Raiffeisen
gj bajo

Glas javnosti : Zdenko Bajo, čovjek koji godinama traži istinu

08.12.2015

BiH, 08.12.2015.

Tekst objavljen 21.04.2015. godine u Magazinu Start BiH



Možda konačno saznam ko je i zašto presjekao kaiševe Ivonine torbe i ko je oprao tu torbu

 

Glas javnosti je rubrika kojom magazin Start BiH već duže vrijeme daje mogućnost i priliku sasvim običnim ljudima da iznesu svoja iskustva, mišljenja, sugestije, probleme koji ih tište, ali i pozitivne primjere - bez ikakvih intervencija naše redakcije na sadržaj teksta



 

Geodet i programer iz Bijeljine Zdenko Bajo već nekoliko godina pokušava da utvrdi istinu o smrti svoje nećakinje, osmogodišnje Ivone Bajo.

Ivona  je u julu 2009. godine u bjeljinskoj bolnici podlegla povredama koje je zadobila nakon pada sa bicikla ispred kapije preduzeća Univerzal. U početku je porodica bila uznemirena kontradiktornim informacijama o uzrocima smrti: da je ubijena ubodima noža, da ju je udarilo vozilo, ali i da je usmrćena na nepoznatoj lokaciji i ostavljena na mjestu gdje je pronađena. Nezadovoljstvo je kulminiralo 2010. godine, kada je obustavljena istraga. Bajo vjeruje da iza Ivonine smrta stoji neka nezakonita radnja koju odgovorni pokušavaju da sakriju i zataškaju. Zbog toga piše blog na kom objavljuje materijale i činjenice koji, kako kaže, dokazuju njegove sumnje, ali i ukazuju na nezakonite radnje u institucijama sistema, prvenstveno u pravosuđu, u Bijeljini i šire. Ovo je njegova priča:  

 

- Na mom blogu je dokazni materijal o prikrivanju ubistva osmogodišnje djevojčice Ivone Bajo, koja je nastradala 23. jula 2009.  Mislim da su institucije sistema pokušale da prikriju neki nezakonit posao, vjerovatno krijumčarenje zabranjenih roba jer kako drugačije da objasnim da je kamion uklonjen sa mjesta nesretnog događaja, s ulaza u preduzeće Univerzal, prije završetka uviđaja i uklanjanje materijalnih dokaza s mjesta zločina kao što je Ivonina torba koju su kasnije oprali jakim hemijskim sredstvom, vjerovatno benzinom, kako bi spriječili dokazivanje monstruoznih krivičnih djela. S obzirom da nijedan medij, nijedna TV-kuća, nijedan štampani medij, odnosno novine, nisu smjeli da objave dokaze o kriminalu koje sam do sada skupio, odlučio sam da svoju borbu vodim putem interneta, preko bloga i društvenih mreža, i da na taj način razotkrivam kriminal takozvanih državnih službenika koji su po mom mišljenju samo pripadnici zločinačke organizacije koja godinama pljačka i ubija građane ove zemlje. Blog Kriminal u vlasti počeo sam da pišem u martu 2011. nakon što sam 2010. lažno optužen za ugrožavanje sigurnosti nekoliko pripadnika Okružnog tužilaštva u Bijeljini. Te optužbe su bile laž i cijeli slučaj je okončan tri godine kasnije u Okružnom tužilaštvu u Doboju, povoljno po mene, jer nije bilo nikakvih prijetnji. Na blogu Kriminal u vlasti se trenutno nalazi oko 520 članaka, a pripremio sam ih još desetak i objaviću ih narednih dana.

 

Vjeruje da su u prikrivanju elemenata smrti male Ivone učestvovali pripadnici MUP-a i Okružnog tužilaštva u Bijeljini

 

- I prije nego se desilo sve ovo, ja sam sumnjao da živimo u lošem sistemu i u to me uvjerila smrt Milana Vukelića, a kada se ovo nama desilo više nisam imao ni najmanje dileme. Sada znam sve procedure, znam da imam pravo na informacije, da pitam i sve što sam do sada prikupio potvrđuje moje sumnje da iza Ivonine smrti stoji neka krupna nezakonita radnja, samo što odgovorni nisu spremni da odgovaraju na moja pitanja.  Vjerovatno da svi koji su učestvovali u zataškavanju i ne znaju šta zataškavaju, samo im je rečeno da tako rade. U martu 2010. godine mi je u kuću upala policija i odnijela računar sa dokazima krivičnih djela kriminalaca iz Tužilaštva. Danima je moja kuća bila nadzirana 24 sata, a policajci u civilu su me pratili gdje god da krenem. Tri mjeseca od početka tog nezakonitog nadzora pokušali su me otrovati, a bilo je i nekih poruka telefonom koji su bili klasični pozivi za sačekušu. Bio sam zatvaran, praćen, suđeno mi je, neki tužioci su podnosili privatne tužbe protiv mene... Pod izuzetno sumnjivim okolnostima je preminuo načelnik Kriminalističke policije samo pet dana nakon što sam kod njega ostavio dokazni materijal. Ni danas ne znam šta se desilo sa materijalom koji sam mu ostavio. Izgleda da su i oni doživjeli srčani udar… Sada sam sasvim sam i tako mi je i lakše nastaviti moju borbu. Više niko nije ugrožen preko mene jer znate da policija, ako prati nekoga, može da prati i pretresa sve one sa kojima je on u kontaktu. Zbog toga nemam više ni prijatelja, ni posao, a roditelji su umrli... Da sam imao ženu sigurno bi me ostavila. Više nikog ne mogu da ugrozim svojom borbom, a moj cilj je da razotkrijem cijelu istinu i vjerujem da ću uspjeti u tome. Imam svoj plan i on se polako ostvaruje, ali mi treba još vremena.

 

Blog polako izaziva sve više pažnje

 

- U početku je mali broj ljudi dolazio do tekstova koje sam objavljivao, ali jačim prisustvom na društvenim mrežama sve više ljudi je to pročitalo. Dobio sam brojne poruke podrške, ali bilo je i prijetnji i vrijeđanja, vjerovatno od ljudi koji su bliski institucijama i režimskim ljudima koji se osjećaju ugroženi. Na anonimne prijetnje telefonom i one izrečene preko društvenih mreža i ne obraćam pažnju. U početku su me ljudi često pitali da li se bojim i rekao sam im da se ne bojim jer vjerujem da imam dokaze protiv kriminalaca i da oni to znaju, pa bi moja smrt bila sumnjiva. Sada vidim da jedan cijeli sistem pada, da se urušava i znam da su oni spremni  povući za sobom svakoga za koga misle da će im usporiti pad. Ali čovjek kada krene u ovakvu borbu, kakva je moja, mora biti spreman na sve. Što se tiče tzv. institucija sistema - nijedna nije pokazala interes za ove kriminalne radnje jer su, u to duboko vjerujem, u najveće pljačke umiješani političari koji su postavili svoje poslušnike u sve državne organe,  počevši od visokog sudskog i tužilačkog vijeća, parlamenta, vlada, tužilaštava i sudova. Suštinski, tužilaštvo koje bi trebalo da goni počinioce krivičnih dijela ima prvenstveni zadatak da prikriva sva krivična djela političko-tajkunske mafije koja se vrše na teritoriji BiH.

 

Ne krije razočarenje

 

- Zemljom vlada političko-tajkunska mafija, odnosno ratni profiteri, šverceri i ratni zločinci, te poslijeratni tajkuni koji su došli na politički vrh. Odatle su postavili stranačke ljude u sve državne organe, isključivo sa ciljem da budu logistička podrška njihovom kriminalu, uništavaju sve dokaze, sprečavaju istrage i kažnjavaju neposlušne. Neki od najočitijih primjera su slučaj brutalne likvidacije Milana Vukelića koji je raznesen eksplozivom u centru Banjaluke pošto je prethodno ukazivao na kriminal i koji je, kao i ja takođe, lažno optuživan za ugrožavanje sigurnosti. To ukazuje na matricu ponašanja tužilačke mafije. Ili primjer brutalne egzekucije nad tuzlanskom tužiteljicom Dijanom Milić koja je pokušala da se bavi svojim poslom i koja je lažno optužena za, zamislite, nagovaranje svjedokinje na lažni iskaz i pokušaj bludnih radnji s njom zbog čega je suspendovana po kratkom postupku, a potom je vrlo brzo završila u bolnici odakle nije živa izašla. Ne znam da li bi za ovo što živimo pravi izraz bio nezaštićeni građani jer šta  znači biti nezaštićen? Nisu zaštićena prava garantovana Ustavom, nije zaštićeno ljudsko dostojanstvo... Država ne samo da nema namjeru da štiti garantovana prava nego ih kriminalci iz državnih institucija svjesno krše jer nemaju drugi način da prikriju svoja krivična djela, pljačke i ubistva, nego da sprečavaju poštene građane koji ukazuju na to i pozivaju se na svoja prava.

 

Ništa nije razlog da čovjek prestane u dokazivanju istine

 

- Iz mog bloga se vidi da nisu mogli da me zaustave i uplaše, nego konstantno iznosim nove dokaze o krivičnim djelima. Svaki mjesec se pojavljuju nova krivična djela i novi kriminalci koje razotkrivam jer da bi se zaštitili oni protiv kojih sam već sakupio dokaze, oni angažuju nove sudije i tužioce koji bi ih trebali štititi novim lažima, falsifikatima i prikrivanjem. Iako imam mogućnost, ne planiram da napustim BiH - znam da mogu i iz inostranstva da šaljem svoje upite i zahtjeve za informacijama, ali nije to to. Imam i nekoliko građanskih parnica u kojima, uz dokaze za nematerijalnu štetu i nanijetu duševnu bol, sudovima dostavljam i dokaze o kriminalu.  Za sada sudovi ne reaguju na to, ali ovaj sistem se jednom mora promijeniti, ne može zauvijek ostati ovako, a onda se možda pojavi i neki sudija kom bude stalo i ja konačno saznam ko je i zašto presjekao kaiševe Ivonine torbe i ko je oprao tu torbu.



NAJNOVIJE IZ RUBRIKE

kl
Za zabavu na klizalištu u parku Hastahana vlada veliko interesovanje
11.12.2017

Velika zainteresovanost građana, posebno mladih, vlada za klizanje u novootvorenom klizalištu u parku Hastahana.

bb
Decembarski Buybookov program počinje sutra u Sarajevu
11.12.2017

Svi programi bit će održani u knjižari Buybook u Sarajevu, a sa autoricama i autorom razgovarat će Kristina Ljevak, saopćeno je iz Buybooka.

kisa
U BiH sutra umjereno oblačno i vedro, ponegdje s kišom
11.12.2017

U Hercegovini, jugozapadu i zapadu Bosne sutra će biti oblačno vrijeme, gdje će povremeno lokalno padati slaba kiša.