anela gj

Glas javnosti: Anela Kadić, samohrana majka djevojčice sa poteškoćama u razvoju i apsolventica na fizici u Sarajevu na Prirodno-matematičkom fakultetu

10.02.2016
BiH, 10.02.2016.
Tekst objavljen 26.01.2016. godine u Magazinu Start BiH


Ja želim da moje dijete osjeti kišu, osjeti društvo, da moje dijete doživi i taj osjećaj komuniciranja sa drugom djecom

 

Glas javnosti je rubrika kojom magazin Start BiH daje mogućnost i priliku sasvim običnim ljudima da iznesu svoja iskustva, mišljenja, sugestije, probleme koji  ih tište, ali i pozitivne primjere. Ovoga puta glas ima Anela Kadić koja svim roditeljima koji imaju djecu kao što je njena kćerka Emina poručuje da ih  ne kriju i da ih izvode van kuće i u društvo



Dvadesetdevetogodišnja Anela Kadić ima šestogodišnju kćer Eminu sa poteškoćama u razvoju, koja ne hoda, ne govori, ne vidi i ne koristi ruke, ali dobro čuje. Anela, osim što brine o svojoj kćerki, studira fiziku i ima tri parcijale do diplome. Ipak, prioritet joj je njena kćer. Osim toga, ubijeđena je da je niko ne bi htio zaposliti kada sazna da ima bolesno dijete. Kaže da su joj sve ovo vrijeme najveća pomoć njena porodica, mama i tata, sestra, ali i brat koji je posebno pažljiv i spretan sa Eminom, te prijateljice koje imaju puno razumijevanje za nju i koje joj daju podršku kada god osjete da joj treba. Anela za sada ne pravi nikakve planove. Voljela bi roditi još jedno dijete da Emina ima brata ili sestru, ide na sve dostupne edukacije za roditelje i žao joj je što ne može dobiti posao, što u parkovima za igru nema specijalizovanih ljuljački za djecu u kolicima kakvih ima u drugim zemljama, što na internetu i u medijima nema više informacija za roditelje sa djecom sa poteškoćama u razvoju.

Nada se da će jednom sama napraviti neki priručnik koji će biti koristan drugim roditeljima. Kaže da nema često teške trenutke, ali da je plakala pred Novu godinu jer je njen momak rekao da mu je žao Emine jer ne osjeća radost Nove godine. Ovo je njena i Eminina priča: 


- Nedavno sam se prijavila za posao u pekari, htjela sam da radim treću smjenu, ne toliko zbog novca koliko da malo izađem iz kuće i da budem među odraslim ljudima. Pitali su me da li sam udata i da li imam djecu i kada sam rekla da sam razvedena i da imam dijete sa poteškoćama u razvoju rekli su mi da će mi se javiti, ali mi se nikada niko nije javio. Sada je dobro, znam i mogu da se nosim sa svim, ali u početku je bilo teško. Znam da su me ljudi ogovarali i da su govorili da sam „em razvedena em još sa djetetom sa poteškoćama“ . Tada me bilo sramota i da izađem iz kuće, ali u neko doba sam shvatila da me zaista ne interesuje šta ko govori. Mogu mirne savjesti pogledati svakom u oči i sigurna sam da Bog ima neki poseban plan sa mnom kada mi je dao jedno ovako posebno dijete. Sada mi mnogo teže pada što roditelji koji imaju djecu kao moja Emina tu djecu kriju i ne izvode van kuće i u društvo. Voljela bih da im, kada bih im mogla poslati poruku, kažem da to ne rade. Ja sam neki dan moju Eminu izvela u šetnju po kiši i ona je plakala, a jedna žena mi je rekla da griješim i da mučim dijete. Ja sam joj odgovorila pitanjem zašto je onda ona izašla na kišu. Ja želim da moje dijete osjeti kišu. Iz istog razloga je stavljam i za sto kada mi jedemo i nastojim da jedan obrok jedemo zajedno, da je ne hranim samu i negdje na strani, nego da osjeti društvo. Ja znam da ona to voli. Nedavno smo imali situaciju kada je kćerka moje prijateljice bila sa nama i stavili smo je sa Eminom u krevetić, da se druže. Emina je žvakala jezik, a djevojčica je mislila da ima žvaku i tražila je da joj je da. Kako Emina nije reagovala, djevojčica je pokušala da joj otvori usta i sama uzme žvaku. Mojoj prijateljici je bilo jako neprijatno i izvinjavala se, ali meni nije smetalo. Želim da moje dijete doživi i taj osjećaj, da komunicira sa drugom djecom i to je kod nje izazvalo emociju, kakvu god, ali to je važno. Ona ima pravo i da bude ljuta i da se posvađa na svoj način, a ja sam tu da je branim ako zatreba.

 

Emina je sa tri mjeseca dobila prve epileptične napade

 

- Dijagnoza je sindrom vest, koji vuče i mikrocefaliju i niz drugih problema, a posljedica je usporen psihomotorni razvoj, slab vid... Zbog lijekova često spava, ali odlično čuje, pa se na to oslanjamo. Epileptični napadi su u početku bili jako česti i dosta dugački, u serijama od po 30 do 40 napada koji traju po 20 minuta i to se dešavalo više puta dnevno. Nije gubila svijest ili pjenila, nego je grčila noge, ruke i lice, oči prebacivala u stranu, a ja sam samo stajala i gledala je svjesna da joj svaki napad oštećuje mozak i nisam joj mogla pomoći. To mi je najgore padalo jer sam naučena i odgojena da se sve može popraviti, šta god da uradiš. Napade su pratile upale pluća i mokraćnih kanala... Bila je praktično polumrtva, konstanto je spavala, bili smo često u bolnici i ponekad ljekari nisu imali mjesto da joj ubodu novu iglu za terapiju. Teško mi je padalo i to što ne mogu doprijeti do nje i ostvariti bilo kakvu komunikaciju jer nije bilo pogleda, osmijeha, bilo kakve reakcije. Probali smo brojne terapije i ništa nije pomoglo. Mislim da ni ljekari ne znaju šta je tačno uzrok oboljenju jer nema promjena na hormonima i ona bi po tim pokazateljima trebala biti zdravo dijete, ali ja mislim da su problem stres koji sam imala tokom trudnoće i težak porod.


Treba pomoći roditeljima

 

- Mi roditelji djece sa poteškoćama u razvoju nemamo nikakvu pomoć institucija poput savjetovališta ili slično. Medicinske sestre i doktori rade svoj posao, ali psiholog ili slično za roditelje ne postoji. Sve što imamo je invalidnina i naknada za tuđu njegu i pomoć i to je ukupno 400 KM. Mislim da bi svako trebao da ima podršku, ali ja je nisam imala nego sam po bolnici i drugdje, gdje sretnem ljude koji imaju djecu sa sličnim problemima kao moja Emina, pitala šta mi treba, gdje to mogu naći, koliko košta. Jedini razgovor sa psihologom sam imala kada su Emini radili psihološki nalaz. Prije toga sam mislila da nisam u redu, a onda je ta doktorica razgovarala sa mnom i rekla da sam ja odlično. Tada se nešto počelo mijenjati i u meni. Mislim da se svako mora izboriti sam za sebe. Sada sam aktivna u udruženju Oaza, koje radi sa djecom sa poteškoćama u razvoju i preko tog udruženja smo dobili jednom mjesečno besplatan vremenski neograničen termin na bazenu Terme samo za nas i našu djecu. Tu Emina uživa u vodi. Imamo pravo i na besplatan boravak u banji u Fojnici, jednom godišnje 21 dan, ali Emini bi zbog sprječavanja krivljenja kičme i očuvanja zdravlja unutrašnjih organa ta banja trebala barem tri puta godišnje. Ja, nažalost, nemam novac da to platim.

 

Nemam nikakvu prednost

 

- Imam sreću da nisam bila ozbiljnije bolesna od Emininog rođenja. Jednom sam imala jaku upalu zuba i to sam prebrodila na stolici pored njenog bolesničkog kreveta. Mogla me mama zamijeniti, ali nisam imala vremena da idem da me naruče, pa da opet idem da mi nešto rade... Kao majka djeteta koje nije samostalno nemam nikavu prednost kod ljekara. Sada postoji Dnevni centar „Dajte mi šansu“, gdje mogu odvesti dijete na par sati ili da oni dođu da budu sa njom ili da pošalju prevoz da je prebace u Centar i to je vrijeme kada ja mogu otići kod ljekara. Tako sam nedavno bila kod ljekara i imam neki problem, moram napraviti dodatne pretrage jer se nisam liječila na vrijeme, pa će o Emini malo više morati brinuti moji roditelji. Ali izgurat ćemo nekako, moj brat je sjajan sa njom. On sada čeka posao vatrogasca jer je završio obuku i mislim da on zaslužuje najviše na svijetu jer je jako dobar i požrtvovan čovjek.

 

Eminina prva čestitka

 

- Ove jeseni smo kupile prve čizme i veoma sam sretna zbog toga. Njena stopala su deformisana i bilo je nemoguće obući joj ikakvu obuću, čak ni tene, ali smo ih redovnim vježbama popravili. Emina inače ide u školu „Vladimir Nazor“ i tamo ima svoje društvo. Mislim da nije dobro da je uvijek samo sa mnom, a kod kuće svaki dan imamo fizičko – ja to tako zovem jer druga djeca idu na balet ili košarku i plivanje, a Emina ima fizičko. U školi ima logopeda i defektologa, muzikoterapiju i dvije sjajne učiteljice, Armandu Klis i Maidu Redžić, i ja sam za Osmi mart prvi put dobila poklon od svog djeteta – čestitku na kojoj piše „Sretna 8. Mart“ i otiske prstića moje kćeri. To sada držim na polici, da mi je uvijek na očima. One rade sa djecom u skladu sa njihovim mogućnostima i mislim da je to jako dobro, sjajne su sa tim da je jedna od njih primljena na određeno vrijeme i postoji opasnost da ostanemo bez nje, a to bi bila prava šteta.

 

Ako se meni nešto dogodi

 

- Živim od danas do sutra i želim da moje dijete uživa u ovom trenutku. Često su mi ponavljali da ona neće dugo živjeti i sada sam to prihvatila, živjet će koliko joj Bog da i nemam strahova. Ne želim ni da razmišljam o tome koliko ćemo živjeti ona ili ja, ali ako se desi, a desit će se, znam da će neko brinuti o njoj kada mene ne bude i ne želim da mislim o tome. Voljela bih da imam neku sigurnost da ne moram razmišljati o tome, da znam da postoji neka institucija gdje će ona imati kvalitetan život jer sada to nemamo i ja je ne želim dati niti u jedan centar gdje će biti zatvorena u četiri zida, neće izlaziti, imati logopeda i defektologa i svu drugu podršku koja joj je potrebna. Osim toga, meni nije teško da brinem o njoj i mnogo sam naučila. Žao mi je što nisam završila obuku ili školu za medicinsku sestru jer mislim da mogu mnogima da pomognem.

 



NAJNOVIJE IZ RUBRIKE

visegrad
Suđenje za zločine na području Višegrada - Svjedočenje zatvoreno za javnost
17.08.2017

Momir i Mirko Tasića optuženi za silovanje dvije osobe. Mirko je došao u stan oštećene P-1, u kojem je bila i P-2, koju je nožem zaparao po grudima, a P-1 stavio oštricu noža pod vrat

nestao
Nestao Tripo Dželetović iz Bileća
17.08.2017

Visok je oko 182 cm, ima oko 95 kg, srednje je građe, sjede kose, bez tetovaža na tijelu. Prilikom odlaska u Gradišku na sebi je imalo plave farmerke i crne pa

knjige
SBK: Besplatni udžbenici za učenike prvih razreda i socijalno ugroženu djecu
17.08.2017

Za ove namjene biti izdvojeno ukupno 287 600 KM, od čega je 58 800 maraka dodijelilo resorno federalno Ministarstvo za udžbenike učenika prvih razreda osnovnih škola.