avdic

PRIČA DVADESETDRUGA-Amir Avdić: Ja više šutjeti neću!

24.05.2016

Na konačnoj rang-list za prijem zaposlenika u Mješovitoj srednjoj školi u Sapni Amir Avdić je bio na drugom mjestu. Kaže da je na prvom mjestu bila kćerka direktora škole koja je sve bodove osvojila na intervjuu i nije imala nikakvih drugih beneficija. Žalio se Školskom odboru, obavijestio javnost putem medija, interneta, uputio prigovor Ministarstvu obrazovanja, nauke, kulture i sporta TK-a



Diplomirani pravnik iz Kalesije Amir Avdić je nezaposlen i živi od povremenih i privremenih poslova. Pripravnički staž je odradio u Općinskom sudu u Kalesiji i pravosudni ispit položio prije četiri godine. Aplicirao je, kako kaže, na bezbroj konkursa. Inače je i fudbalski sudija pa, kaže, da mu je, valjda, životna profesija da dijeli pravdu na terenu, a da van terena izgleda nije podoban iako ima sve reference za posao pravnika ili sudije.


Imali ste neko lično iskustvo sa korupcijom?


- Na posljednjem konkursu za prijem zaposlenika u radni odnos, koji je raspisalo Ministarstvo za obrazovanje, nauku, kulturu i sport Kantona Tuzla i koji je objavljen 8. augusta ove godine, aplicirao sam na poziciju sekretar u 10 škola na području TK-a. U svim školama za koje sam aplicirao famozni intervju, kao jedan od kriterija tražen konkursom, proveden je 20. i 21. augusta. U Mješovitoj srednjoj školi u Sapni sam na konačnoj rang-list bio na drugom mjestu sa 7,60 osvojenih bodova. Na prvom mjestu je kćerka direktora škole koja je sve bodove, devet, osvojila na intervjuu i nije imala nikakvih drugih beneficija kao što su, recimo, da joj je otac učesnik rata ili dobitnik ratnog priznanja. Ja sam na intervjuu osvojio tri boda što je apsurd. Najmanje od svih kandidata. Razlog je jednostavan: da mi je kojim slučajem komisija koja je provodila intervju dala, kao i ostalim kandidatima, pet ili šest bodova ugrozio bih favorita. Iako sam Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu završio 2009. godine, te položio pravosudni ispit pred komisijom Ministarstva pravde FBiH - to nije bilo dovoljno da budem prvoplasirani. Najjači kriterij od svih je bio rodbinska veza, a to je da je prvorangirana - kćerka direktora škole. Apsurd je i sam intervju koji se tobože provodi po nekakvim pravilnicima, ali mislim da samo oni koji su donijeli taj pravilnik znaju kako je nastavnik likovnog, hemije, fizike ili bosanskog jezika kompetentan da ispituje diplomiranog pravnika sa položenim pravosudnim ispitom o bilo kakvim zakonima, pa i o zakonu vezanom za obrazovanje. Uostalom, pravilnikom je propisano da se kandidati za poziciju sekretara ne ispituju stručna pitanja nego da se sa njima provodi klasični informativni intervju, ali komisije u školama se baš i ne osvrću na to, nego udaraju onako kako im se prohtije. Valjda im se može, šta li!?


Kako ste se osjećali u vezi sa tim događajima, da li ste nešto poduzeli i ako jeste - šta, a ako niste - zašto niste?


- Osjećaj kada sam vidio konačnu rang-listu je bio... Teško mi je to riječima objasniti. Da sam imao bombu, pušku ili neko drugo vatreno oružje ko zna šta bih uradio. Ako kažem da sam se po povratku kući cijele večeri tresao kao da bolujem od nekakve bolesti i da nisam jeo niti pio apsolutno ništa osim lexaurina bit će dovoljno da shvatite kako sam se osjećao. Prvo što sam mogao poduzeti je žalba Školskom odboru koji je, naravno, žalbu odbio kao neosnovanu. Zatim sam obavijestio javnost putem medija, interneta, FTV-a, novina, uputio prigovor Ministarstvu obrazovanja, nauke, kulture i sporta TK-a koje je odgovorilo da nije nadležno za navedeni slučaj, uputio prigovor Komisiji za borbu protiv korupcije Skupštine TK-a, koja je utvrdila da postoje nepravilnosti u navedenom slučaju, ali nisu poduzeli ništa nego su od Ministarstva obrazovanja tražili izjašnjenje. Prijavio sam cijeli slučaj i Inspekciji za rad i radne odnose, prijavio Agenciji za borbu protiv korupcije na nivou BiH i, na kraju, ustao sa tužbom protiv škole i Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta.


Šta mislite o korupciji kao pojavi u društvu i koliko znate o prisutnosti korupcije generalno i o korupciji u BiH, odnosno šta mislite da li je ona stvarno toliko prisutna u BiH koliko se o njoj govori i ko je odgovoran za to?


- O korupciji kao pojmu se može govoriti nadugo i naširoko. I te kako je prisutna u svim sferama bh. društva. Ovaj moj slučaj je samo jedan u nizu. Mnogo je istih ili sličnih kao ja samo ne znam zašto se o tome šuti?


Šta mislite, kako je moguće da ona postoji, pogotovo ako svaki dan čujemo nekoga od odgovonih da se zaklinje u borbu protiv korupcije?


- Sve dok budemo šutjeli i slijegali ramenima ona će i dalje da postoji.


Ko bi trebao da se bori protiv korupcije?


- Svi bi trebalo da se borimo protiv nje jer uzela je veliki zamah. Svi oni koji su na bilo koji način oštećeni ili pogođeni korupcijom treba da se bore svim demokratskim sredstvima, a ako su ta demokratska sredstva iscrpljena onda građanskom neposlušnošću, demonstracijama i tome slično. Za ove proteste neophodna je masovnost jer ako neko kao pojedinac izađe na ulicu ili manja grupa nezadovoljnih to se završi samo na pukom ismijavanju onih koji su počinili ili čine korupciju. Kada bi se recimo 10.000 ljudi pojavilo pred bilo kojom institucijom zapitao bih se da li bi se smijali oni koji čine korupciju? Sve dok su u manjini oni koji se susreću i pokušavaju izboriti sa tom nemani ide teško!


Da li ste član neke NGO koja se bavi podizanjem svijesti mladih ljudi o štetnosti korupcije ili borbom protiv korupcije i, ako jeste, koje su vaše aktivnosti, sa kojim ciljem i rezultatima?


- Nisam član nijedne NGO.


Zašto ljudi koji su doživjeli korupciju ne žele ili se teško odlučuju da  govore o svom iskustvu sa korupcijom?


- Mislim da se boje onih koji su prema njima počinili korupciju, boje se jer se eto tobože nadaju da će im opet taj neko pomoći u životu na ovaj ili onaj način jer taj neko je vlast ili dio vlasti, moć je u njegovim rukama pa će brže ostvariti svoj cilj. Ako bi se oglasio protiv onda će promijeniti sliku o sebi u očima onih koji odlučuju. Nažalost! Ne mogu da shvatim ljude nikako. Primjer su prosvjetari u TK: za vrijeme konkursne procudere se ide od škole do škole, obiđe čitav kanton i gdje god da dođeš - već unaprijed se zna ko će biti primljen ili je već primljen, pa je konkurs raspisan samo da se popuni formalnost. I opet tako do sljedećeg augusta i sljedećeg konkursa. A po kakvim se kriterijima primaju pojedinci? Koji su kriteriji da neko na intervjuu dobije tri, a neko devet bodova? Niko ne zna, a opet svi šute i sliježu ramenima. Kao da to tako treba.


Kako izgledaju vaši razgovori sa prijateljima o nezaposlenosti i korupciji, šta vidite kao osnovni razlog njenog postojanja i šta po vašem mišljenju proizlazi iz nje?


- U razgovoru sa prijateljima svi se slažu u jednom: korupcija postoji, više je nego vidljiva i očigledna, ali oni nisu spremni da govore o njoj onako kao što sam ja. Valjda se boje da će zapeti za oko nekom pa će ih taj neko nekako drugačije gledati nego što je do sada. Ja više šutjeti neću, niti mogu. Šta dobijam šutnjom?

(Tekst objavljen 27.10.2015. godine u Magazinu Start BiH, a projekat pod nazivom PROMIJENIT ĆEMO ONO ŠTO NAM SMETA- u okviru kojeg su objavljene ove priče rađen je uz podršku Američke ambasade u BiH. Stavovi izrečeni u ovim intervjuima ne odražavaju nužno i stavove redakcije i uredištva magazina Start i Ambasade SAD-a u BiH)





NAJNOVIJE IZ RUBRIKE

Trenutno nema dostupnih novosti iz odabrane rubrike.

No Frost Gorenje