pero gj

Glas javnosti: Pero Slavnić, RVI i penzionisani pripadnik Vojske RS

02.02.2016
BiH, 02.02.2016.
Tekst objavljen 02.12.2014. godine u Magazinu Start BiH

 

Za borce nema para, a helikopterima letaju s utakmice na utakmicu

 

Glas javnosti je rubrika kojom magazin Start BiH daje mogućnost i priliku sasvim običnim ljudima da iznesu svoja iskustva, mišljenja, sugestije, probleme koji ih tište, ali i pozitivne primjere - bez ikakvih intervencija naše redakcije na sadržaj tekst



Šezdesettrogodišnji Pero Slavnić, RVI i penzionisani pripadnik Vojske RS, kaže da ovo što danas živi nije ono za šta se borio, a brigu aktuelnih vlasti za iz rata proizašle grupacije ocjenjuje čistom nulom.

 

- Ovo što živimo nema veze s onim za šta smo se borili. Mi smo pokušali zaštititi Jugoslaviju, a kada smo vidjeli da je to nemoguće, štitili smo RS, ali ovo danas je samo ime i privid i tim prividom se hrane površni i neuki.  Osjećam se kao neko ko je izveden u ring sa brutalnim teškašem, a vezane su mi i ruke i noge i kao imam pravo da se tučem, ali se moram dovijati kako da ga dokačim i da mu zadam neki udarac - kaže Pero Slavnić, RVI i penzionisani pripadnik Vojske RS.


Smatra da se odmah poslije rata vlast još i trsila da pokaže neku brigu, ali da je taj proces sa vremenom postajao sve gori i gori.


Kuća se ne jača od krova


- Predizborna briga za porodice poginulih i RVI do četvrte kategorije u vidu dodjele ključeva i presijecanja vrpci je sa ciljem motivisanja površnih ljudi, a kod mene izaziva tjeskobu jer je to davno trebalo biti riješeno. To je sredstvo da pojedinci dobrovoljno zažmire da bi vlast mogla da radi sve što joj padne na pamet. Mi se moramo sami isfiltrirati, sami utvrditi ko je loš, ko je zloupotrijebio nacionalnu pripadnost. Naime, kada je 1993. godine Srbija, odnosno Jugoslavija, uvela sankcije za RS, mi smo morali vojsci objasniti šta se dešava, a ja ni sam nisam bio načisto sa tim jer mislio sam: mi smo jedan narod i potekli smo iz iste države. Kada sam to objavio saborcima, na pitanja šta ćemo jesti i čime ćemo pucati, rekao sam da ćemo to oteti sa druge strane, ali jedno pitanje me posebno zbunilo. Jedan mladi saborac me pitao šta će biti kada sve završi i ako ostanemo živi, hoćemo li mi u Banjo Luci gledati da sa nama upravljaju oni koji sada nose nove uniforme i voki-tokiije iako nisu ni vidjeli ratišta ili ćemo sami birati ko će nas voditi. Nisam znao šta da mu kažem, ali sam se brzo sabrao i rekao da ne bih bio tu gdje sam da ne vjerujem da ćemo mi sami birati. E i danas se pribojavam da ga negdje ne sretnem i da me ne podsjeti na to što sam onda rekao - prisjeća se Pero i cijeni da je za sadašnji položaj boraca najviše kriva ili odgovorna vlast RS, lažno solidarisanje i lažno popuštanje.

Smatra da je bespredmetno govoriti da li treba jačati BiH ili RS jer RS jeste dio BiH, a kuću ne treba jačati od krova.


Čuj pregovori?!


- Napraviti ili imati temelje države bi podrazumijevalo da budžet kabineta predsjednika RS nije 10 miliona KM ili veći od većine osrednjih opština.  Kada bi se mene pitalo, oni bi svi biciklima išli na posao i imali bi poneki osrednji auto za ove što dođu iz bijelog svijeta, a ne da se kroz njih predstavljamo kao svjetska velesila, a kroz nas kao zadnja bijeda. Ali da bi to bilo moguće ja bih morao imati mehanizama da Dodiku kažem: “Makni se odatle“, a ne da, kao sada, predstavnici boraca, invalida, penzioneri ili obespravljeni radnici odu u vladu na pregovore i tamo im kažu da nema para. Čuj pregovori?! Kakvi crni pregovori!?! Daš im principe bez kojih ne mogu biti na vlasti ili na čelu bilo čega. I kakva rasprava o tome ima li para za borce ili nema, a helikopterima letaju s utakmice na utakmicu? Pa to je Bogu plakati! Prvo što bih uradio bilo bi da svim državnim institucijama, opštinama, pa i domovima zdravlja ne dam ništa jače od punta, a i to samo izuzecima, drugi nek' se voze gradskim prevozom. Onda taj gradski prevoz ne bi, kao sada, radio do 19 sati i do tada propuštao linije koje hoće i kako hoće, a prije 30 godina je radio do ponoći! To je moguće jer se ni posljednji mastiljar iz javne uprave ne vozi gradskim prevozom i šta njih briga da li mi ili naša djeca možemo do bolnice ili da neko, ne daj Bože, pogleda kakvu predstavu u pozorištu, kakvog Nušića, pa prepozna vlast i da mu se onda probudi pamet i svijest? Ne, nego treba sve začepiti, da negdje ne proklija razum. To je katastrofa. Pa ovdje i zakoni vrijede samo za sirotinju i ja ne mogu registrovati auto ako sam dužan 20 KM za pogrešno parkiranje, ali neko ko duguje milione je ugledan građanin i ništa mu ne fali iako taj dug nije napravio preko noći, nego ga je neko pustio - zaključuje Pero.

Cijeni da ljudi polako počinju shvatati da se njima vladalo strahopoštovanjem i uz manifestaciju sile.


Nisam upamtio ni djedove ni stričeve


- Sada jedni zamjeraju Dodiku što je sa Draganom Čovićem, a drugi SDS-u što je sa Bakirom Izetbegovićem, a za mene je to isto jer ako i Dodik i SDS rade na zaštiti nacionalnog interesa i većinskog naroda u RS, kako se onda ne mogu jedni sa drugima složiti, a mogu s onima koji su vezali ratne zastave? Osim toga, meni su i oni isti jer, ako gledam kroz prava boračke populacije, SDS je u kampanji obećavao svašta, a mjesto premijera RS nude Petru Đokiću koji je kao ministar za prava boraca napravio ovo što mi sada živimo i što nas je dovelo do toga da smo podijeljeni i najbjedniji u regiji, gori nego ista grupacija u FBiH. Ko više može nasjesti na tu priču? - pita se Pero. 


Smatra da je za aktuelnu situaciju kriva politika na svim stranama.


- Mi obični ljudi bismo se lakše dogovorili. Imam prijatelja Asima u Americi, čujemo se jednom mjesečno, a kada dođe u Sarajevo popijemo po neku i, pošto on ne jede svinjetinu, samo kaže konobaru: Daj nam mezu, ali neka je na jednoj strani tanjira pršut, a na drugoj sir. Dakle, ništa nije problem. Ja sam rođen u selu u kom je bilo kuku ako stoka pobjegne kod rođaka jer tada će biti frke, a ako pobjegne u muslimansko selo znaš da će do mraka doći neko da kaže da je stoka kod njega, zbrinuta u štali i napojena.  Tako se živjelo nekada i ako neko sada pita ko je onda vodio rat, mislim da je bilo previše onih koji nisu mislili tako, ali su se vješto prikrivali i radili nešto sasvim drugo. Lično mislim da je ovaj rat bio nastavak Drugog svjetskog rata, nakon kog je Srbima bio dovoljan i mrk pogled jer sjećanje Srba je slojevito i sjećanja na to vrijeme su im živa. Meni nije trebao neko doći sa puškom jer ja znam kako je stradala moja familija. Nisam upamtio ni djedove ni stričeve, svi su pobijeni u onom ratu,  djed je bio invalid bez obje noge i ustaše su ga zaklale na kućnom pragu, a znate kako se kaže: ko nije upamtio djedove kao da nije imao djetinjstvo. Ako mi sada kažete da je jedno osjećaj straha, a drugo puška pred kojom je neko bježao, ja mislim da su moje sjećanje i strah ekvivalentni toj pušci koja je nekog protjerala. Mom pokojnom ocu je pred rat komšija Hrvat rekao da je prodao kravu i  kupio kalašnjikov i da će braniti to gdje živi jer je to uvijek bilo hrvatsko, a moj otac, inače partizan, bio je iznenađen i nije htio da se makne na Vlašić jer on, kako je rekao, nikome ništa loše nije uradio, niti želi. Nije htio ni kada sam ga podsjetio da ni njegov otac nikom ništa nije radio, a ubijen je. Tek kasnije se predomislio - pojašnjava Pero.


Zamjena teza


Osjeća da se opet stvara opšta klima u kojoj se, kao, ne može živjeti zajedno.

- U tome su obični ljudi, u zavisnosti od toga koliko razumiju i koliko su upućeni, samo jadni pijuni. I za pred rat i za rat i ovo poslije je kriva troglava aždaja: politika, vjerske zajednice i mediji. Mediji su glasnogovornici, a sprega politike i religije je zloupotrijebila nacionalna osjećanja i jednih i drugih i trećih - cijeni Pero, ali opet napominje da se u BiH ne vodi dovoljno računa o osjećajima onih drugih.

- Spomen-obilježje u Srebrenici je lijepo i dostojanstveno i dignuto na nivo koji zaslužuje. Ali zašto je problem obilježavanja zločina nad Srbima u FBiH? Imamo li žrtve prvog i drugog reda?! Šta je s Jasenovcem? Kao da ga nikada nije bilo! A utrke tipa ko je i na čijem zemljištu ili temeljima napravio koji vjerski objekat kao da nemaju kraja. Mislim i da je ukidanje grba i himne RS produbilo nepovjerenje. Zašto na Trgu Krajine ne može da visi zastava sa srpskim obilježjima ili da se u NSRS intonira srpska himna koja je stara stotinama godinama dok se u Sarajevu u svakoj mjesnoj zajednici pored spomen-obilježje poginulima nalazi zastava sa ljiljanima? Je l' mislite da je to u redu? Boriću se svim i svačim da se ta zastava i himna vrate jer oni su postojali stotinama godina prije Srebrenice i rata u BiH i nemojte padati u zamku uvjerenja da su pod njom počinjeni zločini jer nije ona napravljena da bi se pod njom počinili zločini, to je tehnologija koja je nedozvoljiva. Da je ona konstruisana kao zastava BiH, u OHR-u, za mene bi to bila krpa koja ništa ne znači, ali ono je zastava stara stotinama godinama i to što se pod njom desilo tokom rata je samo sticaj okolnosti. Sve drugo je samo zamjena teza - smatra Pero.


No najteže mu pada položaj boraca.


- Status borca i RVI u RS je gori nego status vatrogasaca. Godinama naša primanja su ista ili manja, a cijene rastu. Kada ovima u vlasti kažete da smanje svoja primanja odgovore da je to beznačajno. Pa smanji, brate, ako je ništa! Dijelom smo možda krivi i mi sami, ali vlast je ta koja donosi odluke i moja ideja je da ih natjeramo da rade, da izađemo na ulicu i mislim da je ovo sada, vrijeme uspostave nove vlasti, pravi trenutak. Moramo ih natjerati da prave zakone i odredbe i da ih primijene, ali na način da zakače i vlastodršce. Nismo ih nikada doveli na taj nivo, pa zakoni važe za fukaru, ali ne i za vlast. Naša prava su lijepo pobrojana u zakonima, ali nisu realizovana potrebnim podzakonskim aktima, pa vlada primjenjuje šta hoće i kada hoće, a žalbe ne piju vode. Lijepo me zaboli kada čujem da ministar u FBiH poziva one koji imaju dokaze o nepravilnostima da se obrate njemu lično i nije mi ni bitno da li on prima ili ne i kako, ali je bitno barem da to stoji kao mogućnost - zaključuje Pero Slavnić, penzionisani RVI Vojske RS.



NAJNOVIJE IZ RUBRIKE

visegrad
Suđenje za zločine na području Višegrada - Svjedočenje zatvoreno za javnost
17.08.2017

Momir i Mirko Tasića optuženi za silovanje dvije osobe. Mirko je došao u stan oštećene P-1, u kojem je bila i P-2, koju je nožem zaparao po grudima, a P-1 stavio oštricu noža pod vrat

nestao
Nestao Tripo Dželetović iz Bileća
17.08.2017

Visok je oko 182 cm, ima oko 95 kg, srednje je građe, sjede kose, bez tetovaža na tijelu. Prilikom odlaska u Gradišku na sebi je imalo plave farmerke i crne pa

knjige
SBK: Besplatni udžbenici za učenike prvih razreda i socijalno ugroženu djecu
17.08.2017

Za ove namjene biti izdvojeno ukupno 287 600 KM, od čega je 58 800 maraka dodijelilo resorno federalno Ministarstvo za udžbenike učenika prvih razreda osnovnih škola.