belmir

PRIČA DVADESETPRVA-Belmir Dardagan: Od mene je tražena prvo jedna svota - mislili su da ću im to dati, ali nisu znali da ja to nemam

24.05.2016

Ovaj tridesetogodišnji povratnik u Zvornik vodi borbu za priključenje električne energije u porodičnu kuću koju je izgradio. „Takođe sam bio navođen da plaćam neke ljude, njihove večere i gozbe da bi oni izašli na teren i pogledali situaciju i kao - u meni vide borca i povratnika i samohrano dijete, pa bi se kao nešto sažalili i ubrzali proces da u mom domu zasija sijalica“


 

Nezaposleni diplomirani ekonomista Belmir Dardagan je povratnik u Zvornik. Ima 30 godina, a sa 18 je ostao siroče - majka je umrla od raka, a otac se godinu dana kasnije ubio. Diplomirao je sa najboljim ocjenama, ali još uvijek nema ni dana iskustva uz struci. Posljednjih nekoliko godina pokušava da obnovi porodičnu kuću u Zvorniku, ali to ide teško i sporo jer raspolaže vrlo skromnim sredstvima i zavisi od pomoći rođaka, prijatelja i komšija. Nadao se da će jednog dana u porodičnoj kući zasnovati porodicu i slušati prvi plač i smijeh svog djeteta, ali sada sve manje vjeruje da će se to ikada desiti – na tom putu mu se ispriječila Elektrodistribucija RS.


Imali ste neko lično iskustvo sa korupcijom?


- Da! Ja sam povratnik u Zvornik i tamo sam obnavljao porodičnu kuću koja je porušenu u ratu. Nisam dobio nikakvu donaciju, nego sam sve radio sam i uz pomoć dobrih ljudi. Uradio sam dosta posla, više sam bio gladan nego sit i nadao sam se da ću jednog dana uživati u toj kući u kojoj sam živio sa roditeljima. Ni slutio nisam da će mi se to mjesto jednog dana zgaditi. Naime, ja sada imam naizgled nerješiv problem sa priključivanjem električne energije. Prije rata smo imali struju i pošteno plaćen priključak zaveden u građevinsku dozvolu. Zbog toga sam smatrao da nakon popravka i obnove kuće neću imati problema da ponovo uvedem struju, vjerovatno sa nekom doplatom, ali bez problema. Prevario sam se! Naime, ljudi koji rade u Elektrodistribuciji Zvornik su počeli da izmišljaju neke cifre, možda zato što su pratili moju priču Neću nigdje iz inata koju su moji prijatelji kreirali na fejsbuku. Oni su vjerovatno mislili da sam se ja okoristio od druge ljude da napravim svoju kuću, što je sasvim suludo i pogrešno jer sam ja za to morao da posuđujem novac koji i dan-danas vraćam. Tražili su mi 300 KM za priključak i 120 KM za atest mreže i instalacije u kući da bi ta cijena porasla na 500 KM kojih ja, nažalost, nemam i ko zna kad ću imati jer sam nezaposlen. Smatrao sam da meni priključak električne energije sleduje čim popravim kuću jer je valjda i njima u cilju da imaju još jednog korisnika koji će im plaćati potrošnju, ali oni očito ne razmišljaju logično, a ja sam zaista želio da živim na svom ognjištu! Smatram da je ovo korupcija jer je od mene tražena prvo jedna svota, mislili su da ću im to dati ali nisu znali da ja to nemam. Onda ide druga svota koja me je odbila od kućnog praga na neko vrijeme. Vjerovatno su išli logikom da mi je toliko stalo da uvedem struju i da ću im dati koliko god oni zatraže, a meni jeste stalo, ali kad nemam novca onda zaista nemam, a i zašto plaćati nešto ako je to besplatno? Nije fer i nije humano! Takođe sam bio navođen da plaćam neke ljude, njihove večere i gozbe da bi oni izašli na teren i pogledali situaciju i, kao, u meni vide borca i povratnika i samohrano dijete, pa bi se kao nešto sažalili i ubrzali proces da u mom domu zasija sijalica jer, tobože, 21. je vijek i šteta je da  dijete živi bez struje! Razočaran sam institucijama Republike Srpske, ali ih donekle i razumijem – sve rade samo da je manje povratnika i misle da ćemo mi svi jednog dana otići u treće zemlje, pa nam namjerno osporavaju prava koja garantuju evropske konvencije!


Kako se osjećate u vezi sa tim događajima, da li ste nešto poduzeli?


- Iskreno, osjećam se razočarano i izdano jer sam mislio da je sve loše iza mene, a sada mislim da sam sve u protekle dvije i po godine džaba radio jer ako nemate prava na ono najvažnije, a to je i električna energija jer bez nje danas nema života, ohladi vam sav entuzijazam i volja, nije vam ni do čega više. Ja sam radio što se dalo raditi bez struje i ono što sam mogao, nisam htio odustati, želio sam da budem tu, pa sam u par navrata od svog amidže, koji mi je komšija, kablom prenosio električnu energiju da bih zanoćio u svojoj kući i divio se radu svojih deset prstiju. I sve je to lijepo dok je ljeto, ali čim dođe zima postaju hladniji dani i noći i nemam uslova biti tamo. Nadao sam se da će se vremena promijeniti, da će na vlast doći neko ko će razumjeti moje probleme i odlučiti da me pogura i da pomogne, a ne da zakine i traži od nekoga ko ima manje od njega. Za mene su se vlade smjenjivale, izbori prolazili, a problem ostajao isti, nažalost! Pisao sam u par navrata institucijama RS u Zvorniku, ali nisam dobio razumijevanje. Pisao sam i Elektroprivredi BiH, ali oni se samo ograde i kažu da to nije njihova nadležnost jer ne živim u FBiH. Nažalost, tako smo podijeljeni i kao da nismo više ljudi. Pokušavao sam smekšati te neke ljude na položaju i proći da to ne platim, ali nije moglo, zaista nije moglo, i to je sada u stanju mirovanja i čekanja dok se ne zaposlim i sam svojim sredstvima ne isfinansiram svoju struju. Nadam se da će i tada biti barem 300 KM, ni feninga više, ako je već to ta tarifa jer, kako sam saznao, ni za koga nije isti cjenovnik.


Šta mislite o korupciji kao pojavi u društvu? Koliko znate o korupciji generalno i o korupciji u BiH? Da li je ona stvarno toliko prisutna u BiH koliko se o njoj govori i ko je odgovoran za to?


- Općenito mislim da je korupcija zastupljenija u našem društvu više nego sam zrak koji nam je neophodan za život. Smjelo je upoređujem sa tim jer u mom primjeru dječaka koji ostaje sam bez roditelja relativno rano i koji želi dalje da se školuje - ni slutio nisam da će mi sve to biti jednog dana uzalud jer danas ako želite i aplicirati na neki konkurs treba vam štela što je veoma loše jer tada se gube prave vrijednosti radnika koji je stručan za nešto, opada ljudima moral, gube nadu u bolje sutra u BiH. Iskreno, ja ni sam ne znam šta me više veže ovdje da ostanem jer biti bez posla na današnjem vaktu i to bez svojih najmilijih je jako teško. Korupcija u BiH je mnogo zastupljena i to u svim sferama života, a mislim da je najviše zastupljena kod zapošljavanja, zdravstvu i obrazovanju. Ne vidim da će se tu išta promijeniti u narednim godinam, pa ni za 10-20 godina ne vidim neke pomake jer svaka vlada koja dođe na vlast ili svaki političar koji zaposjedne stolicu u novom mandatu radi samo za svoj interes tako da je tu sve već kristalno jasno. Nemamo zakone da to suzbijemo jer ih ne žele donijeti, nemamo drastične kazne za korupcije koje bi, po mom mišljenju, bile jedini alat za suzbijanje iste.


Kako je moguće da korupcija postoji ako svaki dan čujemo nekoga sa odgovorne pozicije ko se kune u borbu protiv korupcije?


- Istina je da slušamo o tome pred svake izbore. Svi nešto obećavaju, a u sebi misle: Ih, jedva čekam da se i ja dočepam položaja, pa da mogu vršiti malverzacije sa manjima od sebe. Jer, pogledajte, danas gdje god krenete ne možete ništa završiti bez nekog poznanstva ili određenih novčanih sredstava da nekoga podmitite ili ubrzate proces. Zaista je sve na dnu, moral nam je pao u blato, a jedna smo od najnerazvijenijih država regiona i Evrope, kaskamo za svima i imamo ogroman problem sa korupcijom. Svaki političar treba prvo krenuti od sebe, da se zapita zašto zaista ulazi u politiku jer mislim da nijedan ne ulazi zbog interesa mase koju predstavlja, nego isključivo, samo iz ličnih razloga što je jako loše, a i da je jedan od njih deset ili dvadeset pošten - to je jako malo jer masa uvijek pojede onog ko je različit i ko ne želi da igra kako drugi sviraju.


Ko bi trebao da se bori protiv korupcije i na koji način?


- Protiv korupcije treba da se borimo svi, kako običan narod tako i institucije, ali kako kada je u njima najviše zastupljena korupcija. Mi i u sudstvu imamo korupciju i kako da se ona bori sama sa sobom? Ni meni to nekada nije jasno, mislim da trebamo krenuti svi od sebe za dobrobit našeg društva i bolje sutra i da ne živimo samo za danas ili skoriju budućnost, proširimo vidike na godine koje dolaze, na djecu koja će jednog dana tražiti uzore u nama samima. Treba osnovati nezavisne institucije koje će raditi isključivo na suzbijanju korupcije, koje će biti neovisne od ijedne vlasti i kojima će biti cilj tražiti krivca i  kažnjavati ga jer čim jedna ili dvije korupcijom okorištene osobe budu pravično kažnjene - treća će se zapitati da li praviti isti prekršaj kao prije. To je jedini aparat koji bi mogao funkcionisati u ovoj nam nefunkcionalnoj BiH, bar za početak.


Da li ste član neke NGO koja se bavi podizanjem svijesti mladih ljudi o štetnosti korupcije ili borbom protiv korupcije?


- Nažalost nisam član niti jedne organizacije koja podiže svijest mladih ljudi o štetnosti korupcije i nisam upućen ni u kakve aktivnosti koje te organizacije provode, ali i to je sigurno mali vid pomoći protiv ogromnog aparata korupcije koji guta sve pred sobom.


Zašto ljudi koji su doživjeli korupciju ne žele ili se teško odlučuju da govore o svom iskustvu sa korupcijom?


- Mislim da ne žele o tome govoriti jer se boje zakona ili smatraju da su i oni dio toga i da su pogriješili, ali da u datom momentu davanja mita nekome nisu imali drugi izlaz. Jednostavno, boje se jer niko njihovu priču neće razumjeti kao oni sami. Uzmimo primjer majke koja čeka operaciju svog bolesnog djeteta koje možda treba da dođe na red za pola godine - ona će, kao i svaka druga majka, dati i posljednji dinar da njeno dijete ne čeka pola godine nego da to bude sutra jer već prekosutra možda bude kasno. To možda i jeste problem jer šta ćemo sa onim roditeljima koji zaista nemaju da plate i da podmite? Šta sa njima? Njihovo dijete će uvijek biti zadnje na listi, a i ono ima pravo na život kao i ovo što ga je preskočilo u redu čekanja. Nažalost, tako je i uvijek će postojati mali i veliki.


Kako izgledaju vaši razgovori sa prijateljima o nezaposlenosti i korupciji, šta vidite kao osnovni razlog njenog postojanja i šta po vašem mišljenju proizlazi iz nje?


- U mom mjestu su svi povratnici stariji ljudi, omladine nema osim mene i još par momaka i djevojaka - ili su poubijani početkom rata ili žive u Federaciji ili ih je put 1992. godine naveo u zemlje Zapada. Loše se živi, svi se pretežno bave poljoprivredom i stočarstvom i uglavnom svako se bori za sebe jer svima je država okrenula leđa, nažalost! Ali živjeti se mora i boriti, ma koliko bilo loše!

Jedni druge pokušavamo utješiti, razumjeti, pokušavamo zajedno promijeniti nešto, prekvalifikovati se... Možda smo pogriješili sa smijerom, sa školom... Tako se tješimo - krenemo prvenstveno od sebe ne tražeći krivca u nekom drugom. Naravno da razgovaramo i o korupciji koja zaista ne dozvoljava da se prave vrijednosti istaknu jer ne znam koliko da ste dobar ekonomista ili pravnik ili bilo šta, neko ko ima zaleđe, možda neki moler ili taksista ili poljoprivrednik koji je podoban za stranku, radit će vaš posao, u početku sigurno loše, a kasnije se možda i snađe i svi tada budu zadovoljni osim vas koji i dalje idete okolo i tražite bilo šta da radite jer vas boli nepravda, boli vas uređenje vaše države, bole vas pogrešne vrijednosti, a svjesni ste da ne možemo svi ni otići iz BiH.

(Tekst objavljen 27.10.2015. godine u Magazinu Start BiH, a projekat pod nazivom PROMIJENIT ĆEMO ONO ŠTO NAM SMETA- u okviru kojeg su objavljene ove priče rađen je uz podršku Američke ambasade u BiH. Stavovi izrečeni u ovim intervjuima ne odražavaju nužno i stavove redakcije i uredištva magazina Start i Ambasade SAD-a u BiH)

 



NAJNOVIJE IZ RUBRIKE

Trenutno nema dostupnih novosti iz odabrane rubrike.

No Frost Gorenje