mario

PRIČA ŠESNAEST-Mario Vovna: Kako imam više od 60 odbijenica za posao!? Ne sjećam se ni ja, ali je bilo po zakonu!

09.03.2016

Nezaposleni pravnik iz Tuzle, Mario Vovna za naš magazin priča kako je postao „vlasnik“ više od 60 odbijenica za posao, gdje je sve konkurisao i kako su se  završavali intervjui, testiranja i apliciranja, te zašto je imao  nesreću da se prijavi na konkurs MUPTK 


 

Ime mi je Mario Vovna i jedan sam od 100.000 nezaposlenih osoba u Tuzlanskom kantonu i dio sam zahrđale mašinerije apliciranja, testiranja i intervjuisanja od raznoraznih spodoba na pozicijama u nadi da ću i ja pogoditi sretni broj na lutriji i dobiti posao. Čak je i sama formulacija dobiti posao pogrešna jer ja hoću da ga zaslužim i osvojim, a ne da mi ga poklone ili daju, ali većina ne razmišlja ovako kao ja.  


Pravni fakultet u Tuzli sam završio sa 23 godine, a pored toga, bez lažne skromnosti, mogu reći da sam bio vrhunski sportista jer sam već tada u svojoj kategoriji bio sedmerostruki prvak i reprezentativac BiH u wu shu sandi (nešto slično popularnom MMA ili UFC borbenim pravilima). Pored toga, majstorirao sam kung fu wing tchun i postao najmlađi majstor te borilačke vještine u BiH.


Još prije 10 godina, kada sam na svojim prvim borbama bio očigledno pokraden na takmičenju u Sarajevu, gdje sam sudačkom odlukom izgubio od momka kojeg sam svojski pretukao (no njemu je bilo suđeno da pobijedi), naučio sam jedan važan nauk: „Nisi pobijedio dok god je protivnik na nogama u ringu.“ Drugim riječima, odlučio sam da svoju sudbinu gradim tako da sudija nema izbora nego da u konačnici digne moju ruku. To mi je bila prva i jedina borba koju sam izgubio. Šteta što to tako ne funkcioniše na konkursima u BiH. Zašto? „Ne sjećam se ni ja, ali je po zakonu.“ (Ovo je odgovor koji je dao tadašnji premijer FBiH Nedžad Branković kada su ga novinari upitali kako je kupio stan vrijednosti 264.000 KM na Ciglanama u Sarajevu za 900 KM).


Pukom srećom i poznanstvom roditelja sa jednim advokatom uspio sam odmah poslije završetka studija kao pripravnik-volonter raditi i steći dvije godine radnog iskustva i stvoriti sebi šansu da mogu aplicirati na konkurse za koje zadovoljavam uvjete. Moram naglasiti važnu činjenicu da se od završetka fakulteta nisam odjavio sa biroa za nezaposlene jer sam kod advokata bio volonter i radio bez ikakve naknade te se čitavo vrijeme na birou vodio kao nezaposlen.


„Fadile oprosti“, ali aplicirao sam za poslove pravnika gdje god sam ispunjavao sve uvjete i to u općinske sudove u Tuzli i Lukavcu, Općini  (sada Gradu) Tuzla, 30-tak osnovnih i srednjih škola po skoro cijelom kantonu, Univerzitetu u Tuzli, Tuzlanskoj pivari, Raiffeisen banci, MUPTK, Oružanim snagama BiH, SIPA-i, JZU Zdravstveni centar Brčko, mikrokreditnoj fondaciji Partner, Ministarstvu za boračka pitanja, Trgovačkom centru Bingo... Ne mogu se sjetiti dalje. Naravno, sve su bile odbijenice. Svaka je imala svoj razlog, a neki, poput Tuzlanske pivare, nisu se udostojili ni da mi daju odgovor ili me ikad pozovu na bilo kakav razgovor ili testiranje. 


Općinski sud Tuzla, Izvršno odjeljenje, primalo je 20 uposlenika, a prijavilo se nas  40. Kod advokata sam već radio prijedloge za dozvolu izvršenja i znao sam kako to ide, znao sam Zakon o izvršnom postupku FBiH tako da sam intervju rasturio i čvrsto sam vjerovao da ću proći. Odbijenica. Kasnije sam saznao da su svi primljeni iz okoline Živinica. Predsjednik Općinskog suda Tuzla Muhamed Tulumović je sasvim slučajno iz istog tog kraja. Nekome nešto sumnjivo? Ne sjećam se ni ja, ali je po zakonu. SIPA me odbila kao nepismenog! Položio sam test opšteg znanja koji je bio sve samo ne test opšteg znanja, no izgleda me oborilo to što ne stavljam tačku na kraju rečenice ili ne počinjem rečenicu sa velikim slovom. Ali zato su te testove prošli oni koji misle da je Gaudeamus... grčki filozof iz antičkog vremena. Korupcija? Ne sjećam se ni ja, ali je po zakonu. Prije par godina imao sam nesreću da se prijavim i na konkurs MUPTK za prijem policajaca i mlađih inspektora. Sjećam se da su primali 10 inspektora i 50 policajaca. Ispunjavam uvjete za oboje, ali sam sve nade polagao da prođem za policajca jer ih se više primalo i mislio sam da su mi tu veće šanse. Kasnije bi se nekako pokušao progurati znanjem i sposobnostima da radim na poslovima VSS-a.  Kažem „imao nesreću“ jer je jedna ljudina od čovjeka, borac za pravdu i poštenje, novinar FTV-a Omer Hasanović pročitao moje ime između oko 800 drugih i od tada, pa čak i sad, u medijima kruže priče kako je moja mama, koja je član Nezavisnog odbora za ocjenjivanje rada komesara MUPTK, zaposlila sina u MUPTK. Suvišno je reći da su meni kao pravniku testovi iz zakona bili smješno lagani, fizičko testiranje još lakše jer nisam lagao ni pretjerivao u onom dijelu gdje sam rekao da sam vrhunski sportista, a na intervju sam ponio one važnije diplome, njih 30-tak, i slobodno mogu reći - zadivio konkursnu komisiju. Pazite sad, diplomirani pravnik, majstor kung fua i nagrađivani borac i reprezentativac BiH da bude policajac? Da li ovo zvuči nezasluženo? Poništen konkurs, poslije toga na drugom odbijenica, a da ne govorim o tome kako se i dan-danas uz ime moje mame veže to da je „zaposlila sina u MUPTK“. No, nije drug Omer pročačkao malo dublje u MUPTK ili sudove, pa pogledao rodbinske i tazbinske veze uposlenika. Ne, to nije uradio. Lakše je bilo napasti moju mamu, Smiljanu Vovna, profesoricu sociologije, filozofije i logike u Gizmnaziji „Meša Selimović“, ona nije u poziciji da išta uradi povodom toga osim da trpi medijsko nasilje. Poznato? „Ne sjećam se ni ja, ali je po zakonu.“ 


Moje daljnje konkurisanje bilo je još apsurdnije. Aplicirao sam u osnovne i srednje škole diljem Tuzlanskog kantona. Koliko god ja navodio članove  Pravilnika o uslovima, kriterijima i postupku zapošljavanja u javnim ustanovama osnovnog i srednjeg obrazovanja na području Tuzlanskog kantona, gdje je jasno definisano kako i šta se smije, a šta ne smije pitati tokom intervjua za poziciju sekretara škole, skoro pa uvijek sam dobivao isti odgovor: „Jeste, ajmo sad drugo pitanje!“ Pravilnik jasno propisuje šta se za poziciju sekretara boduje tokom intervjua: opće odlike - urednost, maniri, pojava, fleksibilnost -prihvatanje drugačijeg mišljenja, motivisanost - entuzijazam, sposobnost iznalaženja rješenja, vještina komuniciranja i drugo. Mene su ispitivali raznorazni profesori, pedagozi i direktori, koji su ustvari profesori nekog predmeta u toj školi, i pitali su me zakone i pravilnike - koliko god im ja kulturno pokušavao objasniti da nisi stručni, ni zakonom ovlašteni da me to ispituju. Kako će me neko ko nije pravnik ispitivati o pravu? Da li ja kao pravnik mogu nekoga ispitivati fiziku ili, recimo, biologiju? Šta ja znam o tome pa da mogu dati objektivnu ocjenu? Sjećam se u JU OŠ Turija, u Turijama, da mi je direktor škole doskočio govoreći mi da njihov profesor informatike ima završen i Pravni fakultet. Eh pa, pametni direktore, on i dalje nije ovlašten da me to ispituje jer u vašoj školi radi kao profesor informatike, a ne kao pravnik, a i da jeste, opet nije u skladu sa pravilnikom, što znači da je nezakonito! Šta mislite jesam li dobio posao? Je l' možda u pitanju bila korupcija? „Ne sjećam se ni ja, ali je sve  po zakonu.“


Jednom prigodom sam se, „Fadile oprosti“, žalio zbog istog takvog slučaja Školskom odboru JU OŠ Breške, u Breškama, gdje su mi dali mizerno malo bodova. Školski odbor je zakasnio sa rokom da pravovremeno odgovore na moju žalbu, no kad je naposlijetku odgovor stigao, naravno, glatko su me odbili govoreći da, iako su me oni ispitivali zakonske propise, odluku su donijeli na osnovu moje urednosti i slično. No, tad sam htio nešto više da uradim povodom toga i poslao sam dopis Ministarstvu obrazovanja, nauke, kulture i sporta TK, detaljno navodeći i koja su me pitanja ispitivali, ko je bio u ispitnoj komisiji i slično, zajedno sa svojom žalbom na njihovu odluku i nepravovremenim odgovorom Školskog odbora. Odgovor MONKSTK bio je: „Školski odbor je dužan u zakonskom roku od 3 dana dati odgovor na vaš prigovor. S poštovanjem taj i taj...„ Znači, „ne sjećam se ni ja, ali je po zakonu“. Prije nego nastavim, iz razloga da me pogrešno ne razumiju, hoću da naglasim jednu činjenicu: moj otac Davor Vovna se dobrovoljno prijavio na samom početku rata u jedinice Armije BiH, onda se nakon ranjavanja oporavio i opet se prijavio, no ovaj put u HVO i sveukupno je na ratištu proveo dvije godine. Moja mama Smiljana Vovna je 1994. godine pod radnom obavezom počela raditi u Gimnaziji „Meša Selimović“ kada to nikome nije padalo ni na pamet. Pošto osjećam da će nekome zasmetati ovo što budem govorio - htio sam istaći ovu činjenicu i to da smo ja i moja porodica čitav rat proveli u BiH. Zakon o pravima boraca i članova njihovih porodica ima diskriminirajuće i apsolutno nepotrebne odredbe koje pogoduju manipulaciji bodovanja i konkretno korupciji pri zapošljavanju. Apsolutno se slažem da borci, najuži članovi porodice šehida ili palog borca i ratnog vojnog invalida trebaju imati prednost pri zapošljavanju. Prije svega borci! Oni su ti koji su u ratu bili u rovu i rizikovali živote za odbranu svoje zemlje. Ali zašto članovi porodice boraca? Šta sam ja to pretrpio ili čime sam ja doprinio državi tako što mi je tata bio borac? Zašto ja ili bilo ko drugi u mojoj poziciji treba imati dodatne bodove na konkursima? Da li se to posao treba dobiti kao socijalna pomoć ili ga zaslužuju oni najbolji i najkvalitetniji? Onda me pitaju, kako to da sam bio 26. na konkursu za sekretara JU Centar za obrazovanje i vaspitanje i rehabilitaciju slušanja i govora Tuzla? „Ne sjećam se ni ja, ali je po zakonu.“


Imam ovakvih primjera još mnogo, skupio sam više od 60 odbijenica, no navešću još samo jedan primjer. Raiffeisen banka BiH, odjeljenje u Tuzli, imala je upražnjeno mjesto za stručnog saradnika za pravne poslove i prijavilo se nekim čudom samo nas sedam. Testirali su nas, opšte znanje i poznavanje engleskog jezika, i prošli samo nas četvorica. Poseban uslov za posao bilo je posjedovanje vozačke dozvole, snalaženje na kompjuteru i poznavanje izvršnog postupka. Konačni intervju obavljao se u Sarajevu i ja sam se ujutro autobusom uputio u prijestolnicu. Stignem i obavim taj intervju, usput se pozdravim sa tim momcima koji su mi konkurencija - sve sam ih upoznao na prijašnjim konkursima, dobri momci u istoj situaciji kao i ja - zaželim im sreću i krenem kući. Računao sam da su mi šanse 25 posto i da je bilo koji od njih prošao stvarno se ne bih ljutio jer je očito bio bolji od mene i zaslužio je da prođe. Što nisam ja bio bolji, naučio više i bio komunikativniji? Problem je bio u tome što je posao dobila djevojka koja uopšte nije bila u konkursnoj proceduri, niti je bila na testiranju ni na intervjuu. To je ono što me stvarno naljutilo i razočaralo, no njihov izbor im se obio o glavu već tri dana nakon njenog zaposlenja: shvatila je da to nije lagan posao i da se mora dosta znati i raditi, pored toga što se mora aktivno voziti po kantonu, a i šire. Nakon tri dana dala je otkaz. Korupcija? „Ne sjećam se ni ja, ali je bilo po zakonu.“



Mnogo mojih prijatelja i poznanika otišli su u inostranstvo sa namjerom da se nikada više ovamo ne vrate, ove ostale srećem od konkursa do konkursa, ispričamo se, ismijemo se i tako vrijeme prolazi, a život odlazi.

A korupcija je oduvijek bila tu. Znate onu maksimu: „Dajte čovjeku malo vlasti da vidite kakav je!“ Mi smo takav narod: kad te policajac zaustavi daš mu 20 KM i nastaviš voziti ko da ništa nije bilo, poštarima penzioneri daju po 2-3 marke od penzije iako je njegova plata 5-6-7 puta veća od njihove penzije, doktorima se daju pokloni... Mi smo takvi.

A ko se treba boriti? SVI! U protivnom nama predstoji krah društva, krah države... To je neminovno ako se nešto ne promijeni!

(Tekst objavljen 23.02.2016. godine u Magazinu Start BiH, a projekat pod nazivom PROMIJENIT ĆEMO ONO ŠTO NAM SMETA- u okviru kojeg su objavljene ove priče rađen je uz podršku Američke ambasade u BiH. Stavovi izrečeni u ovim intervjuima ne odražavaju nužno i stavove redakcije i uredištva magazina Start Ambasade SAD-a u BiH)



NAJNOVIJE IZ RUBRIKE

sara
Povoljni uvjeti za vožnju na putevima u BiH
23.06.2017

Povoljni uvjeti za vožnju karakterišu danas saobraćajnu situaciju u Bosni i Hercegovini. Apeluje se na vozače da voze opreznije, uz obavezno poštivanje svih saobraćajnih propisa.

rad
Radončić: Bajram nek donese sreću, međusobnu solidarnost i razumjevanje
23.06.2017

Predsjednik Saveza za bolju budućnost (SBB) Fahrudin Radončić uputio je čestitku reisu-l-ulemi Huseinu ef. Kavazoviću i muslimanima u zemlji i dijaspori, povodom nastupajućeg Ramazanskog bajrama.

nov
Novalić- Minasi: Dobri prijateljski odnosi BiH i Italije mogu se unaprijediti
23.06.2017

Sagovornici su suglasni da se dobri prijateljski odnosi BiH i Italije mogu unaprijediti, prije svega kroz jačanje poslovne saradnje koja donosi ekonomsku dobrobit za obe države.

No Frost Gorenje