Raiffeisen
dragan mocevic

PRIČA DESET- Dragan Močević: "Tadašnji gradonačelnik mi je rekao da smo preozbiljno shvatili tender

29.12.2015
Kada je riječ o korupciji, niz je iskustava koje je Močević stekao u svom dugogodišnjem radu. Najčešće su vezana za javni sektor u BiH i proces javnih  nabavki - njegova agencija javljala se na tendere, dobijala izvanredne ocjene, osvajala prva mjesta, ali... 



Osnivač agencije „Prime Communications“ Dragan Močević, iz Banje Luke, tokom rada je prikupio zavidan niz iskustava vezanih za korupciju.

Kako je izgledalo vaše korupcijsko iskustvo?

- Nažalost, nisam imao samo jedno, nego njih pet ili šest i sva su bila vezana za javni sektor u BiH i proces javnih  nabavki, a akteri su bili Vlada Brčko Distrikta, Uprava za indirektno oporezivanje BiH, uprava Grada Banja Luka, opština Foča, Fond za razvoj i zapošljavanje RS, itd... 

Možda najdrastičniji primjer je u Brčkom i slučaj iz 2009. godine kada je bio raspisan tender za predstavljanje Brčkog kao mjesta poželjnog za investitore. „Prime Comunications“ je napravio kvalitetan konzorcij u kome smo bili mi i „Fabrika“, iz Sarajeva, i dali smo ponudu koja je, siguran sam, bila fantastična. 

Vrijednost tendera je bila oko 430.000 KM, a ponude su bile šifrirane i niko čak ni od članova komisije nije mogao znati koje je čija ponuda. Nakon što su ponude bodovane, mi smo od svih pet članova komisije dobili maksimalan broj bodova, ukupno 500 - prosječna ocjena je bila100, a drugorangirani je imao 62 i onda svi naredni još manje. 

Mi smo faksom dobili obavijest da smo odabrani kao najbolji i da će oni sa nama potpisati ugovor. Ali dva dana kasnije dobivamo novi faks u kome nas obavještavaju da mi jesmo najbolji, ali da oni idu u pregovore sa drugoplasiranim i trećeplasiranim. 

No, kako se tražilo najbolje idejno rješenje, to isključuje mogućnost pregovora. Na to smo se žalili, ali su nas odbili, a potom smo se obratili Uredu za žalbe koji je Brčko Distriktu naložio da postupak vrati u trenutak u kome smo mi obaviješteni da smo najbolji i da sa nama potpišu ugovor. 

U to vrijeme ja dobivam poziv iz Brčkog da dođem na sastanak i tamo me dočekaju Dragan Pajić, tadašnji gradonačelnik Brčko Distrikta, i njegova savjetnica Cvijeta Tanasić, koja je prije toga bila zaposlena u OHR-u u Brčkom, a sada je savjetnica predsjednika RS Milorada Dodika

Na tom sastanku mi je Pajić u drugoj ili trećoj minuti, nakon kurtoaznog upoznavanja, rekao da smo mi preozbiljno shvatili tender, da nismo trebali dati ponudu na 150 stranica, nego na sedam ili osam i da je on morao dati posao  trećerangiranoj agenciji, „Profile“ iz Beograda. Bio sam u šoku jer mi je on to govorio u oči. 

Kasnije je Pajić uhapšen zbog drugih malverzacija i sada je u toku postupak protiv njega. Pitao sam ga kako im je mogao dati taj posao ako smo mi najbolji, a on je rekao da oni to već rade. Pitao sam kako im je mogao dati posao koji je skuplje od 30 hiljada KM, a on je rekao da je morao, da je Raffi Gregorian, iz OHR-a, na njega vršio pritisak. 

Kasnije sam napisao pismo Gregorijanu, ali nikada nisam dobio odgovor. Petnaest dana kasnije sam pisao i Valentinu Incku i sve mu objasnio u pismu i ni od njega nisam dobio odgovor, ali me nakon toga pozvao Gerhard  Zontajm (Sontheim), šef OHR-a u Brčkom, i želio je sa mnom razgovarati telefonom, ali sam ja to odbio jer o tim stvarima prihvatam samo pismenu formu komunikacije. 

Razgovarao sam i sa Mladenom Bosićem, koji je tada bio u Skupštini Brčko Distrikta, njemu sam dao sve dokaze o toj korupciji, ali ni on nije reagovao nego mi je rekao čak da je i on bio u agenciji „Profile“ u Beogradu godinu dana prije toga. Tada sam shvatio da se ni on ne razlikuje od ostalih. 

Dakle, za mene je to korupcija u kojoj učestvuju i Brčko i OHR i SNSD i SDS i svi mogući činioci. Za taj slučaj nikada nismo pokrenuli sudski spor jer smo ocijenili da bi to bilo uzaludno, donijelo bi nam sudske troškove i gubitak energije, a Brčko je sada na sudu za brojne slične postupke. Nismo tražili ni naknadu štete. Shvatili smo da u tom kriminalu svi jedni druge podržavaju, a to je bio tender koji je trebao da privuče investitore, ali je pokazao da je to korumpirano mjesto u kom vlada korumpirana sprega vlasti, opozicije i OHR-a.

 Obraćali smo se i opozicionim zastupnicima u Skupštini Brčko Distrikta i molili ih da postave poslaničko pitanje o tom tenderu i poslu, ali nikada nismo dobili nikakav odgovor od njih. 

Slično je bilo u Banjoj Luci 2007. godine, na tenderu za izradu web-stranice, gdje smo dali ponudu koja je bila 60 posto povoljnija od odabrane, ali su oni odabrali firmu blisku režimu SNSD, a nas eliminisali uz objašnjenje da član našeg tima nije imao kvalifikaciju koja tenderom nije bila ni tražena. 

Isto to je uradio i Zdravko Krsmanović, tada Socijalistička partija u opštini Foča. Ili Zoran Đerić, tada direktor Fonda za razvoj i zapošljavanje RS, koji je bio kadar PDP-a i dao povlašten posao svom prijatelju mimo tenderskh kriterija. 

Na raznim tenderima na kojima ponuđači više ne mogu da dokazuju kriminal, vlast je, bez obzira koji je to nivo, napravila savršene mehanizme koji ih štite i teško je dokazati korupciju. 

Naime, dovoljno je da vam jedan član komisije koji, usput budi rečeno, može biti nekompetentan da na stručan način ocijeni neku ponudu, dodijeli nizak broj bodova. 

To smo imali u Upravi za indirektno oporezivanje  2005. godine kada su nam svi dali između  86 i 90 bodova, a jedna članica 45 bodova i to nas je automatski stavilo na 5. mjesto iako smo bili najkompetentniji za taj posao.

Kako se osjećate ili kako ste se osjećali u vezi sa tim situacijama? 

- Mi sada pravimo vlastite procjene i uglavnom više i ne izlazimo na takve tendere. No, najgore je to što poslove dobivaju  nekompetentne firme. Osim toga, korupcija i kriminal u segmentu javnih nabavki ozbiljnim ljudima oduzmu puno vremena da pripremi ozbiljnu ponudu jer na njima nekoliko ljudi radi i do 30 dana, samo prevođenje nekada košta 2-3 hiljade KM. 

Prošle godine smo dobili sličan tender u opštini Gradiška, bio je vezan za poslove promocija i informisanje i nakon što smo mi bili jedini kvalifikovan ponuđač oni su nas obavijestili da odustaju od tog posla. 

Tamo je SDS na vlasti, ali tu ne postoji razlika između stranaka ili između nivoa vlasti i opozicije, svi su isti. Ne želim da budem pesimista, vjerujem da postoje firme koje dobiju tendere na legalan način, koje imaju i kvalifikacije i reference koje je nemoguće neutralisati, ali su mnogi kvalitetni ljudi odustali i firme se ugasile i nestale, a neke preorijentisale na druge poslove.

Šta mislite generalno o korupciji kao pojavi u društvu?

- Ako bih pokušao biti duhovit, rekao bih da je korupcija u životu građana BiH postala svakodnevna navika i ritual poput ispijanja kafe. Sa tim se živi iako svi znaju da je to štetno - svi je koriste, nebitno je li to 20 KM za policajca ili nešto drugo završeno preko veze.

 Svi u porodičnom lancu imamo nekoga ko je kupio radno mjesto, zaposlio se preko stranke ili mimo konkursa u javnoj upravi ili slično, ali osim toga što je korupcija svakodnevna navika u BiH, imamo i kolektivni zavjet ćutanja o tome u javnom diskursu. 

Svi će o tome pričati u kafani, na slavama ili teferičima, ali kada treba u javnost ili u medije - to je prosto nemoguće. 

Kako je moguće da korupcija postoji ako svakodnevno neko od političkih autoriteta istupi i zakune se u borbu protiv korupcije?

- To je čisto licemjerje i populizam jer građani vole to da slušaju i jednostavno su nasjeli na stotine laži bh. političara, a borba protiv korupcije je jedna u nizu tih laži. Ja nisam vidio ni jednog političara koji ima istinsku želju da se bori protiv korupcije jer da postoji - prvo bi je iskorijenio u redovima svoje stranke ili bi ukazao na devijacije i pojave u svom najbližem okruženju u kom prvo vidi i tragove i dokaze, ali svima njima smeta korupcija kod drugih, a to nije ni smetnja, nego zavist jer se oni toga ranije nisu sjetili ili nisu u mogućnosti da to rade.

Ko bi trebalo da se bori protiv korupcije i na koji način?

- Institucije sistema koje, i ako postoje, ne funkcionišu, od Agencije za borbu  protiv korupcije, pa dalje, ali i svaki pojedinac bi trebao na nekom svom mikronivou da se bori na neki svoj način. Evo, ja sam, recimo, u posljednje dvije ili tri godine platio najmanje deset kazni jer sam mnogo u autu, a odlučio sam da više nikome ne dajem ništa iako mi je do prije desetak godina bilo sasvim normalno da policajcu dam deset ili dvadeset KM kada me zaustavi.

Vjerujete li u angažman nevladinih organizacija koje rade na podizanju svijesti o štetnosti korupcije?

- Ne vjerujem ni u jednu nevladinu organizaciju u BiH koje se bore protiv kriminala i korupcije, ali respektujem napore koje ulaže Transparency International. Sve ostalo je mlaćenje prazne slane, bacanje novca na reklame, okrugle stolove, putovanja i honorare ljudi iz NGO-a, ali nikog nisam vidio da je ustao i imenom i prezimenom ukazao na pet primjera i podigao krivične prijave. 

Ako je neko to uradio - izvinjavam se, ali nisam to vidio. Sektor NGO-a je najveće poslijeratno razočarenje u BiH, a u tom dijelu borbe protiv korupcije rezultati su im u skladu s ostalim rezultatima NGO-a. 

Meni su čak iz jedne NGO, kojoj su međunarodne organizacije u BiH do sada dale stotine hiljada KM za navodnu borbu protiv korupcije, tražili fiktivne fakture za izvlačenje para, što sam, naravno, odbio.

Zašto ljudi ne vole ili ne žele da govore o korupciji, čak i kada su njene žrtve?

- Strah je ključni razlog. Sistem se ne trudi da zaštiti ljude koji su spremni da govore. Evo, recimo, ja sam ukazivao i sada sam naveo neke primjere, a znam ih još mnogo, ali mene nikada niko nije pozvao da govorim o korupciji.

 Osim toga, lično mislim i to često ponavljam da korupcija i kriminal imaju ime i prezime i nemamo mi šta pričati uopšteno o tome da u BiH postoji korupcija, nego se lijepo kaže Dragan je ukrao 100 ili je Rubina ukrala 200 hiljada maraka. 

Dakle, svako ima svoje ime i korupcija nije ništa uopšteno, ona ima ime i prezime, ali kada neko govori o tome – završi, kao što smo ja i moj kolega Srđan Puhalo završili, na crnoj listi režima, a kako smo komentarisali da je i opozicija ista – dospjeli smo i na njihove crne liste i sada smo nepodobni i ja i naša kompanija, zatvorena su nam vrata skoro svih javnih institucija iako u svim zemljama svijeta agencije poput naše 30 do 50 posto prometa ostvaruju sa javnim institucijama. 

Dobijemo jednom godišnje neki takav posao, prije svega zahvaljujući najnižoj cijeni. Ali mi svoje reference gradimo na nekim drugim poslovima. Dakle, problem je strah jer ljudi znaju da ih niko neće zaštiti, da mogu izgubiti posao ili da će im članovi porodice imati probleme i zbog toga ne pričaju o korupciji, čak i kada su žrtve. 

( Objavljeno u magazinu Start BiH od 08.12.2015., a projekat pod nazivom PROMIJENIT ĆEMO ONO ŠTO NAM SMETA- u okviru kojeg su objavljene ove priče rađen je uz podršku Američke ambasade u BiH. Stavovi izrečeni u ovim intervjuima ne odražavaju nužno i stavove redakcije i uredištva magazina Start Ambasade SAD-a u BiH)


NAJNOVIJE IZ RUBRIKE

Trenutno nema dostupnih novosti iz odabrane rubrike.