alija imamovic

Alija Imamović, najbrži bosanskohercegovački junior na 10 kilometara

02.10.2015
BiH, 02.10.2015.
Objavljeno u Magazinu START, 15. april 2014.






Dječak koji danas 10.000 m trči za oko 32 i po minute pokušava do juna to skinuti na 31:29:60 i tako stići na svjetsko juniorsko prvenstvo, ali u toj trci ne zaboravlja ni snove o olimpijadi za osam godina, ni školu bez koje si, kaže, ništa

U BiH trenutno niko nije brži od njega, ako se trči na 10 kilometara, a izgleda da ni među srednjoškolcima nema bržeg.


A onda spadne patika


Naime, Alija Imamović, srednjoškolac iz Hadžića pored Sarajeva, sredinom marta pobijedio je na državnom prvenstvu u atletici u trci na 10.000 m i sada je zvanično najbrži srednjeprugaš u prvoj generaciji juniora i član bh. reprezentacije, a na međunarodnoj trci Vivičita je bio najbrži srednjoškolac.


Bio je među prva tri u nizu trka u kojima je učestvovao, prvi u trci u spomen bivšeg načelnika Ilidže, bio je dobar i na Bijelom krosu na minus 20 stepeni Celzijusa, a najbrži je bio i u uličnoj trci u Prnjavoru, sve dok mu se nije desila nezgoda.


- Sve vrijeme trke sam bio iznenađenje, ali onda sam na jednoj krivini na uzbrdici naletio na ivičnjak i spala mi je patike. Tu sam izgubio vrijeme i došao četvrti - smješka se ovaj vedri dječak.

Sada on 10 kilometara trči za oko 33 minute, a norma za svjetsko prvenstvo juniora je 31 minuta 29 sekundi i 60 stotinki.


- To znači da do juna moram povećati brzinu da bih ispunio normu za svjetsko juniorsko prvenstvo. Ako to ne uspijem, spremat ću se za evropsko prvenstvo u atletici. Moram dostići normu koju je raspisala Evropska atletska federacija, jer to je norma koju atletičar treba da ispuni da bi dobio poziv za učešće na nekom takmičenju - priča Imamović.


Na pitanje kako popraviti normu odgovara da mora trenirati.

- Trenirati se može više ili pametnije, zavisi od kvaliteta rada. Ograničavajući faktor u sportu jeste sposobnost tijela i kada osjetiš granicu ne smiješ je preći, jer onda pregoriš i sve što si do tada radio pada u vodu. Ja za sada, iako atletiku treniram tek tri godine jer sam ranije igrao fudbal, imam jako dobre rezultate - priča Imamović.

Srednje pruge odabrao je kada je počeo trenirati i za ovu sezonu se spremao za tri i pet kilometara.


- Ovo na 10 km je bilo posebno. Moj trener, koji drži državni rekord BiH, trči za 29:28 minuta i to nije nedostižno, jer se radom i trudom može sve. Najbrži na svjetu, sportska elita, tu dionicu trče za 26, 27 ili 28 minuta. To je sedam minuta brže od mene, to su dva kilometra, što nije nedostižno - priča Imamović.

Ti najbrži, priznaje ovaj dječak, ipak imaju drugačiji mentalitet i fizički sklop, ali...


- Opet, desi se da neko pobijedi sve te predispozicije, da neko iz Evrope bude brži od njih. Talenat je 80 posto uspjeha, a sve drugo je trud i rad. Ja mislim da sam talentovan toliko koliko je moguće, a sada je sve do rada i truda - priča Imamović.


Intelektualna snaga


On voli da trči.

- Dok sam trenirao fudbal, učestvovao sam na trkama, pobjeđivao i one koji treniraju trčanje, pa me je predsjednica Atletskog kluba Sarajevo pozvala. Nakon sedam dana treninga sam otišao na državno prvenstvo i osvojio treće mjesto - kaže Imamović.

Treninzi su mu, kaže, jako raznovrsni.

- Moj trener je bivši olimpijac Sead Kondo i sve što je radio, kada je bio aktivni sportista, sada primjenjuje na meni. Jako smo bliski i on mi je kao drugi otac - priča Imamović.

Na treninzima nekada mora pretrčati 15 kilometara bez zagrijavanja, a nekada manje. Trener određuje intenzitet treninga.


- Imam i posebne vježbe - teretana, sprinterske i vježbe sa loptama, gimnastiku zbog fleksibilnosti, ali i druge vježbe jer u trčanju su noge u drugom planu, a fokus je u glavi i na rukama. Naime, 15 kilometara trčite u glavi jer tamo morate prebroditi sve krize, te programirati snagu i rasporediti vrijeme - priča Imamović.

Mnogo svjetskih atletičara ima fizičku, ali ne i intelektualnu snagu potrebnu da istrče te pruge.


- Dakle, cijelu stazu valja podijeliti na dionice, odrediti mjesto gdje će kriza biti najjača i u sebi naći motiv ili argument za izdržati. Sa druge strane, ruke ne smiju biti ukočene jer se tako smanjuje kapacitet pluća. Zato je važan rad ruku pri trčanju kako bi pluća dala maksimum, kako bi dovod kisika bio bolji i disanje lakše - priča Imamović.


Motiv mu je da bude najbolji.


Ovaj dječak nema mnogo slobodnog vremana, a kada ga ima - čita o sportu ili se druži sa prijateljima.

- Nemam djevojku jer nemam vremena. Izlazim i zabavljam se mnogo manje nego moji vršnjaci. Ponekad mislim da me više cijene prijatelji iz drugih država, koje sam upoznao na takmičenjima i koji rade isti što i ja, nego oni koji me poznaju cijeli život i žive pored mene - priča Imamović.

On je svjestan da mu, možda, neko iza leđa govori i da je budala što trči, ali ga, kaže, nije briga.


Bit će vremena za zabavu


- Mene to ne zanima, sretan sam i kada sam umoran jer trudim se da budem dobar i znam zašto sam umoran. Imam krize kada se pitam šta će meni sve ovo, što ja treniram dok se drugi zabavljaju, a onda se sjetim da mi se više isplati da treniram nego da sjedim u kafiću. Ja, naime, sam sebe vidim u ovom i želim da se razvijam u ovom smjeru - priča Imamović.


To ne znači da ne voli izaći ili se družiti sa curama, ali računa, kaže, da će za zabavu biti vremena i kasnije.

- Ima, naravno, dana i kada sam umoran, najradije bih preskočio i trening, ali onda sebi kažem da nisam valjda sve ovo do sada radio uzalud. A ima dana i kada ništa ne ide po planu, pa onda trener kaže da preskočimo trening, ali tada me grize savjest - priča Imamović.


Sada pohađa treći razred Srednje mašinske škole u Hadžićima, trenira i ponekad mašta.

- Želim postati poznati polumaratonac i učestvovati na Svjetskom prvenstvu i na Olimpijadi za osam godina. Volio bih da ja budem Evropljanin koji će potisnuti Afrikance sa prvih mjesta na trkama. Da bih to ostvario trebam ulagati u sebe i nastaviti trenirati - priča Imamović.


On je, međutim, svjestan da ne smije ni školu zapostaviti.

- Trebam upisati neku akademiju ili fakultet, zavisi od toga gdje ću biti jer moja velika želja je da odem iz BiH i da treniram negdje gdje sportisti imaju bolje uslove za rad. Meni ovdje niko ne pomaže bez obzira na rezultate i generalno niko ne vodi računa o perspektivnim i uspješnim sportistima - kaže Imamović.


Opremu kupuje sam sebi novcem kojeg zaradi na uličnim trkama, a sponzora je, kaže, gotovo nemoguće naći ako nemaš neke veze i poznanstva.

- Svi obećavaju da će se javiti i onda ništa, a kada dođe vrijeme za takmičenja van Sarajeva ili BiH, kao što su narednih mjeseci u Banjoj Luci i Baru, ja nemam nikog ko bi mi pokrio troškove putovanja - priča Imamović.


Od svih mjesta na svijetu, ovaj dječak bi najviše volio da trenira u Njemačkoj.

- Najviše bih volio da ostanem pored roditelja, ali nemam uslova za ozbiljno treniranje, a Njemačka je onako taman, ni previše daleko, ni previše blizu. Znam da svi maštaju o Americi ili Velikoj Britaniji jer tamo imaju odlične uslove za rad i odlične rezultate, međutim i kod njih je mnogo uvezenih atletičara, Etiopljana i slično - kaže Imamović.


Dobro društvo u školi


Od kluba, koji bi ga angažovao, za početak ne traži mnogo.

- Nadam se da mi za početak mogu ponuditi stan i stipendiju da mogu da treniram, idem u školu i da se prehranim. Učešćem na uličnim trkama i međunarodnim i svjetskim mitinzima bih ja sebi mogao zaraditi novac za druge potrebe - priča Imamović.


Na Balkanu, kaže nam, ima trka na kojima je nagrada za prvo mjesto i do 10.000 eura, a ima i onih gdje je nagrada 300 KM.

- Novac koji tako zaradim i sada trošim na opremu, da ne tražim od oca, jer oprema je skupa. Ja najviše volim nike i adidas. Adidas je vrhunski za trčanje, a nike jeste dobar, ali je i šminka - pojašnjava Imamović.

Za sada još nije dobio ni jednu konkretnu ponudu, ali se nada da će ih biti kada u junu napuni 18 godina i kada bude samostalno mogao potpisivati ugovor.


Do sada je mjesec dana trenirao s atletičarima hrvatskog kluba Istra iz Pule, a zna i da na svim takmičenjima ima mnogo skauta koji traže talente. Kaže da će možda, kada napuni 18 godina, potražiti i menadžera.

Jedina povlastica koju sada Alija Imamović ima jeste pravo na izostanke iz škole kao perspektivni sprotista.

- Treniram dva puta dnevno i imam pravo da izostajem iz škole zbog sportskih obaveza, ali odem u školu kada god stignem. Nekada je to između treninga na samo dva časa, ali bolje i to nego ništa - kaže Imamović.


Školski uspjeh mu je između vrlo dobrog i odličnog.

- Bolji sam od mnogih koji redovno idu u školu. Sreća mi je da dobro pamtim, sportisti inače imaju bolju koncentraciju. Ja volim ići u školu i odem kad god stignem, bez škole si niko i ništa, a osim toga dobro mi je društvo u školi - smješka se Imamović.


On se nada da će završiti fakultet i da će jednom, kada završi aktivnu karijeru, biti trener.

Danas ga najviše brine mogućnost povrede jer onda bi sve što je postigao palo u vodu.



Da li bi se trudio

Alija Imamović je iz radničke porodice koja nije u prilici da mnogo ulaže u njegovo treniranje.

- Ko zna, da potičem iz neke bogatije porodice, možda ne bih radio ovo što radim, možda se ne bih trudio ovoliko - zaključuje Alija Imamović.


 

Obožava sestre

Porodica Imamović je, kaže Alija, vesela i svi su jako vezani jedni za druge.

- Poslije treninga mama pita šta ću da jedem, tata se interesuje za detalje treninga, a imam tri sestre i obožavam ih - priča Alija Imamović.

Njegova srednja sestra završava srednju medicinsku školu.

- Ona je fizioterapeut i masira me, ali joj moram platiti, osim kada uvježbava neke nove tehnike. Tada vježba na meni, to joj je najlakše jer sam ja sportista. I tada joj platim, ali nešto manje... To je u redu, jer svako treba da naplati svoj trud - smješka se Imamović i kaže da u atletici ima zarada većih od onih koje imaju vrhunski fudbaleri i da je red da ih podijele sa nekim...



NAJNOVIJE IZ RUBRIKE

sun
U BiH veći dio dana sunčano
24.03.2017

U Bosni i Hercegovini danas će veći dio dana biti pretežno sunčano vrijeme.

mjesec
Knjiga.ba čitaocima preporučuje nove naslove za proljeće
24.03.2017

Najveća online knjižara Knjiga.ba čitaocima za ovo proljeće preporučuje naslove koji bi trebali da budu zastupljeni u svakoj kućnoj biblioteci.

laj
Lajčak: Htio sam skrenuti pažnju EU na odgovornost koju imamo prema regionu
24.03.2017