Lutrija BiH
šapa

Dajmo ruku šapi

24.10.2016

Piše: Ahmed Burić

 

Aksiom o psu kao najboljem čovjekovom prijatelju traje skoro koliko  čovječanstvo samo. Prva pripitomljavanja za lov i čuvanje, preko fizičkih i transportnih poslova, do sofisticiranijih oblika vođenja slijepih, rada s osobama sa posebnim potrebama, do praćenja starih i iznemoglih, ili pravljenja društva osamljenima, doveli su psa u kontekst u kojem je odnos sa čovjekom baziran na odgovornom vlasništvu, uzajamnoj pomoći i, naravno, povjerenju. Za dobrobit i ljudi i pasa.               

No, u današnjem Sarajevu i BiH, ovdje i sada, uloge kao da su promijenjene. Je li vas strah pasa na ulici? Zazirete li od prolaska kroz park ili susjedstvo, spadate li u one o kojima čitate u hronikama da su napadnuti, ujedeni i zadobili su lakše ili teže tjelesne ozljede? Zanima li vas porijeklo tog problema, i mislite li da ga društvo može riješiti?

Kao i u većini tzv. tranzicijskih društava, ovakvim se problemima pristupa jednostrano, neodgovorno i dnevno-politički. Dugogodišnje propuštanje vlasti da se uhvati ukoštac s ovim problemom, i njegova kasnija eskalacija, učinili su znatnu štetu, kako društvu općenito, tako i psima čije su sudbine i dobrobit tako duboko povezane sa ljudskim rodom.


PROBLEM OSTAVLJENIH PASA: Upitate li se ikada, kako je moguće da se toliki broj pasa našao na ulici? Nijedan od njih nije „divlji“, kako se može pročitati u novinskim napisima koji promoviraju radikalna rješenja preko noći. Psi na ulici nisu došli iz šuma; oni su potomci vlasničkih pasa koji su pušteni da lutaju, ili potomci nekada davno napuštenih pasa. Tu je, svakako, i potomstvo od vlasničkih ženki o kojima se vlasnik nije htio brinuti.

Jedan dio njih potpada pod „neuspjele“ dijelove legla lovačkih pasa, koji se uzgajaju neregistrirano, a tu su i psi kupljeni od uzgajivača koji nemaju certifikat. Doda li se tome nemar u kojem su se psi, iz nepoznatih razloga, prestali sviđati vlasnicima, ili su imali osobine koje su vlasnicima bile teško rješive, ili su, jednostavno, vlasnici poželjeli otići na godišnji odmor, pa su odlučili ostaviti svog psa na ulici, slika o tome ko su psi lutalice potpuno je jasna!

Ljudi su odgovorni za nadzor nad psima! Psi ne mogu misliti za sebe u socijalnom kontestu i zato čovjek treba misliti o svom najboljem prijatelju. Akteri u ovoj situaciji su građani, zatim vlast, odnosno oni koje građani biraju i finansiraju. Pored njih, tu su oni koji brinu o komunalnim poslovima, zatim nadležne zdravstvene, odnosno veterinarske institucije, lokalne nevladine udruge i, posljednje, ali ne najmanje važno, strane organizacije koje svojim dobrovoljnim radom žele i mogu pomoći.


REGISTAR PASA: Šta sprečava rješenje problema ostavljenih pasa? Sve zainteresirane strane u ovoj situaciji se slažu da psima nije mjesto na ulici, kako iz perspektive zajednice, tako i njihove dobrobiti. Prof. dr. Nihad Fejzić, dekan Veterinarskog fakulteta u Sarajevu, kaže da je problem dotle eskalirao da ga svako hoće odgurnuti od sebe:

„Pitanje je šta bi u ovom trenutku svako od nas uradio da je na mjestu premijera Kantona Elmedina Konakovića? Kao veterinar, naravno da sam protiv eutanazije, ali sam za to da se napravi jedinstvena lista pasa. Tek tada može početi adekvatno rješavanje ovog problema i kažnjavanje neodgovornih vlasnika.“

Bosna i Hercegovina je zemlja u kojoj na državnom nivou vrlo malo stvari funkcionira, kako zbog zamršenog sistema vlasti, tako i zbog neodgovornosti. Ali zakonski je dozvoljeno, a praktično vrlo moguće, napraviti registar pasa na lokalnom nivou. S obzirom na to da baze podataka ne trebaju biti svrha same sebi, treba postojati institucija koja će njome upravljati, kao i osoblje koje će biti zaduženo za nadzor na terenu. To bi značilo da ovlaštene osobe na terenu imaju obavezu i pravo da skeniraju pse, što bi odmah pokazalo o kakvom se psu radi, te da se propišu sankcije za sve vidove neodgovornosti u ovoj oblasti, počevši od pasa koji nisu na uzici ili su pušteni da lutaju sami, do vlasnika koji ne čiste otpad iza svog psa, te zlostavljanja pasa, sve do odgovornosti kada vlasnički pas napravi štetu građanima ili imovini.


DRŽAVNI URED ZA VETERINARSTVO: Uspostava državnog registra pasa odgovornost je državnog Ureda za veterinarstvo. Kao i većina takvih agencija na „državnom“ nivou, Ured za veterinarstvo BiH osnovan je kako bi radio na bržim i efikasnijim veterinarskim djelatnostima. Međutim, činjenica da ni sedam godina nakon uspostave Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja državni registar nije ni blizu da bude uspostavljen, pokazuje da upravo ova institucija često koči cijeli proces. Kako saznajemo iz neslužbenih izvora, direktor Ureda, Ljubomir Kalaba, odbio je provesti informativnu kampanju o upravljanju pasa lutalica koju, pod pokroviteljstvom Svjetske organizacije za zaštitu životinja (OIE), provodi deset zemalja Zapadnog Balkana, mada to Ured ne bi koštalo ni marke, jer su čak i za produkciju već pripremljene kampanje postojale ponude donatora. U odgovoru na poslaničko pitanje, kao jedan od razloga odbijanja, naveo je to „što se kampanja provodi na dobrovoljnoj osnovi“, dakle nije obavezna, kao i to što „printani materijal finansira nevladina organizacija“. Veterinarska struka tvrdi da to nisu nikakvi razlozi, i da je Kalaba privatno viđenje ovog problema pretpostavio profesionalnom. Ne ulazeći u motive ovakvih „odgovora“, valja reći da je to samo izgovor.    

         

INERTNA VLAST: No, sporo i neadekvatno rješenje ovoga problema, uglavnom, generira vlast koja ne provodi zakon. Zakon o dobrobiti životinja usvojen je još 2009. godine i može se reći da je konstruktivan i pozitivan okvir za ovu problematiku, zbog toga što se utvrđuje odgovornost vlasnika životinja, službi za higijenski servis, stručnog osoblja, kao i nadzor nad provođenjem Zakona. Umjesto postepene uspostave novog, naprednijeg i humanog sistema, problem je sve više eskalirao, i to u najvećoj mjeri zbog inertnosti vlasti koja je sve vrijeme ponavljala da je Zakon neprovodiv. Pitanje koje visi u zraku nakon ovakvih tvrdnji je kako se može tvrditi da je nešto nemoguće, ako se na pravi način nije ni pokušalo? Umjesto toga, do sada su nam „nudili“ samo „rješenja“ preko noći, redovno povezana sa dnevnopolitičkom i predizbornom retorikom, praćena huškačkim medijskim napisima, sa naslovima: „Oni (misli se na pse, op. aut.) ubijaju našu djecu“, Država za čovjeka ili za psa?“, „Svaki dan dva do tri napada, teror napuštenih pasa ne prestaje“.


ZAŠTO SE SISTEMSKI ODBIJA RIJEŠITI PROBLEM: No, poruke koje, preko svojih medija, šalje vlast ne sadrže iskrenu empatiju prema napadnutima, niti nude pomoć sa prave strane, nego pokušavaju skrenuti pažnju sa vlastite odgovornosti. Kroz medije se također može vidjeti da se, pored ponavljanja vječite mantre o tome kako je Zakon nemoguće provesti često, kao i u mnogim drugim segmentima, za problem uvijek krive „stranci“ – „oni su nam donijeli problem, pa neka ga sada riješe“; ili „ako već hoćete da pomognete, zašto onda sami ne riješite problem“.

Iz Predstavništva fondacije Dogs Trust saznajemo da su i oni ponekad predmet ovog napada, te da je bilo izjava kako je Fondacija Dog Trust „zapravo donijela problem pasa lutalica“ i kako joj je glavni zadatak da „pere novac“ i kako joj je čak u interesu da psi žive na ulici. To, osim što je tendenciozno i neistinito, otkriva suštinu (ne)funkcionisanja vlasti na ovom prostoru.


DOG TRUST: Dog Trust je bazirana na donatorskom finansiranju i primarni interes njezinih donatora je da psi ne žive na ulici jer to nije dobro ni za njih, a iskustvo ih uči da je to moguće postići samo sistemskim pristupom. Ni jedna marka uložena kroz programe Fondacije nije došla iz bilo kojeg bh. izvora. Ulaganje je kontinuirano, transparentno i namijenjeno da podrži uspostavu sistema koji bi stvarno riješio problem, a ne samo „zamazao“ oči pred glasanje. Navodna rezolutnost iz izjava da se „agresivni bolesni divlji psi moraju skloniti s ulice“ traje samo onoliko koliko je potrebno da se stvar zaboravi. Ili da se, kao u slučaju brutalnog hvatanja žicom, davljenja ili odvođenja pasa u prekapacitirane i neuslovne azile, na kratak rok - do izbora ili malo poslije njih - problem stavi pod tepih. A možda ovdašnja vlast, troma i neefikasna, spočitava organizacijama kao što je Dog Trust, koja se u cijelosti financira od strane velikog broja malih i  velikih donatora iz inostranstva, rad prema pravilima.

Naviknuta na sistem donacija bez kontrole, u kojima se sredstva direktno uplaćuju politički upravljanim institucijama, a nenaviknuta da svoje tvrdnje potkrijepi argumentima, vlast pse proglašava divljim i bolesnim, Zakon neprovodivim, a građane nastavlja držati u strahu.


EUTANAZIJA ILI UDOMLJAVANJE, LAŽNA DILEMA: Neki tvrde da trenutni zakon zabranjuje eutanaziju!? Valja znati da to nije tačno! Član 14. ovog zakona precizno propisuje kada se pristupa eutanaziji i tu izričito stoji da se eutanaziraju životinje ako su opasne po okolinu, te koje su bolesne i ne mogu se liječiti, a i same pate. Stoga je nedavna odluka vlade KS koja se tiče uklanjanja bolesnih, zaraženih i agresivnih pasa, te vlasničkih pasa bez nadzora, sasvim legitimna. Međutim, kako kaže državna inspektorica za dobrobit životinja Ureda za veterinarstvo BiH Inga Dujmović, u takvom obliku je nezakonita.

„Mi bismo bili za provedbu odluke Kantona, da postoje infrastruktura i transparentnost. Zakon poštujemo neselektivno, ali nepostojanje infrastrukture za zakonsko djelovanje (tu se prvenstveno misli na nepostojanje tranzicijskog skloništa za pse koje je usklađeno sa zakonom i odobreno od strane Ureda za veterinarstvo), te nepostojanje mjera za sankcioniranje neodgovornog vlasništva, dovodi u pitanje rezultate takvih odluka. Treba znati još nešto: odlaganje otpada je jedan od vrlo važnih segmenata kad se govori o ostavljenim psima. Neuredno i neodgovarajuće smetljište osim što je izvor zaraze za pse, opasno je za društvo u cjelini. U tom smislu, treba znati da su i čovjek i pas jednako ugroženi, bez obzira na sve razlike među njima“, kaže Dujmović.


UBIJANJE PASA NIJE RJEŠENJE: Nakon nasilnog uklanjanja, praksa ostavljanja pasa, odnosno njihovo dovođenje u Kanton Sarajevo će se nastaviti. Rješenje je u kombinaciji brojnih mjera koje zakon propisuje, uključujući sterilizaciju pasa, pravilno odlaganje otpada i uređen grad u kojem bi građani, lokalne nevladine organizacije, higijenske i komunalne službe i veterinarske stanice zajedno radile na humanom zbrinjavanju pasa, koje bi zadovoljilo i čovjekove potrebe i osiguralo odgovorno upravljanje psima. Za to jesu potrebne godine rada, ali primjeri nekih drugih glavnih gradova zemalja u tranziciji - Zagreba i Bukurešta - daju nam vrijednu lekciju!

Tako je u Zagrebu eskalacija spriječena jer je na vrijeme napravljena jedinstvena baza podataka, a mjere odgovornog vlasništva provođene redovno. U Bukureštu su napušteni psi bili žrtve djece koja su gledala egzekucije. Rumunija je danas zemlja sa i dalje jako izraženim problemom pasa lutalica koja šalje najviše pasa na udomljavanje u inostranstvo, prevenstveno u Njemačku, gdje nema pasa lutalica. Indikativno je da u Njemačkoj kazne za napuštanje pasa iznose i do 25.000 eura!


PRIJATELJSTVO: Jer, jedno od najstarijih prijateljstava u historiji je ono između psa i čovjeka! Od pripitomljavanja, potom lova i čuvanja ognjišta, zatim pomoći u fizičkim poslovima i čuvanju djece, sve do danas kada psi obavljaju još sofisticiranije poslove kao što su: vođenje slijepih i slabovidnih, pomoć u deminerstvu, policijskom traganju, u vatrogasnim jedinicama i zdravstvenim timovima… Ova kompleksna priča treba završiti obostranom srećom, za čovjeka i za psa. U tome svi segmenti društva moraju pomoći jedni drugima ili, kako se kaže - dati ruku. A dati ruku šapi jedan je od najplemenitijih gestova koji je čovjek učinio tokom svog postojanja. I to psu, čovjekovom dokazano najboljem prijatelju.  

 



NAJNOVIJE IZ RUBRIKE

sun
U BiH sutra sunčano
20.10.2017

U Bosni i Hercegovini sutra se očekuje sunčano vrijeme, ponegdje uz malu do umjerenu oblačnost.

vlada fbih
Danas telefonom održana 88-ma hitna sjednica Vlade FBiH
20.10.2017

Nogometnom/Fudbalskom savezu BiH 150.000 KM, Rukometnom savezu BiH 60.000 KM i Asocijaciji sjedeće odbojke BiH 60.000 KM.

ko
Agrokor - Uloženi iznimni napori u stabiliziranje poslovanja Konzuma u BiH
20.10.2017