jaganjac

IN MEMORIAM: Umro Amir Jaganjac , bivši predsjednik Vrhovnog suda Federacije BiH

07.11.2016
Povodom smrti Amira Jaganjca , bivšeg predsjednika Vrhovnog suda Federacije BiH  prenosimo intervju koji je magazin Start objavio krajem 2014. godine , kada je Jaganjac obavljao ovu funkciju.


  • Ko upravlja pravosuđem u BiH?
- Ako pođemo od toga šta treba da budu glavni atributi pravosuđa – savjesnost i nepristrasnost – onda bi to bili zakoni i nadležni predsjednici sudova i glavni tužitelji, a da veliki broj pitanja rješava Visoko sudsko i tužilacko vijeće BiH. Lično nikada nisam osjetio bilo kakav direktni politički pritisak na način da
neko kaže presudite ovako ili onako i to je, po mom mišljenju, najvažnija stvar koju treba sasvim eliminisati. Kao predsjednik Vrhovnog suda FBiH, raspolažem svim informacijama vezanima za ovaj sud i kantonalne sudove, ali znam i proširenu priču koja je poznata predsjednicima kantonalnih sudova sa
nivoa lokalnih. Što se tiče izbora sudija i tužilaca, koji je u ingerencijama VSTVBiH, ne vidim na koji način politika može uticati na taj proces jer je struktura VSTV takva da tu mogu biti ljudi koji nisu direktno iz pravosuđa, a i nisam do sada čuo da postoje zloupotrebe. Problem je pitanje kvaliteta nosilaca pravosudnih funkcija. Ali moramo biti svjesni činjenice da je BiH postkonfliktna zemlja u tranziciji i pitanje je koliko smo prešli na tom putu, a koliki put trebamo ponoviti. Politički sistem je takav da generiše stvaranje velikog broja predmeta svih vrsta i ne mogu reći da političari žele sporove kao što su bili napušteni stanovi. To je slučaj kakav imamo samo mi i niko drugi u svijetu i naši sudovi to moraju rješavati. Dakle, to nije politički pritisak u smislu moraš presuditi ovako, ali jeste ambijent u kom sudovi rade i u kom su donešeni prilično nekonzistentni zakoni.

  • A neformalni pritisci ili neki oblik autocenzure kod sudija jer u BiH svako svakog poznaje, ljudi su vezani različitim vezama...
- Svako treba da radi svoj posao na odgovarajući način. Biti sudija ili tužitelj znači živjeti kao sudija i tužitelj. To nije radno vrijeme, nego stav 24 sata sedam dana u sedmici, ponašanje koje ostavlja percepciju i mene i suda. Recimo, sudija sam plaća svoje račune i slično.

  • Jesu li bh. sudije takve?
- Nažalost, mislim da nisu.

  • Da li je pogrešna percepcija javnosti da je premalo osuđujućih presuda s obzirom na informacije o nezakonitim radnjama u svim sferama života?
- Vrhovni sud FBiH svake godine presuđuje i do 1.000 godina zatvora i teško je govoriti o tome da ne radimo. Prošle godine smo imali 15 presuda za ratne zločine, ali to je slika jednog suda koji funkcioniše natprosječno dobro. Stoji frustracija da je veliki broj predmeta neriješen, da istrage nisu okončane ili da je okončana, ali da nema dokaza. Mi se moramo boriti za percepciju javnosti da pravosuđe radi odgovorno i nezavisno. Ono što bih ja volio jeste da u državnim institucijama i pravosuđu postoji viši stepen posvećenosti poslu, veća lojalnosti i instituciji i profesiji jer ljudi od nas očekuju rješenje situacije koja je došla dotle da je sud treba rješavati. Često smo nepravedni i prema ljudima koji rade u građanskim, upravnim i privrednim stvarima ili stečajeve, a to su vrlo komplikovani predmeti.

  • Ali se stiče utisak da su ipak advokati najjača karika, da mogu da obore svaki argument i dokaz tužilaštva?
- Ne mislim da su advokati najjača karika, ali istina je uvijek na pola puta. Imamo zaista grupu advokata koji su veoma posvećeni poslu i koji mnogo rade, ali oni imaju puno veću slobodu u komunikaciji i mogu da kažu i urade stvari koje sudije i tužitelji ne mogu, oni nemaju tu naglašenu autocenzuru u javnim nastupima kao sudije i tužitelji i njihova komunikacija sa medijima je slobodnija i laganija, a neki od njih imaju potrebu da se samoreklamiraju i možda zbog toga imaju više uspjeha. Ali nemam ja namjeru da branim sudije i tužitelje koji zbog neposvećenosti poslu imaju površnu obradu predmeta jer mi imamo presuda koje ukidamo i za koje ne možeš da vjeruješ da ih je donio sudija nekog suda.

  • Koji je procenat presuda koje oborite ili izmijenite po žalbama?
- U krivičnoj oblasti to je nešto više od 20 posto ukinutih presuda.

  • Zašto budu ukinute?
- Najčešće je to nepotpuno utvrđeno činjenično stanje ili povreda pravila krivičnog postupka. Često ne ukidamo presudu nego je preinačimo.

  • Šta zaključujete o tim presudama iz obrazloženja,šta je razlog greškama: neznanje, neposvećenost, nezainteresovanost...
- Sve od toga. Imali smo jednu presudu gdje se i tužitelj i sudija pozivaju na zakon koji je prestao da postoji nekoliko godina prije presude. Dakle, zakon je bio stavljen van snage i prije djela i prije optuženja.

  • Ko je odgovoran za takav propust?
- Svi koji su donijeli takvu presudu. I sudija i tužitelj jer i jedni i drugi treba da poznaju zakone na koje se pozivaju.

  • Ali u takvim slučajevima nema sankcija? Čak i VSTV kaže da nema ovlasti da smijeni sudiju?
- Postoji put procjene rada sudija i tužitelja. Ja, recimo, ocjenjujem sudije našeg suda. Na naše presude nema žalbi, one mogu biti procijenjene na osnovu apelacija kod Ustavnog suda BiH, ali ja ocjenjujem sudije na osnovu više elemenata: norma, rokovi, rezultati u dužem vremenskom periodu i ako se tu uoči neažurnost, nepoštivanje prioriteta, zaostajanje sa predmetima, prvenstveno ako se radi o ratnim zločinima i stečaju, i ako u dužem periodu, recimo tokom jedne godine, ne ostvaruju očekivane rezultate, ne može dobiti ocjenu
odličan. To kod nas ne znači mnogo, ali na nižim sudovima to bi trebalo biti smetnja za napredovanje sudija s općinskog na kantonalni sud i dalje.

  • Ali praksa je sasvim drugačija, zar ne?
- Ima takvih slučajeva, ja to saznajem iz medija i za to imam samo djelimicno obrazloženje, odnosno razumijevanje. Naime, u jednom trenutku se pojavila hiperprodukcija sudija jer se pojavljuju nova sudska tijela, poput Suda BiH koji je usisao veliki broj kvalitetnih sudija nižeg nivoa, i onda imate kretanje sudija mimo prakse. Ali opet sve te sudije formalno ispunjavaju uslove: određeni broj godina iskustva, položen pravosudni ispit i slično.

  • Šta biste Vi kao predsjednik suda više voljeli: da vam neki sudija nedostaje ili da imate lošeg sudiju?
- Imao sam i jedno i drugo, ali ni jedno ni drugo nije dobro. Trebalo bi imati dovoljan broj sudija, ali mislim da je u takvoj konstelaciji dobro imati perspektivnog sudiju jer on, ako ima ambiciju da postane dobar, radeći sa vrhunskim sudijama može postati izvrstan.

  • Da li je sudačka pozicija sada jako komotna:plata solidna, radno mjesto sigurno do penzije, mogu vas ocijeniti, a i ne moraju, ne mogu vas smijeniti...?
- Mogu nas smijeniti i mislim da ta pozicija samo formalno djeluje komotno. Tačno je da imamo platu, status, relativno lako je moguće obrazložiti propuste koji nisu kardinalni, ali ako zaživi još neka ozbiljnija praksa disciplinskog tužioca i ako etabliramo praksu stvarne odgovornosti za propuste koji se ne mogu tolerisati - ne vidim da ta pozicija može biti komotna. Naime, plate su u početku bile zaista visoke jer se očekivalo da će eminentni advokati preći u sudije, u tužioce, ali to se nije desilo i to ipak pokazuje da je sudijski rad stresan i zahtjevan. Tako je u cijelom svijetu za one koji hoce da rade na posvećen nacin. Za vrhunske sudije ovo je vrlo zahtjevan posao, a ni plate iz 2003. ili 2004. više nisu tako atraktivne jer su porasli troškovi života, a i druge plate. No, činjenica jeste da u pravosuđu imate ljude koji teško mogu zadovoljiti standarde.

  • Jeste li vi lično zadovoljni pravosuđem u BiH?
- Ma nisam. Dio sam toga i znam koliko je vrijednih ljudi unutra, a problemi se stalno multipliciraju. Ta fragmentacija pravosuđa na entitete, državu i Brčko dovodi do toga da mnogo energije trošimo na ujednačavanje sudske prakse. Sa druge strane naši razgovori se vode oko pitanja krivičnog prava, a ogromni problemi postoje u drugim sektorima. Recimo, ne vjerujem da u SAD, gdje imate milion stečaja dnevno i gdje i privatne osobe proglase stečaj, postoje
tako teški i složeni slučajeve kao kod nas.

  • Je li to pitanje prakse i znanja ili zakona?
- Oboje! Samo kod nas imate pitanje kao dvije škole pod jednim krovom i ne vjerujem da i jedan sud na svijetu ima zadaću da uredi takvu oblast, pa onda napušteni stanovi, pa prava logoraša...

  • Kako se mjeri efikasnost suda?
- Spora pravda je nepravda! Postoje razumni rokovi i praksa Suda u Strazburu.
Suđenje u razumnom roku bi bilo pola godine u prvom stepenu, a u drugom par mjeseci ukoliko se ne otvara pretres, ali ako se radi samo na tom predmetu. No, sudija često ima više predmet slične složenosti, ja sada imam pet teških predmeta i predsjednik sam Suda. Efikasno pravosuđe je i pravosuđe koje nema starih predmeta, starijih od recimo godinu dana, zavisno od referata i težine predmeta. VSTV je donio preporuke za rješavanje starih predmeta na način da one sudije kod kojih ih još ima rade 70 posto norme na starim predmetima, a 30 posto na novim i to je teško ostvariti, pogotovo u sudovima prvog stepena jer kada sudite parnični ili krivčni postupak u prvom stepenu ne znate kada će stranke odlagati, zašto i na koliko.

  • Slažete li se s ocjenom da više nema sudija kao što je bio sudija Salem Miso: hrabar, odlučan, beskompromisan?
- Uvijek je bilo kvalitetnih i nezavisnih sudija koji su znali suditi i imali integritet i natprosječni ugled u javnosti. Salem je bio moj prijatelj, ali sam siguran da postoje i druge sudije koje imaju hrabrost i visok nivo znanja.



NAJNOVIJE IZ RUBRIKE

Trenutno nema dostupnih novosti iz odabrane rubrike.

Fališ