Lutrija BiH
elvedin endi

Elvedin Endi Pošković, vizualni umjetnik i grafičar - bosanski Andy Warhol za magazin Start BiH

04.03.2016
(Magazin Start BiH od 09.02.2016.)



Ovaj Sarajlija s američkim pasošem zaposlen je kao redovni profesor i šef katedre za grafiku u interdisciplinarnom programu za umjetnost i dizajn na Univerzitetu u Mičigenu. Dobio je brojne nagrade, imao predavanja na više od stotinu svjetskih univeziteta u više od 30 država na svim kontinentima i više od 500 izložbi u najprestižnijim izložbenim prostorima. Samo u prošloj godini njegovi radovi su krasili galerije u Kini, Švedskoj, Kanadi, Koreji...



Sa budžetom od nevjerovatnih sedam milijardi dolara, od čega više od jedne i po milijarde odlazi u istraživačke projekte, University of Michigan (SAD) već decenijama pripada samom svjetskom akademskom vrhu, zajedno sa Harvardom (SAD), Oxfordom i Cambridgeom (oba Velika Britanija). U ovoj elitnoj naučnoj instituciji, kao redovan profesor na poziciji šefa katedre za grafiku, studentima iz cijelog svijeta svoje ogromno znanje i iskustvo prenosi i jedan Sarajlija s američkim pasošem, Elvedin Endi Pošković, vizualni umjetnik i grafičar.

 

Više proveo u Kini nego u BiH

 

Pošković je u 2015. bio jedini američki umjetnik, dobitnik Fulbrightove stipendije za Poljsku, gdje je u tekućoj akademskoj godini gostujući profesor na Akademiji likovnih umjetnosti Jan Matejko u Krakowu i oficijelni gost poljske vlade. O kolikom talentu se radi najbolje ilustruje i način na koji je Endi izabran na prestižnu univerzitetsku funkciju iako zbog urođene skromnosti, pomalo netipične za umjetničke duše, nerado govori o vlastitom uspjehu i karijeri.

- Na University of Michigan zaposlen sam kao redovni profesor sa mandatom šefa Katedre za grafiku u interdisciplinarnom programu za umjetnost i dizajn, a na tu funkciju sam regrutovan direktno od Univerziteta. Inače, poprilično je neobično i vrlo rijetko da se mladi profesor postavi na tako značajnu funkciju. Obično se profesori zapošljavaju kao asistenti, onda docenti i nakon toga, poslije 10, 15, 20 godina postanu izvanredni, odnosno redovni profesori. Kada su me postavili za šefa katedre imao sam samo 38 godina i bio jedan od najmlađih koji su bili zaposleni na ovoj poziciji - otvara Endi razgovor za magazin Start BiH.

Rodni grad napustio je prije 26 godina, u periodu kada je, kako sam kaže, „Sarajevo bilo centar Jugoslavije u nekom neoficijalnom, ali bitnom kulturološkom i duhovnom smislu“.

Nakon što je dobio Minne Fondet memorijalnu stipendiju od norveške vlade, otišao je na studije, prvo u Norvešku i nakon toga u SAD, gdje je dobio stipendiju od State University of New York. Kada je rat započeo nije se mogao vratiti u Sarajevo, gdje su mu ostali roditelji. Prvi put ih je posjetio 1998. godine, a nakon toga je dolazio još tri puta. Nakon njihove smrti, nije više dolazio u Sarajevo.


- Paradoks je taj da sam ja često u Evropi, po nekoliko puta godišnje, ali nisam u Sarajevu ili BiH. Primjera radi, samo prošle godine sam u Kini proveo osam sedmica, gdje putujem svake godine da predajem i izlažem svoj rad, što je više vremena nego u BiH kada se uzmu u obzir sva moja putovanja i boravci u BiH u posljednjih 26 godina. A da ne govorim o drugim zemljama, od Belgije i Poljske do Kanade i Japana, gdje putujem svake godine - kaže Pošković.

Osim umjetničke grafike, Endi se bavi crtežom i animacijom, a uporedo drži kurseve koji se vežu za grafiku, crtež, dizajn, konceptualno razvijanje, kao i interdisciplinarne i postdiplomske studije.

Kroz svoju likovnu praksu, Endi Pošković istražuje kompoziciju naracije, u kojoj vizualne označitelje koji formiraju grafičku sliku, bilo da su realni ili ne, ukazuju na dihotomije koje se nalaze u svakodnevnom životu. Neke od njih su i teme migracije, transformacije i revitalizacije, odnosno oživljenja. U Poškovićevom radu, ova fuzija omogućava pravila kompozicije da se transformiraju u neki novi vizuelni, narativni odnos. Ono što nije jasno postaje gotovo taktilno, a ono što jeste - pruža dostup stvarnosti.

 

U BiH je jača centripetalna sila

U Endijevoj impresivnoj umjetničkoj i profesorskoj karijeri, pored brojnih nagrada, uključujući prestižne John Simon Guggenheim Memorial Fellowship i John D. Rockefeller-Bellagio Fellowship, do sada su zabilježena predavanja na više od stotinu svjetskih univeziteta u više od 30 država na svim kontinentima i više od 500 izložbi u najprestižnijim izložbenim prostorima. Samo u prošloj godini njegovi radovi su krasili galerije u u Kini, Švedskoj, Kanadi, Koreji...

Ironično, zbog poslovične nezainteresovanosti, teškog materijalnog položaja i generalnog stanja na bh. kulturnoj sceni, Endijev rad je ponajmanje poznat u njegovom rodnom gradu i državi.

Dr. sc. Irfan Hošić, historičar umjetnosti, zapravo je jedina osoba u BiH koja aktivno prati Poškovićev rad i karijeru i ulaže napore da ovog umjetnika konačno dovede u domaće galerijske prostore.


- Gradska galerija u Bihaću, uz podršku Akademije likovnih umjetnosti iz Sarajeva i Američke ambasade u Sarajevu, pokrenula je inicijativu realiziranja jedne obuhvatne izložbe umjetnika Endija Poškovića u BiH koju bi pratio obiman katalog. Realizacija izložbe je prekinuta usljed ekstremno otežanih okolnosti rada u kojoj se našla galerija od 2014. godine naovamo. Izložba je imala za cilj da otvori jedno zatomljeno poglavlje bh. umjetnosti koje propituje u kojoj mjeri i na koji način su odlasci iz zemlje uticali na (ne)formiranje umjetničke fizionomije našeg lokalnog konteksta - kaže Hošić za naš magazin.

Dodaje da je ujedno izložba imala namjeru i da pokrene diskusiju o našim umjetnicima van zemlje, a za koje se, radi loše situacije na polju kulture, u našoj sredini ne zna nikako ili se zna nedovoljno.

- Na slučaju Endija Poškovića se, pored njegovog opulentnog grafičkog i crtačkog opusa, može iznimno dobro slijediti i ta linija koja implicira karakter migracije, izmještanja, premještanja, kretanja i opstojanja u pokretu, što dakako otvara složena pitanja identiteta i pripadnosti. U bh. kulturi i umjetnosti fenomen (ne)pripadnosti ima svoje porijeklo ili određenu tradiciju. Sve to vidljivo je kod jednog Ive Andrića ili Meše Selimovića i brojnih drugih umjetnika koji su, uslijed specifičnih društveno-političkih okolnosti i sveopćeg provincijalizma naše sredine, profesionalni mir nalazili u drugim sredinama. U Poškovićevom opusu moguće je detektirati navedene elemente, a likovni i umjetnički znakovi koji istječu iz njegovog umjetničkog genija, referiraju se pored ostalog na pitanja pripadnosti. Činjenica da se radi o učeniku sarajevske ALU trebala bi buditi veći interes naše stručne javnosti. No, ponovo se vraćamo na lokalnu tradiciju centrifugalnog djelovanja na polju kulture i nauke u našoj sredini - zakonu koji mnogo više udaljava i tjera naše stručnjake nego što ih privlači - konstatuje Hošić.

 

Svi ga traže, a mi?

Hošić kaže da je Poškovićeva godina u Poljskoj popraćena pozivima iz cijele Evrope da održi prezentacije, predavanja i razgovore sa publikom, umjetnicima i studentima.

- Bilo je nekih pregovora da dobijemo profesora Poškovića i u Sarajevo, Trebinje i Bihać, no, iznimno teška situacija do koje smo dovedeni u našoj zemlji isključila je kulturu i nauku iz ozbiljnijih planiranja i djelovanja. Ovo nije prvi slučaj u novijoj historiji da bh. kulturna i akademska infrastruktura ne koristi povoljan trenutak u organiziranju i osmišljavanju strateškog djelovanja u nepovoljnim društvenim i ekonomskim okolnostima. Pitanje kao i diskusija o kriterijima vrednovanja projekata iz kulture u našoj zemlji na veoma niskom je nivou. Interakcija sa događajima i kolegama van naše sredine svedena je na minimum - konstatuje Hošić.

 

Zdravo Brega u Ann Arboru

Osim evidentnog umjetničkog dara, Endi je zavšio i srednju muzičku školu te jedno vrijeme imao i rok-bend Transport. Svoje dvije strasti u drugoj polovini 80-ih godina spojio je funkcijom mladog likovnog urednika pri centru za društvene aktivnosti CDA - Mladost.

- U CDA su se organizovali sjajni koncerti i razne aktivnosti, a u tom periodu sam upoznao i družio se sa ekipom EKV-a, Džonijem Štulićem, Laibachom, Električnim orgazmom i brojnim drugim bendovima - prisjeća se Endi.

A potom opisuje i svoje susrete sa Goranog Bregovićem.

- Goran je tada bio moj susjed na Mejtašu i bio je jedna od najvećih muzičkih zvijezda u bivšoj Jugoslaviji. Ja sam ga kao klinac često viđao i svaki put kada bih ga sreo stidljivo bih promrmljao: Zdravo, Gorane! ili Zdravo, Brega! I požurio kući, a čisto sumnjam da je on to ikada registrovao. Prije pet godina, Bregović je imao koncert u mom gradiću Ann Arbor i naravno da sam morao biti na koncertu - kaže Endi s osmijehom.

 

Volio bih izlagati u Sarajevu

Kako nam je Pošković potvrdio, još uvijek nema saradnju ni sa jednom kulturnom ustanovom u Sarajevu, te stoga ni izložba nije u planu iako ne krije veliku želju da do toga dođe. Novi projekti su za sada vezani za trenutno prebivalište.

- Supruga Julie i ja planiramo da otvorimo komunalni grafički centar u Ann Arboru čiji će fokus biti kolaboracija i angažman mladih, kao i kreativnih osoba kroz umjetnost, dizajn i inovaciju - kaže Endi.

 

Oduvijek sam bio Endi

Na pitanje da li je svoje ime prilagodio podneblju na kojem sada živi, Endi odgovara negativno.

- Ne. Ime Endi je uvijek bilo, i to od ranih godina, od obdaništa. Mislim da je to postalo kratka verzija rođenog imena i nadimka. Ali pošto sam uvijek crtao i slikao možda je Endi bila i neka vrsta asocijacije na Andyja Warhola - kaže Pošković.



NAJNOVIJE IZ RUBRIKE

Trenutno nema dostupnih novosti iz odabrane rubrike.