu na jugu Albanije koje je za 15 godina izgradilo industriju kanabisa bez premca u Evropi. Dobro naoružani žitelji ovog sela kontrolirali su približno polovinu proizvodnje kanabisa u Albaniji, oko 900 tona godišnje, s procijenjenom uličnom vrijednošću u Evropi od 4,5 milijardi eura.  

Stanovnici sela su javno uzgajali kanabis u dvorištima i na njivama, i redovno su glasali za demokrate, koji su vladali od 2005. do 2013. godine. 

Rama je u prvoj godini mandata naredio da se industrija kanabisa u selu uništi. Bilo je to nekoliko dana prije glasanja o kandidaturi Albanije za članstvo u Evropskoj uniji, čime bi se za Albaniju otvorili novi evropski fondovi.

Oko 800 policajaca, uključujući specijalne jedinice s oklopnim vozilima, opkolilo je selo i pet dana su vodili borbe sa uzgajivačima riješenim da odbrane svoje usjeve, dok ih konačno nisu natjerali da se povuku u planine. Spaljeno je oko 130.000 stabljika konoplje, uništene su četiri laboratorije i oko 80 tona marihuane. Uhapšene su desetine ljudi.      

Rama je izjavio da je policija tako “učinila kraj zaštićenoj zoni koja je prethodnih 20 godina funkcionisala kao država u državi i bila sramota za Albaniju”. Njegov ministar unutrašnjih poslova Saimir Tahiri izjavio je da je tako demonstrirana odlučnost vlade “da se vladavina prava nametne na čitavoj teritoriji Albanije”.     

Ali dvije godine kasnije, samo desetak okrivljenih je završilo u zatvoru, uglavnom po optužbama za otvaranje vatre na policiju i uzgajanje kanabisa.  

Većinu osuđenih čine ljudi koji se smatraju pijunima u ogromnoj kriminalnoj organizaciji industrijskih razmjera, dok su šefovi uspjeli da umaknu ili, što je još vjerovatnije, nikada nisu ni bili u selu.   

U izvještaju o napretku http://ec.europa.eu/enlargement/pdf/key_documents/2015/20151110_report_albania.pdf Albanije na putu priključivanja EU objavljenom u novembru 2016. pozdravlja se činjenica da su u prethodne dvije godine “zaplijenjene velike količine droge i uništen veliki broj biljaka”, ali također se konstatira da je broj presuda i dalje mali. Istrage i sudski postupci “ne idu dovoljno visoko kroz lanac snabdijevanja drogom”.

“Policija i tužioci ne uspijevaju identificirati kriminalne bande koje stoje iza uzgajanja i trgovine drogom, a u krivičnim postupcima često izostaju neophodne naknadne pravosudne radnje”, kaže se u izvještaju. 

U prethodnom izvještaju o napretku primijećeno je da finansijske istrage i mjere za sprečavanje pranja novca i konfiskaciju imovine “nisu dovoljno korištene”. I zaista, od 2010. do 2015. manje od 35 ljudi je optuženo za pranje novca. 

Arsovska je za BIRN izjavila da “albansko društvo počiva na sistemu rođačkih i prijateljskih veza. U zatvoru završavaju samo oni koji nemaju prijatelje u policiji ili državnoj administraciji”.

“Vlada tvrdi da se ‘bori’ s problemom droge, ali u isto vrijeme imamo ozbiljne počinioce i trgovce drogom koji ostaju na slobodi i izbjegavaju zatvaranje.”

Donald Lu, ambasador SAD-a u Tirani, izjasnio se o ovom pitanju u septembru, kada je pred grupom studenata novinarstva izjavio da i sadašnja i prethodna vlada “imaju problema s trgovinom drogom, a neki od političara su profitirali od svojih veza s narko-bossovima”.   

Ambasador je podsjetio publiku: “Znamo da među njima ima parlamentarnih poslanika i gradonačelnika, kao i da su neki od kandidata za funkciju gradonačelnika bili osuđivani za trgovinu drogom u zemljama Evropske unije.” 

BIRN je zatražio intervju s Ministarstvom unutrašnjih poslova i dostavio pitanja u vezi s policijskom korupcijom i optužbama da država nije uspjela doprijeti do šefova kriminalne organizacije koja stoji iza industrije kanabisa, ali nije dobio odgovor. BIRN je također tražio komentar od državne i pogranične policije, ali nije dobio odgovor. 

Prilagođavanje i opstanak

Ima indicija da su poslije napada na Lazarat uzgajivači prešli u druge dijelove zemlje da bi zadovoljili tražnju; plantaže su im sve češće na zemljištu u javnom, a ne u privatnom vlasništvu, u šumama ili na zabačenim padinama, zbog čega je policiji teže da ih pronađe i ustanovi kome pripadaju, kažu policajci.    

U internoj analizi ureda državnog tužioca Albanije koja je djelimično procurila u medije u junu rečeno je: “U nekoliko posljednjih godina, uzgajanje kanabisa se proširilo na čitavu zemlju i svaki region.” 

Prema navodima iz ovog izvještaja koji je BIRN pribavio, “uzgajivači indijske konoplje (Cannabis sativa) koriste zemlju u javnom vlasništvu, uglavnom šume i pašnjake u blizini izvora vode, na zabačenim mjestima udaljenim od naseljenih zona”.   

Portparol državnog tužioca Adriatika Llalle, koga je imenovao parlament u vrijeme prethodne demokratske vlade 2012. godine, nije odgovorio na zahtjev BIRN-a da potvrdi postojanje takvog izvještaja i njegove nalaze.    

“Situacija ove godine ne može se porediti s prethodnom, zbog velikog porasta zasađenih površina”, izjavio je Hivzi Bushati, bivši šef specijalnih policijskih snaga za sjevernu Albaniju, koji je smijenjen kada su socijalisti preuzeli vlast, a sada je član opozicijske Demokratske partije.       

“Bez kontakata u policiji i među političarima, niko ne bi imao hrabrosti za takvu investiciju, za sađenje hiljada biljaka širom Albanije”, izjavio je za BIRN u jednom kafiću u Skadru.  

Vlada odbija tvrdnje da je proizvodnja kanabisa porasla i da su policijski službenici umiješani u ovaj posao. Također, odbijaju optužbe demokrata iz opozicije da sarađuju s krijumčarima.   

“U javnosti postoji taj pogrešan utisak da je površina pod zasadima povećana”, izjavio je Altin Qato, zamjenik šefa državne policije, na konferenciji za štampu u augustu. “To nije tačno, samo je policija uspješnija u pronalaženju i uništavanju plantaža.”      

Izjavio je da Ministarstvo unutrašnjih poslova ne raspolaže indicijama o umiješanosti policijskih službenika. “Kad bismo imali takve podatke, hapsili bismo ih, jer ih saradnja izjednačava s uzgajivačima.” Kasnije, u septembru, Qato je izjavio da je osam policajaca otpušteno i da su pokrenute istrage protiv 21 policajca zbog sumnje da nisu nadzirali zone za koje su odgovorni.    

Plodna zemlja

S 218 sunčanih dana godišnje i obiljem vode koja se spušta s planina, Albanija je odlično mjesto za gajenje kanabisa. 

Enver Hoxha, komunistički diktator koji je tokom četiri decenije paranoidne, staljinističke vladavine poslije Drugog svjetskog rata držao granice Albanije zatvorene, zabranio je 1946. uzgajanje kanabisa. Drogom se prije toga slobodno trgovalo, a korištena je za rekreativno uživanje i kao sedativ za djecu.   

Pod Hoxhinom vlašću država je preuzela kontrolu i ograničila uzgajanje na proizvodnju za industrijske potrebe i izvoz, na zemljištu koje danas pripada Institutu za poljoprivredu u Kamezu, općini okruga Tirana.

“Bila je to veoma kvalitetna konoplja”, izjavio je za BIRN Ahmet Osja, posljednji ministar poljoprivrede prije pada komunizma 1991/92. godine. “Švicarci su je kupovali. Bila je veoma kvalitetna zahvaljujući obilju sunca. Korištena je u farmaciji, kao medicinska biljka, i za pravljenje užadi.”

Pad komunizma označio je početak desetogodišnjeg perioda nestabilnosti, s građanskim nemirima u zemlji i ratovima u susjednoj Jugoslaviji. Oružja je bilo u izobilju, politika se duboko polarizirala, a kriminalne organizacije su doživjele procvat. Članica NATO-a od 2009., Albanija se još bori s nasljeđem devedesetih i duboko ukorijenjenim mrežama organiziranog kriminala koje su se proširile u Zapadnu Evropu.    

Arsovska kaže da su pokušaji vlada, koje su se smjenjivale nakon pada komunizma, da riješe problem trgovine drogom bili kratkog daha, uglavnom motivirani brigom za “publicitet i imidž”, kao i politikom prijetnji i podsticaja koju su zemlje EU primjenjivale prema balkanskim zemljama koje žele postati članice bloka.

 "U načelu, problem je u odsustvu čvrstih, dugoročnih institucionalnih aranžmana za borbu protiv organiziranog kriminala u Albaniji”, kaže Arsovska. “Organizirani kriminal živi u simbiozi s državnim institucijama.”

 “Fleksibilnost i prilagođavanje kojim se zaobilaze državne politike borbe protiv droge objašnjavaju zašto nelegalna proizvodnja opstaje u Kolumbiji ili Albaniji, uprkos tome što su državni organi uspjeli da unište nekoliko vodećih kriminalnih organizacija, uključujući kartele Medellin i Cali ili organizaciju u Lazaratu.”  

Na web stranici “World Factbook” https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/geos/al.html američke Centralne obavještajne agencije govori se o “ograničenom uzgajanju opijuma i sve masovnijem uzgajanju kanabisa u Albaniji” i konstatira da su albanske kriminalne organizacije “aktivne i sve prisutnije u Evropi”.


Transporteri

U Hotiju, zabačenom planinskom selu na granici Albanije i Crne Gore, krijumčar nam je pokazao usku stazu skrivenu iza grmlja i drveća.

“Odavde za transport koristimo životinje”, kaže on.

“Posao policije je jednostavan kada se jednom postigne dogovor. Treba samo da okrenu radar na drugu stranu od planina prema Skadarskom jezeru, i kažu nam kada je staza bezbjedna za prolazak.”   

“Za prijenos jednog kilograma kanabisa plaća se 50 eura. To pokriva trošak za albanske i crnogorske nosače. I policija uzima dio, jer se ništa ne može prenijeti bez njihove dozvole”, izjavio je za BIRN. Krijumčari koriste magarce koji nose tovare teške od 50 do 100 kilograma.     

“Obično u zatvoru završe samo oni koji pokušaju da rade na svoju ruku ili ne plaćaju redovno kontakte u pograničnoj policiji”, kaže krijumčar.  

Jedan takav “transporter” sjedio je u uglu na terasi kafića u Hotiju i posmatrao put. Predstavio se kao Gezim. “Ovdje svi imaju uši i svi su spremni za posao”, kaže on.     

Kao i ostali “transporteri”, dobro poznaje teren i ima kontakte u policiji.

“Najviše što smo uspjeli da prenesemo u jednom danu bilo je 100 kilograma. Cijena je ista, 50 eura po kilogramu. Obično idemo noću ili rano popodne, kada ljudi ručaju ili se odmaraju.”

“Ko hoće da se bavi ovim poslom mora da razgovara s ljudima na vlasti, inače će završiti u zatvoru s veoma dugom kaznom.”

Prema albanskim zakonima, uzgajanje i krijumčarenje kanabisa se kažnjavaju zatvorom od tri do sedam godina ili, ako je u pitanju organizirana grupa, pet do deset godina. Šefovi dobijaju od sedam do 15 godina. 

Poslije Hotija i Crne Gore, pošiljke putuju preko poroznih granica bivših jugoslavenskih republika, preko Srbije, Bosne ili Hrvatske, da bi konačno završile u šengenskoj zoni, s druge strane mađarske ili slovenske granice.    

Drugi krijumčari biraju direktniji put, morem ili zrakom, od zapadne obale Albanije do talijanske pokrajine Puglia. Od Drača u Albaniji do Barija u Italiji ima tek nešto više od 200 kilometara.  

“Albanska marihuana često stiže brzim gliserima iz Crne Gore, Hrvatske i Slovenije ili se prevozi malim avionima, ‘piperima’”, rekao nam je istražitelj iz specijalne talijanske agencije “Guardia di Finanza”, koja se bori protiv finansijskog kriminala, krijumčarenja i trgovine drogom.   

“Ako koriste avion, krijumčari jednostavno izbacaju velike količine droge iznad Puglie, gdje njihovi saradnici na zemlji čekaju na isporuku”, izjavio je za BIRN istražitelj iz Barija koji je tražio da ostane anoniman jer im nije dozvoljeno da razgovaraju s novinarima.     


"Piper” avioni, koje krijumčari rado koriste, veoma su laki, imaju jedan motor i dva sjedišta, mogu ponijeti do 500 kilograma droge i prelaze 1.600 kilometara bez dosipanja goriva.    

U izvještaju Glavne uprave za borbu protiv droge u Italiji za 2105. kaže se da su krijumčari napravili “skrivene poletne staze na drugoj strani Jadrana”. Talijanska Nacionalna uprava za borbu protiv mafije navodi, također u izvještaju za 2015., da je omiljena taktika krijumčara da kriju drogu s drugom robom u “prerađenim šleperima, kombijima ili automobilima” koji prolaze kroz luku u Bariju.    

Prema podacima agencije “Guardia di Finanza”, 2014. godine je u luci zaplijenjeno nešto više od tri tone kanabisa. Ta brojka je opala na 1,8 tona 2015., ali 2016. je zaustavljen gliser od deset metara i tako je u samo jednom danu pronađeno 1,2 tone kanabisa, s procijenjenom tržišnom vrijednošću od 12 miliona eura.    

U mandatu demokratskog premijera Salija Berishe, Albanija je 2006. godine uvela zabranu privatnog posjedovanja glisera, što je bila mjera uperena protiv krijumčara ljudima i drogom. Vlada je tako pokušala da pridobije EU za olakšavanje viznog režima za Albance. Moratorij je istekao 2013., pred izbore koje je Berisha izgubio, a nakon toga nije obnovljen.  

Pošto nema vlastitih kapaciteta za nadgledanje, Albanija je u augustu 2012. sklopila sporazum s Italijom prema kojem će talijanska policija praviti zračne snimke oblasti u kojima se gaji kanabis. Slike se šalju na Univerzitet u Napulju, gdje stručnjaci izračunavaju broj biljaka.   

Prema podacima agencije “Guardia di Finanza”, zračnim snimanjima obavljenim 2014. godine iznad svega 15 posto albanske teritorije otkriveno je 815 plantaža s oko 165.000 biljaka kanabisa. Sljedeće godine je otkriveno 1.200 plantaža sa 243.000 biljaka, također samo na 15 posto teritorije.   

“Treba nam novac”

“Kada im policija uništi usjeve, oni (uzgajivači) reagiraju tako što povećavaju zasađenu površinu”, objašnjava Artan Hoxha, poznati albanski novinar specijaliziran za kriminal.   

Hoxha je godinama izvještavao o kriminalu u vezi s drogom u Albaniji, a 2015. je putem SMS-a primio prijetnje smrću s telefonskog broja registriranog u Holandiji. 

“Ove godine… da bi otežali posao policiji, povećali su broj plantaža i rasporedili ih po čitavoj zemlji”, izjavio je za BIRN, “zbog čega je policiji nemoguće da ih sve pronađe i uništi.”  

 “Albanska policija nema dovoljno opreme da radi u čitavoj zemlji. Oni koje uspiju uhapsiti uglavnom su samostalni uzgajivači izvan organizacije ili siromašni seljaci, a većina velikih plantaža opstaje.”    

Izvještaj EU o napretku za 2015. kaže da je nivo opremljenosti i logistike u policiji zabrinjavajuće nizak. U izvještaju se također navodi da policija “nedovoljno koristi” strateške obavještajne resurse koji su joj stavljeni na raspolaganje u okviru “Europola”, evropske policijske agencije.   

“Mali kapaciteti pravosudne policije i tužilaca za otkrivanje i vođenje istraga o složenim kriminalnim slučajevima znače da su ograničeni na jednostavne istražne radnje protiv počinilaca uhvaćenih na djelu, pa zato temeljniji pristup istragama i sudskom gonjenju nije moguć.”  

Albanska državna policija ima oko 10.000 službenika (na 2,7 miliona stanovnika) koji u prosjeku zarađuju 350 eura mjesečno. Prosječna plata u Albaniji je tek nešto viša, 370 eura. Gotovo svaki peti radnik je nezaposlen, a najveći poslodavci su oni iz poljoprivrede.     

Krijumčarima nije teško da pronađu ljude spremne da se uključe u gajenje kanabisa, a policajce je lako nagovoriti da pogledaju na drugu stranu.  

Arsovska je izjavila za BIRN: “Spoj kriminala i politike koji je omogućila korupcija doprinosi daljem procvatu organiziranog kriminala.”

Mito, kaže ona, ovdje ima “dugu tradiciju” i široko je prihvaćen.

"Pogledajte primjer Afganistana”, kaže Arsovska. “Teško je natjerati seljake da odustanu od uzgajanja opijuma ako nemate alternativu koju ćete im ponuditi. Alternativa koja donosi prihod trebala bi biti jednako profitabilna i manje rizična da bi ponuda opijuma konačno opala. Teško je natjerati ljude da odustanu od saradnje s kriminalcima ako nemaju bolji način da zarade novac ili ako se plaše posljedica.”         

Gjergji u planinama iznad Skadra govori isto svojim riječima: “Oni [kupci] imaju novac, mi imamo robu. Ne može biti jednostavnije”, kaže on. “Jedan kilogram kanabisa se prodaje za 800 do 1.000 eura. Eto koliko nam je ovaj posao važan.”      

“Hoćemo da živimo i treba nam novac. Nećemo se svi izvući iz ovoga bez kazne, ali nadam se da ja hoću.”

OKVIR:

Potjernica

Kritičari vlade su iskoristili slučaj Klemenda Balilija, četrdesetčetverogodišnjeg albanskog biznismena i bivšeg direktora Službe za transport pri Ministarstvu saobraćaja u regionu Saranda na jugu Albanije, kao dokaz o nekažnjivosti i saradnji vlasti s krijumčarima.     

U maju 2016. američka agencija DEA je u saradnji s grčkom policijom sprovela operaciju u kojoj je zaplijenjeno 687 kilograma marihuane porijeklom iz Albanije, pored 451 kilograma u januaru 2014. i gotovo 700 kilograma u aprilu 2015. – sve u okviru dvogodišnje operacije posvećene samo jednoj krijumčarskoj organizaciji.   

Grčka policija je saopćila da su krijumčari koristili glisere za transport marihuane iz Albanije u Grčku, a onda osnivali lažne špediterske kompanije za dalji transport do evropskih zemalja. Grčki i albanski mediji su imenovali Balilija kao glavnog osumnjičenog.     

“Balkan Insight” je izvijestio http://www.balkaninsight.com/en/article/albania-ignoring-suspected-drug-baron-s-greek-arrest-warrant-05-16-2016 da je Grčka 9. maja raspisala potjernicu za Balilijem. On je otpušten iz državne službe, ali i dalje nije uhapšen.

Opozicija je optužila vladu da ga štiti od hapšenja, što vlada poriče. Prema izvještajima “Balkan Insighta” i albanskih medija, porodica Balili ima dobre političke veze.    

Na novinskom portalu newsbomb.al u Tirani prenijeta je Balilijeva izjava u kojoj on poriče sve optužbe i tvrdi da su politički motivirane.


Elvis Nabolli je novinar albanske TV stanice za vijesti u regionu Skadra, na sjeveru Albanije. Ovaj članak je nastao u okviru projekta Balkanske stipendije za izvrsnost u novinarstvu, uz podršku Fondacije ERSTE i Fondacija za otvoreno društvo, u saradnji s Balkanskom istraživačkom mrežom.

 

 

 

 

 



NAJNOVIJE IZ RUBRIKE

poli
Na području FBiH 45 krivičnih djela i 67 saobraćajnih nesreća
23.03.2017

Također, 18 osoba je lišeno slobode, a 19 zadržano, saopćeno je iz Federalne uprave policije.

sud
Tužitelj ponovno ispituje trojicu osumnjičenih iz Donjeg Vakufa
23.03.2017

sudar
U FBiH u utorak 41 krivično djelo i 56 saobraćajnih nesreća
22.03.2017

Na području Federacije Bosne i Hercegovine u utorak je registrirano 41 krivično djelo i 56 saobraćajnih nesreća.