nadir hajro

Pozitivna BiH: Nadir Hajro, bodibilder sa cerebralnom paralizom

06.03.2016
6.03.2016.
(preneseno iz magazina Start BiH)

Planiram se takmičiti još najmanje 15 godina– Od mene se u budućnosti može svašta očekivati

Nadir Hajro rođen je sa cerebralnom paralizom, no to ga nije spriječilo da se izbori za poziciju u društvu - paralelno je studirao, trenirao, takmičio se, tražio posao i partijao. Danas je dostigao san svih bodibildera - osvajanje PRO karte i ulazak u svijet profesionalaca. Početkom marta će se naći na sportskom festivalu na kojem će nastupati i žive legende ovog sporta. Bez obzira koji rezultat postigao, Hajro je već šampion - pokazao je kako ljudska snaga i volja ne poznaju nikakve barijere





Dvadesetsedmogodišnji diplomirani pravnik Nadir Hajro je u historiji profesionalnog bodibildinga prvi i jedini bodibilder sa cerebralnom paralizom na svijetu. Početkom marta on će, pod zastavom BiH, učestvovati na drugoj najvećoj bodibilding smotri na planeti koja se održava u Sjedinjenim Američkim Državama. Za osobe sa cerebralnom paralizom nije tipično da se bave baš ovim sportom, no Hajro je izuzetak. Bodibildingom je počeo da se bavi 2007. godine, prvo iz rekreativnih razloga, a zatim su, uz pomoć njegovog mentora Mirsada Terze, 2013. krenula i prva takmičenja. 

Takmičenje na Arnold Classicu

Hajro je do sada bio prvak BiH u kategoriji takmičara s invaliditetom, zatim  treći u Evropi, u najjačoj federaciji u svijetu, učestvovao je na Bihać Openu, koje je veoma priznato regionalno takmičenje. Sada je, uz preporuku mentora  Terze i Nika Scota, dobio poziv da učestvuje na Arnold Classicu 2016, takmičenju bodibildera koje je prije 28 godina osnovao poznati holivudski glumac, političar i bivši bodibilder Arnold Švarceneger (Arnold Schwarzenegger). 

Inače, Hajro kaže da Scot na ovom takmičenju vodi diviziju za invalide, a ove godine je po prvi put uvedena wheelchair kategorija. Priča nam da tu dolaze svi značajniji bodibilderi svijeta, najbolje građeni ljudi na planeti. On će biti prvi i jedini cerebralac profesionalac u ovom sportu na svijetu. 

- Rekli su mi da su godinama tražili adekvatnu osobu, ali je problem u tome što su mnogi od nas plašljivi ili stidljivi i ne mogu da izlože tijelo tolikom stresu koliki je ovaj kom se ja izlažem. Ovakva takmičenja zahtijevaju vrhunsku formu i građu, a ja pravim ogromne skokove iz godine u godinu jer znam šta želim i sve sam uložio u to - kaže Hajro. 

Iz Amerike se vraća 7. marta i nada se da će se na takmičenju predstaviti u najboljoj formi. Napominje da ide bez velikih očekivanja.
 
- Bit ću najmlađi takmičar i plasman mi nije u prvom planu, idem krajnje opušteno, da se zabavim i da ugrabim nekog skupog sponzora jer mi živimo od sponzorstava. Dobio sam vizu na deset godina i nadam se da su preda mnom zanimljiva takmičenja jer ja planiram da se takmičim najmanje narednih 15 godina i od mene se u budućnosti može svašta očekivati - kaže Hajro. 

Pojašnjava da bodibilderi na takmičenjima poziraju i pokazuju svoje tijelo u osnovnim i slobodnim pozama, a sudije to ocjenjuju: 

- Namažemo se onom bojom da se mišići što bolje ističu i pokazujemo se.  Onaj ko ima najizraženije mišiće, najljepše i najbolje oblikovane, dobiva najbolje ocjene. Ocjenjuje se ljepota tjela i oblik mišića, to su pravila u cijelom svijetu, i za profesionalce i za amatere.

Uz obavezne poze, koje su unaprijed određene, ocjenjuju se i slobodne poze. Takmičari uz muziku izlaze na scenu i pokazuju svoje tijelo na svojevrstan  umjetnički način nastojeći da ga što bolje prezentuju - i to se boduje. Kada se saberu oba dijela, žiri donesi konačnu odluku o plasmanu takmičara. Hajro kaže da je bodibilding u isto vrijeme i umjetnost i takmičarski sport, ali i način života. Da se bodibiding mora živjeti 24 sata na dan, da je važna ishrana, spavanje, treninzi..., da se ne može tek tako opuštati. Ako se nešto pogriješi ili propusti, to se sve mora nadoknaditi.


Mnogi su govorili da mu to ne treba

- Mislim da je ovo najteži sport, sa tim da u BiH nije popularan kao u SAD, gdje su bodibilderi prave zvijezde. Nije popularan jer ga kod nas vezuju za nasilje i vide samo čovjeka koji gura tegove i misle da je to bilder. Bilder je čovjek koji je skladno građen, kao kip, kao skulpture grčkih bogova, a ne neko ko ima stomak i 120 kilogama i gura tegove. Mi tegove koristimo samo da bismo oblikovali tijelo, a tijelo gradimo u kuhinji - pojašnjava Hajro. Dodaje da različite faze samog oblikovanja tijela zahtijevaju različite oblike treninga i specifičnu ishranu.



nadir 2.jpg


- Ako ste u fazi nabijanja mišića imate jednu vrstu treninga, a ako oblikujete i definišete mišićnu masu u pripremi za takmičenja imate druge treninge i drugi način ishrane. Ishrana je ključna stvar jer nema mišića ako ne jedete ono što je potrebno za njih, a to je meso i drugi izvori proteina koji su osnovni za gradnju mišića. Dužina treninga zavisi od faze do faze oblikovanja ili od dijela tijela koji oblikujemo. U mojoj kategoriji pokazujemo samo gornji dio tijela jer su u istoj kategoriji i paraplegičari i amputirci, dakle sjedimo u kolicima i ne pokazujemo donji dio tijela jer paraplegičari to ne mogu. Ja treniram i oblikujem cijelo tijelo jer želim da izgledam simetrično kako to bodibilding i zahtijeva i ja sam to postigao - kaže Hajro. 

Prisjeća se da su, kada je počeo trenirati, mnogi govorili da mu to ne treba, da je naporno i teško... No, on se na to nije obazirao. Furao je svoj film i nikoga nije slušao.

- Ljudi koji govore negativno o nekim vašim aktivnostima ili pljuju po drugima griješe i to nije samo moj slučaj. To je slučaj sa svim uspješnim ljudima sa naših prostora. Svi uspješni u bilo kojoj sferi imaju isti problem. To je naš mentalitet. Eno Edina Džeke - nazivaju ga kloc, pričaju da ne zna gdje je go, da promaši prečku i slično, ali Džeko fura svoj  film. Naš mentalitet je naš mentalitet i naš problem. Evo ja, recimo, imam tu cerebralnu paralizu, to je da tako kažem neki nedostatak, ali ja sam paralelno studirao, trenirao, takmičio se, tražio posao i partijao, a to mi je posebno drago. Obožavam rave-žurke i uspijem da idem na njih čak i usred priprema. Moram, jer treniranje je izuzetno stresno i naporno i moram se opustiti da bih se spremio i izdržao sve napore - kaže Hajro. 

Naglašava da cerebralna paraliza nije bolest nego stanje i da jeste prepreka, ali nije nesavladiva. Jako mu je važno da to ljudi shvate. 

- Kod mene je dijagnosticirana u prvoj godini života kao oštećenje cerebralnog dijela mozga i nije bolest. Ne može se liječiti nego eventualno popravljati treningom i ostalim stvarima i ja to radim. Naši ljudi se zadovoljavaju prosjekom i malim stvarima. Glavni cilj im je da nađu posao i da preživljavaju, da jedu i spavaju, pa zasnuju porodicu i većina ih postane socijalni slučaj, a ja to nisam želio, ja želim karijeru i nešto veliko. Volio bih da svako tako razmišlja, imao problem i poteškoće ili ne. Zbog toga ja volim da ljudima pošaljem poruku da je sve moguće i želim da pričam o tome: mi smo ljudi sa poteškoćama koje nas natjeraju da ili padnemo skroz ili da nam se plafon i ne naslućuje. Mi nemamo izbora - ili smo čudo i svijet nam se klanja ili smo na socijalnoj pomoći i to ispod prosjeka. Moje mogućnosti su bile ili vrh ili pod zemlju i evo me gdje sam sada - kaže Hajro.  


Najveće strasti 

Naglašava da njegovo stanje jeste problema, ali nije nesavladiva prepreka, a on je prevazilazi i ima ozbiljne ambicije. 

- Želim da pomognem ljudima da bolje žive, želim da svijet ostavim boljim mjestom nego je bio kada sam došao na njega - to je citat Arnolda Švarcenegera i mislim da je to svima jasno. Želim da pokrenem privatni biznis, najradije u fitnes-industriji, ali ako ne to, onda sigurno muzika. To su mi dvije najveće strasti, a i svestran sam i otvoren za razne mogućnosti. Taj fitnes-biznis mi je velika želja, to mi je ljubav i strast jer želim što više ljudi potaknuti da se bave sportom. Mi sada imamo 10 posto ljudi koji se bave nekim sportom, djeca su nam gojazna, slabo se kreću... Razmišljam i o fondaciji i obilasku škola i razgovoru sa djecom o značaju sporta i fizičkih aktivnosti, ali ja ću to sve polako, korak po korak - priča Hajro.

nadir 3.jpg

A do ispunjenja ambicija živi kao i svaki drugi mladi čovjek. Ima stalni posao kao pravnik u firmi Euro Max Line, ali posebno voli muziku, prati scenu elektronske muzike u BiH i u svijetu, a voli biti okružen ženama.

- To mi je nešto najdraže u životu, takav sam tip.  Žene me vole zbog mog fizičkog izgleda i često moram da se pazim kome ću dopustiti da mi priđe jer meni prilaze razne žene, iz svih slojeva društva, od onih lakog morala do onih koje imaju veoma visoki rejting u društvu ili visoki društveni položaj.  Zbog te lakoće i dostupnosti teško je naći djevojku i zaljubiti se jer ja ne znam kome da vjerujem, a moram biti pažljiv jer ja, kao i svaka slavna ličnost u svijetu, doduše ja u manjoj mjeri, moram biti pažljiv jer ne znam šta mi budućnost donosi. U svakom slučaju, nastojat ću da ostanem prizeman i normalan kao i do sada jer i sada sam vrlo opuštena osoba, volim ljude, putovanja, zabavu - priča Hajro i napominje da ga poslije SAD čekaju Kanada, Engleska i ko zna kakvi još sve izazovi.









NAJNOVIJE IZ RUBRIKE

lafora
Film “Lica Lafore” 15. maja u Banskim Dvorima
27.04.2017

Traganje porodice Gajić da pronađe lijek za svoje dijete oboljelo od Laforine bolesti pokazuje da ništa nije nemoguće.

zvizdic
Zvizdić: Nema izvlačenja kapitala iz BiH za 'Agrokorovu' centralu u Hrvatskoj
27.04.2017

sto
U Stocu i Čapljini okupljanje predstavnika mreže europskih kulturnih gradova
27.04.2017

Fališ