frizer

Fejzagići iz Kreševa sunetili djecu vezira, šišali i brijali prinčeve

05.08.2016

U proteklih gotovo 250 godina Fejzagići su uljepšavali glave i mnogim poznatim ličnostima iz starije i novije istorije. S obzirom da su bili dio osmanlijskog establišmenta u BiH, bila su im, kao vrsnim majstorima, otvorena vrata najvećih velikodostojnika vlasti. Osim šišanja i brijanja, ova porodica, kao aginska i begovska, imala je privilegiju kod osmanske vlasti da vrši i vađenje zuba, vađenje krvi pijavicom, pravljenje strune, bušenje ušiju kod žena, sunećenje djece...





Piše: Zdravko Čupović (zdravko@startbih.info)


Frizerski zanat u porodici Fejzagić, iz Kreševa, datira od druge polovine 18. vijeka, o čemu postoje i pisani tragovi, a makaze u ruci trenutno drži Enver Fejzagić, deveta generacija frizera – berbera koji je ujedno i vlasnik najstarijeg brijačkog pribora u Bosni i Hercegovini

- Dužina tradicije iz današnje perspektive je oko 240 godina. Prema procjenama relevantnih izvora, ovo je porodica sa jednom od najdužih tradicija u srednjoj i jugoistočnoj Europi. U BiH je najstarija, a moj sin Arnel bit će 10. generacija. Naravno, tu je uz našu porodicu i sarajevska porodica Jabučar, kazandžije. Nasir Jabučar je čak i ginisovac i oni baštine impresivnu tradiciju dugu osam generacija - kaže Enver za Start BiH.

Osim šišanja i brijanja, ova porodica, kao aginska i begovska, imala je privilegiju kod osmanske vlasti da vrši i vađenje zuba, vađenje krvi pijavicom, pravljenje strune, bušenje ušiju kod žena, sunećenje djece...

Po nabrojane vještine i znanja, trojica Enverovih predaka - Hasanbeg, Fejzaga i Vejsil, različitih generacija i u različitim periodima, išli su u Stambol i Izmir. Stečena iskustva su potom prenosili na svoje uposlenike, koje su educirali u 10-ak bh. gradova i gradića.

- Iz toga vakta posjedujem i dan-danas vint za vađenje zuba, više britava za brijanje i sunećenje, te ručne mašinice za šišanje. Sve to je staro od 130 do 170 godina. Kamen za oštrenje britava, koga ima samo u Egiptu, Fejzaga je kupio u Stambolu prilikom povratka sa hadža, polovinom 19. vijeka. Dva seta raznih kliješta za vađenje zuba, proizvedenih u Turskoj i Grčkoj, također iz 19. vijeka, koje je donio jedan od predaka, ukradeni su 1993. iz radnje Fejzagića u Kreševu. Posjedujem i britvu koju je čuveni svjetski putnik, Dragutin Lerman, potkralj Konga, donio 1912. mom dedi Atifu iz Egipta, kada je kralj Konga posjetio Egipat. Inače, grob Lermana nalazi se na groblju Ograđe u Kreševu i na njega Kreševljaci i dan-danas ostavljaju cvijeće - ističe Enver ponosno zaostavštinu svojih predaka.

U proteklih gotovo 250 godina Fejzagići su uljepšavali glave i mnogim poznatim ličnostima iz starije i novije istorije. S obzirom da su bili dio osmanlijskog establišmenta u BiH, bila su im kao vrsnim majstorima otvorena vrata najvećih velikodostojnika vlasti. 

- Djecu trojice travničkih vezira osunetili su moji preci. Dvojici vezira moj predak Hasan-beg išao je maksuz u travničku tvrđavu vaditi zube. Ženi jednoga vezira Hasan-beg je izvadio zub pod upalom specijalnim vintom, koji mi je otac ostavio u amanet da ga dobro čuvam. Za taj poduhvat je dobio kao nagradu jedan čifluk, odnosno 32 dunuma prvoklasne zemlje na ulazu u Kreševo. To zemljište je nakon 150 godina uživanja, 1964. oduzela Titova vlast i na njemu su napravljeni srednjoškolski centar, dječiji vrtić, te 30-ak privatnih kuća. Godine 1894. moj djed Atif Fejzagić, u porodičnoj tradiciji sedmi po redu, završio je zanat za frizerskog majstora u Beču, kod majstora Jozefa Sebauera. Ostao je tamo nakon služenja vojske i upisao se na zanat. Bile su mu tad 24 godine. Od majstora Sebauera dobio je na poklon tada vrlo modernu brijačku stolicu koju je, putujući iz Austrije, što vozom, što pješke sa stolicom na leđima, nakon 28 dana putovanja donio u Kreševo i postavio je u radnju gdje je tada radio njegov otac i brat Meho - opisuje naš sagovornik porodične uspjehe i nevolje.


Partizani ne vjeruju domobranu


Prema navodima našeg sagovornika, nakon pet godina rada sa ocem i bratom, Atif je kupio drugu kuću u centru Kreševa 1901. u kojoj je sa Mehom otvorio tada modernu radnju, kao bečki đak. Na istom mjestu se i danas, nakon 115 godina, nalazi reprezentativni frizerski salon Fejzagića. 

- Mnogi velikodostojnici tadašnje austrougarske vlasti su rado posjećivali tu brijačnicu, posebno jer je Atif iz Beča donio najnoviju tehniku i alat za brenovanje kose, što je u to vrijeme bio megatrend i ta moda se zadržala sve do poslije Drugog svjetskog rata. Godine 1950. vlast FNRJ je zabranila brenovanje kose iz zdravstvenih razloga, kao i vađenje zuba u brijačnicama - kaže Enver.

Prema procjenama, od otvaranja salona 1901. do danas, kroz radnju je prošlo milion klijenata, a Enver kaže da je samo on za 32 godine staža uslužio njih 300 hiljada. U tom periodu naš sagovornik je imao i filmsko iskustvo, a jedno od najvažnijih je bilo na snimanju filma „Partizanska eskadrila“. Od gulmačkih legendi, Enver je frizure pravio Zijahu Sokoloviću, Miodragu Krivokapiću, Ljubiši Samardžiću, Mileni Dravić...  Jedan tragičan datum Enver posebno pamti.

- To je 18. januar 1977. godine, dan kada je poginuo Džemal Bijedić. Taj događaj doveo je u Kreševo sami vrh SFRJ. General Franjo Herljević, ministar unutrašnjih poslova SFRJ, dva puta se obrijao kod mene u radnji tada. General Zdravko Mišković, Titov savjetnik za bezbjednost Jugoslavije također je tada bio tu i ošišao se i nekoliko puta obrijao kod mene. Zanimljivo je da moj otac Seid, koji je još radio sa mnom u radnji tada, nije mogao brijati ove generale jer je njihovo obezbjeđenje imalo informacije da je bezbjednosno opasan, jer je dugo bio u domobranima u Zagrebu, za vrijeme NDH, gdje je čak jedno vrijeme brijao i šišao generala Didu Kvaternika, generala Vjekoslava Servazija i Džafera Kulenovića, ministra u vladi NDH. Tada sam također brijao i političara Munira Mesihovića, kao i Cvijetina Mijatovića. Duško Kuliš je također dugo koristio moje usluge - nabraja Enver neke od poznatijih mušterija.



Nijemce zanima otomansko odobrenje


Jedan od starih dokumenata porodice Fejzagić privukao je i pažnju izvan granica BiH.
- U pitanju je Odobrenje za rad iz doba Otomanske imperije, izdato u Travniku 1847. godine, sa potpisom valije - vezira Haruna, izdato mom pretku Fejzagi Fejzagiću da može raditi u Kreševu i još tri susjedne općine. To je izazvalo popriličnu pometnju kod naših historičara, kada je nakon 150 godina prevedeno na naš jezik. Odmah su se zainteresovali muzeji obrta iz Francuske i Njemačke tako da je taj vrijedan dokument trenutno u Minhenu, kod moje kćerke, i bit će u Koblencu urađena ekspertiza toga akta. Nuđeno je 10.000 eura za njega - tvrdi Enver.

Kada je u pitanju ono najvažnije, a to su frizure, naš sagovornik ukratko sumira modna kretanja kojima je lični pečat dalo devet generacija Fejzagića.

- Linije frizura u 20. stoljeću su se ciklično ponavljale svakih 30-40 godina, tako da se ništa spektakularno na tom polju nije dešavalo osim modernijih sredstava za rad. Ali u posljednjih 15-tak godina nastala je prava ludnica. Futurističke linije frizura, toliko inovacija, toliko različitih modnih pravaca i stilova generiranih od frizerskih modnih akademija tako da mogu reći da se frizerska struka probudila iz višedecenijske letargije - kaže Enver.



Uredba zamalo stavila katanac

Iako su Fejzagići preživjeli mnoge sisteme i države, sada su, čini se, pred najvećim izazovom.

- Položaj obrtnika u BiH, pa tako i frizera, izuzetno je težak, pogotovu u provinciji, gdje se nalazi 80 posto obrta. Najnovija uredba Vlade FBiH o načinu raspolaganja gotovim novcem bukvalno je za nepunih mjesec dana bacila na koljena većinu obrtnika. Koliko je obrtnička populacija pravno needucirana i nesvjesna svojih prava, pokazuje podatak da niko od 50.000 obrtnika u FBiH nije ni pokušao da protestuje kod Vlade da se uredba izmijeni već su se pomirili sa propašću. Tada sam se, kao potpredsjednik Obrtničke komore SBK, hitno uvezao sa predsjednikom Obrtničke komore FBiH Mensurom Bekrićem i peticijom od 50 potpisa obrtnika iz Kiseljaka i Kreševa, koje sam lično prikupio, uspjeli smo prisiliti vladu da Uredbu značajno izmijene i omoguće opstanak obrtnika - kaže Fejzagić.




Obrijali i princa Pavla

U predugoj tradiciji, vješte ruke Fejzagića brijale su čak i neka prinčevska lica.

- Godine 1938., nakon završetka zanata, moj otac je otišao u vojsku u Beograd, u gardu na Topčider. Nakon pokušaja puča od strane nekih generala, tadašnji namjesnik Kraljevine Jugoslavije, regent princ Pavle Karađorđević se, sa svojom dvorskom svitom, sklonio u sjedište garde na Topčideru. Već nakon dva dana princa Pavla je trebalo obrijati. Njegov ordonans, neki major je došao u garnizonsku brijačnicu, gdje je radio moj otac, i tražio pravog, školovanog majstora da obrije princa. Napomenuo je, ako se desi nešto nepredviđeno ode glava. U tih 15-ak dana otac je nekoliko puta obrijao princa, pritom mu napravivši tada moderne ajzac solufe. Princ je bio vrlo zadovoljan uslugom i, uoči povratka u Bijeli dvor, pozvao je oca i poklonio mu džepni sat sa posvetom. Sat se i dalje nalazi u radnji, samo bez srebrnog lanca i poklopca koji su frizeri koji su 1993. tu radili, prodali nekom kolekcionaru - kaže Fejzagić.







NAJNOVIJE IZ RUBRIKE

Trenutno nema dostupnih novosti iz odabrane rubrike.

Lutrija BiH