Apoteke Sarajevo
lejla tanović

Lejla Tanović, prvakinja u sve četiri discipline u biciklizmu ili djevojka kojoj ni uzbrdica ni nizbrdica nisu problem

08.10.2015

BiH, 08.10.2015.
Objavljeno u Magazinu START, septembar 2014.
Piše: Mevlida Novalić (mevlida.pozitivne@vrijednosti.com )






Od bajramluka do olimpijade

 

Nastupom na balkanskom prvenstvu (Balkan Bike Cup 2014), održanom 19- 21. septembra u Skoplju, Lejla Tanović po prvi put je reprezentaciju BiH uvela  među prvih 150 u svijetu i ostvarila svoju najvažniju pobjedu do sada

 

Donedavno je biciklizam u BiH uglavom bio „rezervisan“ za muškarce.

Od kada se Lejla Tanović počela baviti ovim sportom mnogo toga počelo se mijenjati. Zahvaljujući njenoj upornosti, po prvi put ove godine žena, takmičarka iz BiH je imala priliku učestvovati i braniti boje bh. zastave na jednom međunarodnom takmičenju i postići zapažen rezultat.


Mogla je to ona postići, kaže, i prošle godine, ali je nisu vodili na takmičenje. Inače, apsolutni je prvak Bosne i Hercegovine u sve četiri discipline u biciklizmu: brdskom biciklizmu, brdskom maratonu, cestovnom i vožnji na hronometar, a to je rezultat koji do sada na ovim prostorima još niko nije ostvario.

 

Iz godine u godinu ona vozi sve bolje i uredno popravlja svoje rekorde. Kaže da joj je na međunarodnom nivou najbolji rezultat do sada osvojeno 5. mjesto na takmičenju u Požegi. Sve je iznenadila prošle godine kada je imala jednu internacionalnu utrku, koja se vozila za bodove Svjetske biciklističke asocijacije (UCI – Union Cycliste Internationale) i odmah ih osvojila 12, te time svima pokazala koliki je zapravo talenat.

 

Sada je najbolje rangirani vozač iz Bosne i Hercegovine i trenutno je na 269. mjestu na rang-listi UCI-ja. Za kratko vrijeme je osjetno napredovala na toj listi najboljih svjetskih biciklašica.

 

Pobjeda na prvoj utrci

 

Ova energična djevojka priča kako je sve počelo prije samo četiri godine. Nije imala, objašnjava, nikakve predispozicije za biciklizam, niti se bavila nekim sportom.

 

- Bio Bajram i ja sam od bajramluka htjela kupiti ili role ili bicikl. Nisam znala šta i onda skontam da se neću moći rolama spuštati sa mjesta gdje smo trebali preseliti do grada. I tako kupim bicikl. Onda sam se svako jutro, u šest sati, vozila na Darivu i nešto mi se svidjelo - pričaLejla.

 

Krenula je u potragu za klubom i trenerom. I tu počinju problemi. Niko nije bio zainteresovan za djevojku koja bi se bavila biciklizmom, za treniranje pogotovo. Stalno je na internetu guglala i tražila nekoga ko bi joj mogao biti trener. Pronašla je  trenera u Hrvatskoj, ali…

 

- Ko će iz Hrvatske trenirati nekog početnika. Kupila sam bicikl u Robotu i sad ja, eto, nešto hoću ozbiljno trenirati!?! - kaže Tanovićeva.

 

Svoju potragu okončala je u klubu brdskog biciklizma PULS iz Sarajeva, koji je u to vrijeme organizovao neke vožnje.

 

- Imali su sastanak i ja se prijavim. Svi oni imaju po 22, a ja 16 godina i niko me nije ozbiljno shvatio. Rekla sam da hoću da treniram - kaže.

 

I tada započinju i do danas traju treninzi sa Amarom Njemčevićem, profesionalnim bokserom i kondicionim trenerom, koji se inače nije bavio biciklizmom već samo volio voziti ture. Nije bilo lako proći Amarov test inicijacije.

 

- Vodio me na atletsku stazu i rekao da moram istrčati šest krugova za 12 minuta. Nije mi padalo na pamet da odustanem. Imali smo mjesec dana za to - priča Lejla i dalje nas uvodi u sve ono kroz šta je morala prolaziti. Njena priča, ali ponajviše energija kojom zrači, tjera nas da se prisjetimo scene  iz filma „Roki“, kada glavni junak, baš kao i ona, uporno trenira, uspinje se uz bezbroj stepenica sve dok ne postigne zadano vrijeme.

 

Već prve godine ova uporna i odlučna djevojka je, sa svojih 16 godina, postigla i prvi uspjeh i pobijedila na prvoj utrci na Čavljaku.

 

Otkazivanje kočnice

 

Kako bi  ove godine imala što više utrka i pokušala ući među prvih 150 na svijetu, njen matični klub PULS krenuo je u potragu za sponzorima. Tako će, kaže, sa skromnim sredstvima ipak do kraja godine uspjeti ostvariti učešće na 21. utrci, od čega je ukupno šest UCI utrka. Bez obzira na rezultate, kaže da nije dobila nikakvu podršku niti od države, niti od kantona. Uglavnom su roditelji ti koji finansiraju troškove ovog izuzetno skupog i teškog sporta.

 

U šali nam prepričava njihove reakcije kada se pojavi novi zahtjev. Jedna od njih je mamina, koja joj  kaže: Što ne ideš u Importane i tamo trčiš na traci? Ja tebi moram bicikl kupovati? Ili, tatina kada je na Trebeviću, poslije utrke, neko prokomentarisao da joj treba kupiti novi bicikl. Šta novi bicikl, pa ovaj je nov, više mi je novog bicikla navrh glave! Sve ovo s osmijehom priča Tanovićeva pa onda dodaje da im svaki put, kada kupe novi bicikl, kaže: E, ovaj je kvalitetan - on traje čitav život...

 

Cijene bicikala za ovaj sport su jako visoke. Lejla vozi dva, za brdsku vožnju karbonski bicikl skot skile, koji je platila 4500 KM, godinu dana star, a ima i cestovni bicikl koji je koštao 1700 KM.

 

Kaže da nije zainteresovana za cestovni biciklizam jer je dosadan i da joj ova vrsta vožnje služi samo za trening. Kao da se radi o običnom problemu sa pubertetskim bubuljicama, ističe da je ovo opasan sport i to potkrepljuje primjerom:

- Na utrci u Novom Sadu jednostavno ništa nije išlo. Tu sam osvojila 8. mjesto i to mi je najlošiji rezultat ove godine, zbog pada. Pad nije bio na utrci već prije nje, na treningu. Bio je nagib za skok, skočila sam, nisam fino letjela pa sam se nabila na prednji točak. To i nije bio problem, jer sam imala dobar amortizer, problem je bio što sam se prepala i onda sam udarila glavom. Imala sam zaštitne naočale, ali  i ogromnu modricu ispod oka. Pada i udarca se nisam uopšte sjećala - uzbuđeno i slikovito priča Tanovićeva i kao da ponovo proživljava naredni dan utrke za koji kaže da je bio prava katastrofa, da su je pratili peh za pehom, strah od pada, zaključan amortizer i, konačno, otkazivanje kočnice u toku utrke. Opisuje i stazu, tešku, sa velikim nagibom. I na utrci je, kaže, pala nekoliko puta.

 

Bodovi za olimpijadu

 

Ovdje saznajemo da ima i trenera za vožnju nizbrdo, Sašu Abazovića, koji inače i vozi isključivo nizbrdo.

- To su oni sa velikim kacigama i štitovima - pojašnjava nama neupućenim, a onda se dalje prisjeća slučaja od prije dvije godine, kada ju je pred samim ciljem na utrci u Sarajevu gurnula druga takmičarka zbog čega je pala na kamenje i zadobila potres mozga. Ta djevojka je i tokom utrke provocirala i psovala, govorila ružne riječi, nesportski se ponašala, što je uticalo na njenu koncentraciju i, kako kaže, strašno je pogađalo. Nakon toga joj je trebala godina dana da je pobijedi na domaćem terenu; imala je rezultate vani, ali u BiH jednostavno nije mogla.

 

- Strašno me kočila. Takve stvari pravi sportisti ne rade i to niko ne radi - kaže Tanovićeva. Tek ove godine uspjela je tu rivalku ostaviti na prvoj utrci za osam minuta, a u kasnijim za pet. - Ja sam nju slomila sportski - ponosno ističe.

 

Tako je i nas, brzo i energično, vodila kroz svijet uzbrdica i nizbrdica i kroz sve što je bilo i što planira postići. Cilj joj je odlazak u Tokio, na olimpijadu koja će se održati za šest godina i misli da to može ostvariti.

 

- Da bih otišla na olimpijadu moram biti u prvih 30 biciklistkinja na svijetu, a moja zemlja mora biti plasirana među prvih 15 - objašnjava Lejla.

 

Sigurna je u sebe i trenera Njemčevića, za kojeg ističe da joj nije samo lični trener već prvenstveno prijatelj i da jedva čeka dan kada će imati sredstava da se može iskupiti za sve što je do sada uradio za nju.

 

Ovako izgleda priprema

 

Ujutro u 7.00 sati, dva do dva i po sata vožnje cestovnim biciklom sa nekim umjerenim pulsom 140-160 i to mora biti stalno. Onda jelo, odmor, istezanje, suplementacija i onda, u sredini dana, teretana, vježbe, čučnjevi, sklekovi, specifične vježbe, balansi, ravnoteža.

 

U 19.00 trening na skijaškoj stazi. Amar postavi čunjeve, ima vrijeme i obiđem jedan krug jako, onda to radim jedno 15 puta najjače moguće.

 

- Stalno moraš spuštati vrijeme, sekundu-dvije, mora biti konstantno. To je strašno teško, to je intervalni trening. Nema popuštanja, ovdje su sekunde u pitanju - pojašnjava Lejla.

 

Naveče su kratki i vrlo jaki treninzi. Obično u sedam dana ima jedan dan odmora i dva dana aktivnog odmora, znači vožnja sat, sat i po na biciklu, a 3-4 dana radi maksimalno jake treninge. I tako čitave sezone.

 

- Sezona počinje u februaru, do tada radim bazne treninge, dugi treninzi, svakodnevno. Traje to do kraja oktobra i onda dobijem 15-20 dana odmora – dodaje Tanovićeva.

 

Samo od jednog treninga 2200 kalorija manje

 

- Jednom godišnje imam ljekarsku kontrolu za međunarodnu licencu - test čitavog tijela, a dva puta idem u dijagnostički centar gdje mjere laktatnu granicu, otkucaje srca, kapacitet pluća... Definiciju mišića radim u teretani. Ishrana mora imati puno obroka, trener i to planira, ne mjerim kalorije, sve što želim mogu jesti koliko želim, ali da je zdravo. Ovdje je bitna kilaža, da budeš brz i bitno je da imaš kila koliko tebi odgovara. Neki dan sam imala trening od 3,5 sata i potrošila sam 2200 cal. Jedino što ne smijem i ne trebam jesti je slatko i bijeli hljeb, naravno ni grickalice, odnosno nezdravu hranu. Slatko ne smijem jesti jer u toku utrke uzimam gelove sa šećerom i oni ne bi djelovali ako bih jela slatko. Pošto imam jake treninge, moram uzimati suplemente za oporavak. Uzimam glutamin za oporavak, kreatin za eksplozivnost, dodatnu snagu. Bodi bilderi koriste kreatin, navlači vodu u mišiće i imaju veliku masu, a ja ne mogu imati mišiće jer stalno trošim kreatin. Uzimam aminokiseline, oporavljaju mišiće, a tokom zime protein za izgradnju mišića. Svako ko se bavi sportom koristi suplemente, a jedini problem u vezi sa tim je što su strašno skupi i svaka dva mjeseca moram da dam 300-400 KM da bih to osigurala. Onda ja mami kažem, sad mi daš i nećeš za pola godine. Više bi te koštalo da pušim, pijem i izlazim svaku noć.



NAJNOVIJE IZ RUBRIKE

Trenutno nema dostupnih novosti iz odabrane rubrike.