nedim

Nedim Nedo Kapetanović, stari šmeker i osnivač kafića Evergreen

02.10.2016
Bilo je to jedno sasvim drugo vrijeme, mnogo sigurnije! Politika nije bila preokupacija u razgovorima. Slušali smo Neta Kinga Kola, Reja Čarlsa, Nila Armstronga, Robertu Flek, jazz... Jednom sam slučajno pustio Đul Zulejhu koju je pjevao Safet Isović i to se orilo, svi su pjevali 


(Magazin Start BiH)

U to doba u Sarajevu su postojali samo FIS i Sloga, onda je Bane Toskić otvorio klub i potom Nedim Nedo Kapetanović Evergreen, prvi moderni kafić u Sarajevu, pišu hroničari grada. Nakon njih je Nail Čengić otvorio kafić koji je radio samo devet dana, ali Evergreen će, osim što je prvi otvoren, ostati upamćen i kao prvi kafić kome je rad zabranjen na godinu zbog, kako je pisalo u sudskom rješenju, posjedovanja dva gramofona i dva zvučnika.  

PLOČE IZ ITALIJE: - Bilo je to 1972. godine. Prije te odluke o nama je u Oslobođenju i Večernjim novinama u 36 navrata bilo napisano sve najgore, užasne stvari. Krađe, droga... Morali smo na sud nositi potvrde iz mjesne zajednice da ništa od toga nije istina: na kraju je u rješenju o zatvaranju pisalo to o dva gramofona i dva zvučnika - priča Nedo Kapetanović.  

Sjeća se, Evergreenu nije trebalo mnogo vremena da postane popularan.
- Kada smo počeli raditi, od Hamam-bara do Evergreena je bilo devet kafića ili kafana. Ponudili smo nešto novo. Bio je to prijatan prostor, zidovi su bili pokriveni itisonom, u sredini tog prostora imali smo šank u obliku slova U, a iznad njega su sa plafona visila razna čuda, boce pića i razne drangulije. Na zidovima su bili posteri koje sam donosio izvana, neki su bili malo lascivni. Za atmosferu je bila najvažnija muzika. Puštali smo ono što se tada slušalo samo na radiju. Ploče sam donosio uglavnom iz Italije. Imali smo ultravioletno svjetlo, veliki prozor prema ulici sa baštenske strane i dešavalo se da se samo pojave pokrivene ženske glave koje bi da vide šta se dešava unutra. Gledali su mlade koji plešu stiskavac, a u ulici je bila takva gužva da se nije moglo proći. U to doba u Sarajevu nije bilo mnogo kafića - priča Kapetanović i napominje da je Evergreen bio horoz koji je rano zakukurikao.

STISKAVAC: Kada su poslije jednogodišnje zabrane ponovo počeli da rade, puštali su istu muziku, ali je Kapetanović budno pazio da se ne pretjeruje sa stiskavcem.
- Slušali smo Neta Kinga Kola, Reja Čarlsa, Nila Armstonga, Robertu Flek, jazz... Slučajno sam pustio Đul Zulejhu, koju je pjevao Safet Isović, i to se orilo, svi su pjevali. Sve drugo je bio stiskavac, a ja sam nakon te zabrane rada, kao uzoran domaćin, kada vidim da neko pleše, prilazio i molio da to ne rade - priča Nedo.
Naglašava da su u Evergreen dolazili studenti, oni koji su završili fakultet, ali i poneki profesor.  

- Dolazili su Aljo Kučukalić, Ivo Boras, Braco Alikadić, Slavko Cindrić... Teme razgovora su bile obične, studentske. Nije bilo politike, kao što danas i mladi i stari nakon pet minuta počinju o tome. Imali smo jednu opuštenu atmosferu: vicevi, ašikovanja, priče o ispitima... Za 19 godina koliko sam ja vodio Evergreen samo jednom je bila tuča. Ja sam se potukao. Udario sam gosta koji je tražio da ga ne uslužim ja, nego moja supruga. Šta sam drugo mogao nego ga klepit'? Ali sam i 19 puta bio kum na vjenčanjima parovima koji su se upoznali u Evergreenu. Danas srećem te ljude i prepoznajemo se. Nekada su me oslovljavali sa Nedo ili Evergreen, a danas uglavnom sa Makov tata. Ne smeta mi to, razumijem da su se vremena promijenila - priča Nedo Kapetanović.

DRŽAVNA BEZBJEDNOST: Prisjeća su da su i ambicije mladih ljudi u to doba bile jednostavne. Pričalo se, kaže, o odlasku u Trst po farmerice ili na more. Premda im politika tada nije bila zanimljiva, imali su dodira s njom.

- Američki diplomata koji je otvorio prvu Američku biblioteku u Sarajevu je volio da dođe kod nas. Donio bi nove ploče, viski i družio se sa nama, gledao djevojke. Jednog dana kod mene dolaze dvojica u odijelu sa tri dugmeta. Zovu me da dođem u Državnu bezbjednost. Tamo me ispituju šta taj Amerikanac hoće od mene, šta priča, pita. Kažem da Amerikanca zanimaju samo cure i muzika, ali oni to ne prihvataju nego traže da ja redovno izvještavam o našim razgovorima. Kako nisu bili zadovoljni onim što čuju od mene, počela su dolaziti ta dvojica, redovno... Dođu, sjede u odijelima, piju po pivu, sasvim strše od ostatka ljudi koji tu dolaze i, nakon dva-tri njihova dolaska, kaže meni taj moj prijatelj - diplomata da mu trebam platiti proviziju jer mi podiže promet. Njemu je bilo sasvim jasno ko su oni i zašto dolaze jer su bili kao bijele vrane u svojim odijelima i kravatama, nisu bili ni nalik na ostale goste - priča Kapetanović i prisjeća se da je većina posjetilaca Evergreena nosila farmerice nabavljene u Trstu, na pijaci Ponte Roso, a kasnije i popularne jakne vijetnamke. 

KINĐE I PIMPEK: I tada su, sjeća se Kapetanović, glavni frajeri bili oni sa dobrim automobilom ili vespom, a cure one iz boljih porodica i sa skupljom garderobom koje su razgovarale o svojim putovanjima u Pariz ili drugdje.
- To su stvari koje se neće nikad promijeniti! Kada bi ušli Mirza Delibašić i Pimpek, a oni su čestio dolazili, to je bio događaj. Osim toga, društva bi se skupljala u Kolegijumu artistikumu, premještala u Evergreen i, iza ponoći,  u Lovac, od Lutve, a tamo je pjevala Behka i svirao saz. Nije neobično da smo slušali različite vrste muzike na različitim mjestima, bile su to jednostavno različite atmosfere, nismo ih miješali ili prenosili iz jednog mjesta u drugo - priča Nedo Kapetanović. 
Prisjeća se da nisu sve zgode iz Evergreena bile lijepe i prijatne. 

ŽIVIO DRUG TITO: - Često je dolazio zet Rate Dugonjića, tadašnjeg predsjednika Centralnog komiteta Komunisitčke partije za BiH. Bio je Englez i često je bio pijan i pravio grozne probleme. Jedne večeri je za šankom, oko ponoći, počeo da govori protiv države Jugoslavije, Tita... U to doba mi smo imali jednog kvartovskog milicionera, taj je danas u politici, bio je veoma simpatičan i često bi svraćao u Evergreen. Voljeli smo ga jer je bio dobar čovjek, nije kažnjavao i kada je morao. E sada, kada je Dugonjićev zet krenuo da govori šta je govorio, ja sam pokušao da ga izbacim, ali on nije htio da ode. Nastavio je da galami i psuje. Policajac je došao u trenutku kada Englez viče: Je.. vam Tito  mater! On uzme pendrek i zviz Dugonjićevog zeta po glavi. Onesvijesti se zet! Policajcu kažem o kome se radi. Ovaj zanijemi, sagne se i uzme Engleza u naručje kao dijete i pita: Šta ćemo sada? Ja mu kažem da ga nosi van i spusti u travu i da ide odatle. Uključim svjetlo, zatvorim Evergreen, odem u kuću, nazovem stanicu policije i kažem da je izgleda bila neka tuča i da vidim da neko leži u travi. Kasnije dođe policija, odnese Dugonjićevog zeta i to više niko nikad nije pominjao - priča Nedo.

NAGLAVAČKE: Evergreen je prestao da radi 1989. godine. U tom trenutku u Sarajevu je bilo više od 330 kafića. Većina ih je bila skoncentrisana u centralnoj zoni grada, zbog čega je bilo teško izboriti se sa konkurencijom. 
- Apsurdno je upoređivati ono nekada i sada. Moj prijatelj Aziz Hadžihasanović, nekada glavni urednik u Oslobođenju i diplomata, ne može da prihvati da je ovo sasvim drugačije od našeg vremena. Ja  pihvatam, ali mislim da je ovo sve naglavačke. Ne mislim da su se promijenili ljudi, nego se promijenio ambijent u kom živimo. Razlika između roditelja i djece onog vremena je neuporediva u odnosu na razliku između današnjih roditelja i djece. Razlika je u količini informacija, u načinu života, u siromaštvu koje uzrokuje socijalne probleme. Nema jutra kada pred kućom ne nađem opuške od cigara sa travom ili šprice od droge. Živimo na lošim vijestima! U Evrgreen su znale doći djevojke u kasni sat posilje ponoći, same, u grupama. Osjećale su se sigurno, a danas je to nezamislivo - priča Kapetanović.  

MALI SVIJET: Nedavno su Nedo i njegov sin u bivšem Evergrinu, koji se sada zove Public Room, napravili lijepo veče sa pjevanjem i sviranjem. Bilo je divnih razgovora, dragih lica kakvih je sve manje u gradu. 
- Sad sebi ljudi pravi neke svoje male svjetove. Bilo je to lijepo druženje. Zamolio sma sina da opet smisli nešto slično. Dovoljno je da se skupi 30 ili 40 ljudi. Može se desiti da opet imamo dva gramofona i dva zvučnika - smješi se Nedo Kapetanović, jedan od posljednjih gradskih šmekera onog doba.





NAJNOVIJE IZ RUBRIKE

kino
Trenutno u kinima: PREPORUČUJEMO
22.05.2017

24. maja u Cinema Cityu održat će se pretpremijera najnovijeg nastavka svjetskog hita "Pirati s Kariba", a osim toga preporučujemo da pogledate i ostala filmska ostvarenja koja se trenutno prikazuju.

RUCAK
Prijedlog za ručak: Tjestenina u umaku od susama i lanenih sjemenki
22.05.2017

Danas predlažemo da za ručak probate napraviti tjesteninu na malo drugačiji način- u umaku od susama i lanenih sjemenki

umjetnička
Umjetnička galerija Bosne i Hercegovine: Danas besplatan ulaz na sve izložbe
20.05.2017

Povodom Međunarodnog dana i Evropske noći muzeja 2017. godine,Umjetnička galerija Bosne i Hercegovine je danas omogućila besplatan ulaz svim posjetiteljima na sve izložbe.Galerija je otvorena za posjete od 10:00 do 23:00 sati