prihvatilište

PRIHVATILIŠTE U PRAČI: U protekle četiri godine, kroz njega je prošlo oko 1.500 pasa

20.10.2016

Piše: Zdravko Čupović (zdravko@startbih.info)

Foto: Mevludin Mekić

 

Pas je čovjekov najbolji prijatelj, bar dok mu ne dosadi ili postane preskup za održavanje. A kada se to desi, obično pod okriljem mraka, nekadašnji četvernožni ljubimci trajno završavaju na ulici gdje se pridružuju lutalicama u čoporu. S vremenom ovaj problem je, naročito u Kantonu Sarajevo, kulminirao do te mjere da su psi lutalice postali čak i predizborne top teme.

 

 

OSNOVNI PROBLEM

 

 

Problem se godinama pokušava riješiti, ili bar staviti pod kontrolu, ali bez nekog većeg uspjeha. To bi se međutim moglo promijeniti u narednih nekoliko mjeseci.

Naime, kanton Sarajevo, odnosno njegova vlada bi uskoro trebali preuzeti prihvatilište za napuštene i izgubljene životinje u Prači gdje završava većina pasa koja se ukloni s ulica glavnog grada, a pregovori su, kako smo saznali, u finalnoj fazi. Ovo je zapravo možda i posljednja prilika da se ovo pitanje, kao i status azila, adekvatno riješe.

Kako nam je kazao Hamdo Alić, koordinator azila, osnovni problem u proteklim godinama, tačnije od 2012. godine, bio je neispunjavanje ugovornih finansijskih obaveza od strane većine opština u Kantonu po osnovu zakupa u azilu pa se tako od predviđenih stotinjak hiljada maraka godišnje, na račun azila slijevalo manje od polovine sredstava.

Osim Kantona, koji je uredno uplaćivao oko 30-ak hiljada maraka, te Novog Sarajeva sa 12 hiljada, većina opština osim djelimično Ilijaša i Starog Grada, nije uplatila gotovo ništa. A kad para nema, teško je upirati prstom u bilo koga i postavljati bilo kakve uslove, naročito imajući u vidu svakodnevne troškove.

A oni nisu mali.

- Sada u azilu imamo oko 550 pasa, a samo tri su agresivna. Unazad četiri mjeseca komunalci iz JKP Rad pohvatali su oko 350 pasa. Predaje ih se veterinarskoj stanici na Stupu, tamo ih vakcinišu, a naša služba prevozi do azila. Ovdje se hrane, čiste, a veterinari sedmično vade krv i provjeravaju zdravstveno stanje. Zdravi psi se udomljavaju, a ovi agresivni i bolesni idu na eutanaziju. Sama injekcija za eutanaziju košta 30 KM.  Izdržavanje, ishrana i pregledi mjesečno po psu iznose 50 do 70 KM. Kupujemo im meso od Mujanovića, koji pravi adekvatnu hranu za njih. Psi se ukopavaju na grobna mjesta od Prače prema Hrenovici, a cijena jednog ukopa je od 30 do 100 KM - opisuje Alić rad i troškove azila kroz brojeve.

Sam azil je napravljen na površini od oko sedam hiljada kvadrata i ima oko 15 dunuma zemlje. Prvobitno planirani kapacitet je bio do 2.000, ali je zbog manjka sredstava trenutni kapacitet oko 700 pasa. U protekle četiri godine, kroz njega je prošlo oko 1.500 pasa, a udomljeno ih je oko četiri stotine. Nekada su pse hvatali članovi Higijenskog servisa azila, ali je odlukom Vlade to preuzeo Rad.

Prema Alićevim tvrdnjama, u samom azilu je u dosadašnjem periodu zbog bolesti uginulo samo oko 30-ak pasa, što je uredno dokumentovano. U azilu je pod ugovorom zaposleno pet radnika te još dvojica koji rade na obezbjeđenju. No, brojevi i matematika su jedno.

 

 

PSEĆE RASPOLOŽENJE

 

Kada smo, nakon 40-ak minuta vožnje od Sarajeva stigli  do Prače, na lice mjesta, već nam je na prvi pogled bilo  jasno o koliko obimnom projektu se radi. Horski lavež na dočeku smo planirali, ali je on ipak bio puno manji od očekivanog. Hladan septembarski dan izgleda utiče i na pseće raspoloženje.

Svaki vlasnik kućnog ljubimca će potvrditi da je pas velika obaveza i odgovornost, pa je teško opisati i naći adekvatan termin kada vam se pod istim „krovom“ nalazi njih gotovo šest stotina. Osim toga, novi pristižu svakodnevno, a nekada ih u jednoj turi dođe i više od dvadeset.

Prostor je ograđen žicom, a centralni dio zauzima 120 zidanih boksova u kojima se u prosjeku nalazi sedam do osam pasa i mala upravna zgrada s ambulantom, veterinarskom stanicom za preglede i nekoliko pomoćnih prostorija. Na otvorenom dijelu se nalazi 100-njak drvenih kućica za pse u koje se obično smještaju psi blaže naravni mada i ovdje postoje rotacije. Uskoro bi u azil trebalo stići i dodatnih 150-200 kućica. Velika hladnjača kapaciteta 15 tona, koju nema nijedan drugi azil u FBiH, parkirana u blizini ulazne kapije, „stanovnicima“ je omiljeni objekat jer se u njoj skladišti hrana, a odmah pored nalazi se i zidana kuhinja. Mirisima je, naravno teško odoliti, a pseći njuh je nadaleko poznat.

Boksove upravo obilazi uposlenik Ahmo Kadić, koji ovdje radi već pet godina.

- Radno vrijeme je od 8.00 do 17.00  sati. Ujutru odmah krećem s obilaskom boksova, onda počinje čišćenje, a otprilike od 11 sati krećemo sa hranjenjem. U zavisnosti od veličine, psi dnevno pojedu od 500 grama do 1,5 kilograma. Oko 15 sati ih postepeno izvodimo u šetnju, a u boksove ih vraćamo do 16.30 jer u 17.00 sati dolazi čuvar - navodi Kadić, kojeg zbog obaveza nismo mogli previše zadržavati.

Alić dodaje da kao volonter u šetnji pasa pomaže i Mirza Martinović.

Nedugo nakon našeg dolaska, u azil je, radi standardnih pregleda, pristigao i tim Veterinarske stanice iz Sarajeva. Nisu bili raspoloženi za izjave.

Prema Alićevim tvrdnjama, azil je u potpunosti usklađen s evropskim standardima jer svaki boks ima struju, vodu, odvod, septičku jamu koja se redovno čisti, kao i svu ostalu neophodnu infrastrukturu. Kvalitet vode sa dva obližnja izvora se mikrobiološki redovno kontroliše u laboratoriji u Sarajevu.

 

LUTALICE K'O MIGRANTI

 

Za sve protekle godine, u azilu se, kažu, nije desio nijedan ozbiljan incident, mada priznaju da se u par navrata desilo da su neki psi prokopali prolaz ispod ograde i napustili posjed, ali su ubrzo bili uhvaćeni. Problem međutim predstavlja nešto drugo.

- Imamo dojave da ljudi u vozilima nepoznatih registarskih oznaka dovoze pse u blizinu azila, gdje ih puštaju. Mi smo o tome obavijestili i policiju. Ne znamo odakle ih dovoze, a onda se to neopravdano pripiše nama. Imamo također i informacije da se u Sarajevo dovlače psi iz drugih kantona i ostavljaju na Vracama i na nekim drugim lokacijama. Stoga bih molio policiju da pojača kontrolu. Većina kantona nema azile za napuštene pse, a u Zenici se trenutno pravi jedan koji će također ispunjavati sve neophodne standarde - upozorava Alić.

Nakon očekivanog preuzimanja azila od strane Kantona i velike želje premijera Dine Konakovića da se problem pasa lutalica konačno riješi, kako tvrdi Alić, kanton će odlučiti ko će dalje upravljati ovom ustanovom. To bi, smatra on, mogao biti KJP Rad ili KJP „Veterinarska stanica“ Sarajevo, za čijeg direktora Almira Džankovića Alić ima samo riječi hvale.

- Što se tiče eventualnih budućih investicija u azil, one bi vjerovatno trebale ići u pravcu proširivanja kapaciteta za bar još 1.500 do 2.000 pasa jer postoji dovoljno i prostora i infrastrukture. Mi smo nedavno investirali oko 50.000 maraka u lim na boksovima jer je snijeg oštetio crijep. Uvođenje videonadzora bi također bilo poželjno. Iako na neka zakonska rješenja o samoj sudbini pasa ne možemo uticati, svakako da bismo voljeli kada bi se u saradnji sa raznih vladinim i nevladinim organizacijama uspjelo regulisati i povećati udomljavanje pasa izvan BiH. Međutim, u nekim zemljama poput Austrije i Hrvatske zakonski je nakon mjesec ili dva dana ostavljena ili predviđena mogućnost eutanazije, mada smo mi, naravno, više za udomljavanje - kaže Alić.

Kada smo krenuli nazad, stariji psi su već izgubili interes pa nas je tek poneki ispratio pogledom. Nekoliko mlađih je umiljatošću pokušalo ostaviti snažan završni utisak kao da su željeli poslati poruku da za njih još ima nade i da dobrim udomiteljima zaista mogu biti najbolji prijatelji.

 

 

PARKOVE VRATITI DJECI

 

Alić ističe značajnu ulogu organizacija poput Dog Trusta, koje su, kaže, dosta uradile na kastraciji i vakcinaciji pasa, ali „zubi i dalje ostaju“ pa je gotovo nemoguće spriječiti ugrize lutalica koji se nažalost i sada dešavaju.

- Svima nam je u interesu da parkovi postanu sigurna mjesta za našu djecu. Nova vlada KS je pokazala iskrenu želju da se ovaj problem konačno trajno riješi. Jedan od naših prijedloga je i da se svi psi kućni ljubimci čipuju tako da se u slučaju napuštanja zna ko je vlasnik i da se adekvatno kazni - kaže naš sagovornik.

 


UREDNA EVIDENCIJA

 

Većina pasa koja se nalazi u azilu je kastrirana. Svaki pas ima svoj karton u kojem se uredno vodi evidencija o vakcinaciji, kastraciji, liječenju...

 


KUSA I LEJDI POVLAŠTENI

 

Među stotinama pasa, dvojica ipak imaju povlašteni tretman.

- Mi radnici imamo dva ljubimca miješanca. Malog mužjaka Kusu i ženku Lejdi. Oni uvijek dobiju svoj dio i od našeg ručka - kaže s osmijehom Kadić.

 



NAJNOVIJE IZ RUBRIKE

Trenutno nema dostupnih novosti iz odabrane rubrike.

No Frost Gorenje